Kao što u bračnoj zajednici nužno dolazi do stvaranja određene imovine, tako i nakon završetka zajedničkog života bračnih drugova neminovno slijedi podjela te imovine. Ukoliko bračni drugovi podjelu imovine nisu riješili sporazumno, o raspodjeli imovine odlučuje sud u postupku koji je različiti od postupka razvoda braka i koji se može, ali ne mora, voditi paralelno s postupkom razvoda. Prije nego što ovim člankom saznate kada nastupa bračna stečevina zastara, objasniti ćemo vam koja imovina ulazi u bračnu stečevinu, a koja čini vlastitu imovinu bračnih drugova te mogućnost da drugačije uredite podjelu bračne stečevine bračnim ugovorom.
Obiteljski je zakon (NN 103/15, 198/19) u području imovinskih odnosa bračnih drugova odredio da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu.
Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Iz navedene definicije proizlazi da je osnova stjecanja zajedničke imovine rad te stoga u bračnu stečevinu ulaze prihodi ostvareni na temelju ugovora o radu, ugovora o djelu, prihodi iz obrta tijekom trajanja braka. Nadalje, u bračnu stečevinu ulazi imovina pribavljena radom, odnosno nekretnine, pokretnine, te prihodi od te imovine, poput kamata, dividenda, najamnine. Ulaze i ušteđevina i vrijednosni papiri, odnosno dionice, obveznice i slično. Također, dobitak od igara na sreću i imovinska korist od autorskoga prava i autorskom pravu srodnih prava ostvarena tijekom bračne zajednice, bračna su stečevina.
Imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina.
Vlastita imovina je i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice ali ne na temelju rada, već nasljeđivanjem ili darovanjem.
Isto tako, autorsko djelo je vlastita imovina onoga bračnog druga koji ga je stvorio. Međutim, prihodi od autorskog djela zajednička su imovina bračnih drugova dok traje bračna zajednica, a nakon toga u potpunosti pripadaju onom bračnom drugu koji je autor.
Temeljno je pravilo da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.
No, s obzirom da se radi o imovinskim odnosima bračnih drugova, oni su ih slobodni svojim međusobnim ugovorom urediti kako god žele, pod uvjetom da su takva raspolaganja pravno moguća i dopuštena. Tako mogu bračnim ugovorom urediti imovinskopravne odnose na postojećoj ili budućoj imovini. Bračni ugovor moraju sklopiti u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni kod javnog bilježnika.
Međutim, ako bračni drugovi imovinske odnose nakon prestanka braka razvodom ili poništajem, odnosno nakon prestanka bračne zajednice nisu uredili sporazumno, imovinski se odnosi mogu urediti sudskom odlukom. Tada bračni drug može podnijeti nadležnom sudu tužbu za podjelu imovine da se utvrdi koliki je njegov udio u zajedničkoj imovini. Dakle, o raspodjeli imovine odlučuje sud u postupku koji je različiti od postupka razvoda braka i koji se može, ali ne mora, voditi paralelno s postupkom razvoda.
Kako Obiteljski zakon vrlo šturo uređuje područje imovinskih odnosa bračnih drugova, u više članaka navodi da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Kako se bračna stečevina zastara ne navodi odredbama Obiteljskog zakona, za istu su relevantne odredbe Zakona o obveznim odnosima i Zakona o vlasništvu i stvarnim pravima, koji imaju propisane zastare.
S jedne strane, kod bračne stečevine, ako se radi o stvarnopravnom zahtjevu za utvrđenje suvlasništva, koje treba tumačiti kao zaštitu prava vlasništva osobe, primjenuju se odredbe Zakona o vlasništvu koje reguliraju nezastarijevanje. Dakle, tužba za utvrđivanje bračne stečevine ne zastarijeva.
S druge strane, bračni drug može postaviti obveznopravni zahtjev, primjerice ulaganja koja su bračni drugovi imali zajedno u nasljeđenu kuću jednog bračnog druga mogu biti predmet sudskog postupka po obveznopravnom zahtjevu drugog bračnog druga da mu se isplati ono što je uložio u nasljeđenu (vlastitu) imovinu drugog bračnog druga.
Za takav obveznopravni zahtjev propisan je zastarni rok, počevši od dana kada je obveza dospjela, a to je najčešće pravomoćnost odluke o razvodu braka. Stoga je važno paziti na zastarne rokove koji se odnose na obvezno pravne zahtjeve, a opći zastarni rok koji propisuje Zakon o obveznim odnosima je 5 godina.
Treba Vam odvjetnik za razvod braka, obratite nam se s povjerenjem.
Kako bi dogovorili termin sastanka s odvjetnikom radi savjetovanja o Vašoj konkretnoj pravnoj situaciji, molimo da popunite kontakt formu te da uz Vaše kontakt podatke navedete i poželjni termin sastanka odnosno pravnog savjetovanja kod odvjetnika.
