Provedbom rješenja kojim se rješava upravna stvar upravni postupak se smatra uspješno završenim. Da bi do toga moglo doći mora postojati izvršnost rješenja. Prema Zakonu o općem upravnom postupku (NN 47/09), upravna stvar smatra se svaka stvar u kojoj javnopravna tijela u upravnom postupku rješavaju o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.
Javnopravna tijela su tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i pravne osobe koje imaju javne ovlasti.
Odlučivanje u upravnoj stvari
O upravnoj stvari javnopravno tijelo odlučuje rješenjem protiv kojeg stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, ako nije propisan duži rok. Ako stranka ne želi obvezu iz rješenja dobrovoljno izvršiti, a rješenje je u javnom interesu, primjerice rješenje o rušenju bespravno izgrađenog objekta, javnopravno tijelo treba je na to prisiliti prisilnim sredstvima. Takvo prisilno ostvarenje obveze stranke naziva se izvršenje rješenja. Dakle, izvršenje možemo definirati kao postupak kojim se u stvarnosti uspostavlja stanje određeno izrekom rješenja koje se izvršava.
Izvršnost rješenja
Rješenje kojim je odlučeno o upravnoj stvari izvršava se nakon što postane izvršno. Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, odnosno dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe.
Drugostupanjsko rješenje kojim se rješava upravna stvar postaje izvršno dostavom stranci. Iznimka postoji kad je u rješenju određeno da se radnja koja je predmet izvršenja može izvršiti u ostavljenom roku, rješenje postaje izvršno istekom tok roka.
Izvršnost rješenja utvrđuje javnopravno tijelo koje ga je donijelo te u tu svrhu na izvršno rješenje stavlja potvrdu izvršnosti.
Rješenje o izvršenju
Ako izršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku. Važno je naglasiti da samo rješenje koje se izvršava nije dovoljno i bez ovog rješenja o izvršenju ne može se pristupiti izvršenju.
Izvršenje rješenja se provodi po službenoj dužnosti kad to nalaže javni interes, a izvršenje koje je u interesu stranke provodo se na njen prijedlog (predlagatelj izvršenja).
Budući da tijelo koje provodi izvršenje na temelju rješenja o izvršenju određuje prisilne mjere izvršeniku radi poduzimanja izvršenja, rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja, a može se odrediti i da će se obveza izvršiti odmah ili u dodatnom roku za ispunjenje.
Kad postoji mogućnost da se izvršenje provede na više načina i primjenom raznih sredstava, izvršenje treba provesti na onaj način i primjenom onog sredstva koje dovodi do cilja, a koje je za izvršenika najblaže.
Izvršnost rješenja i prisilno izvršenje novčanih obveza
Izvršenje rješenja provodi se radi ostvarivanja novčanih ili nenovčanih obveza.
Novčana obveza podrazumijeva novčano davanje, odnosno plaćanje neke obveze u novcu što može biti porez, novčane kazne, koncesijska naknada i drugo.
Izvršenje novčanih obveza provodi se u skladu s propisima koji se primjenjuju na sudsko izvršenje, odnosno sukladno odredbama Ovršnog zakona.
Rješenje za koje se traži izvršenje treba sadržavati potvrdu izvršnosti.
Prema Ovršnom zakonu, ovršna odluka donesena u upravnom postupku koja glasi na ispunjenje novčane obveze predstavlja ovršnu ispravu. Na temelju takve ovršne isprave moguće je provesti izvansudsku ovrhu izravno pred Financijskom agencijom.
Izvršnost rješenja i prisilno izvršenje nenovčanih obveza
Nenovčana obveza podrazumijeva poduzimanje neke radnje kao primjerice rušenje bespravno sagrađenog objekta ili suzdržavanje od poduzimanje neke radnje, primjerice prestanak obavljanja djelatnosti za koju osoba više ne ispunjava uvjete ili trpljenje neke radnje, te davanje kakve stvari.
Prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku , izvršenje nenovčanih obveza provodi javnopravno tijelo koje je stvar riješilo u prvom stupnju.
Međutim, kada javnopravno tijelo ne može provesti postupak, a nije propisano drugo ovlašteno tijelo, izvršenje će provesti prvostupanjsko tijelo državne uprave nadležno za poslove opće uprave prema mjestu prebivališta, odnosno boravišta izvršenika ili prema sjedištu pravne osobe.
Najprije će tijelo koje provodi izvršenje prisiliti izvršenika na ispunjenje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako je izvršenik ne ispuni sam, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.
Ova mjera izvršenja naziva se posredna prisila te je posebno je pogodna kad je izvršenik dužan nešto propustiti ili trpjeti. Visina novčane kazne za fizičke osobe može iznositi do najviše dvije prosječne godišnje bruto plaće. Za pravne osobe visina novčane kazne može iznositi do najviše deset prosječnih godišnjih bruto plaća koje su ostvarene u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini.
Protiv rješenja o novčanoj kazni, fizička osoba ili odgovorna osoba u pravnoj osobi imaju imaju pravo žalbe, ali ona nema suspenzivno djelovanje.
Druga mjera izvršenja nenovčanih obveza je putem trećih osoba. Provodi se kad izvršenikovu obvezatnu radnju umjesto njega mogu obaviti i treće osobe, a izvršenik je sam ne izvrši ili je ne izvrši u cijelosti, primjerice rušenje bespravno sagrađene građevine od strane osobe s kojom je javnopravno tijelo sklopilo ugovor o takvom pravnom poslu.
Provedba rješenja neposrednom prisilom
Važno je napomenuti da ako se primjenom drugih sredstava svrha izvršenja nenovčane obveze ne može postići ili se izvršenje ne može provesti pravodobno, izvršenje se provodi u skladu s prirodom obveze, a kad je to nužno, može se provesti i neposrednom prisilom.
On se često provodi kod izvršenja usmenog rješenja donesenog radi poduzimanja hitnih mjera u svrhu osiguranja javnog reda i sigurnosti, radi otklanjanja neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi ili imovinu veće vrijednosti, kada se u pravilu odmah nalaže izvršenje rješenja te kada se provode upravne mjere inspektora koje se ne mogu odgoditi.
U tim slučajevima može se upotrijebiti fizička prisila nad osobom izvršenika i prema svakoj drugoj osobi koja fizičkim otporom sprječava izvršenje obveze izvršenika.
Obustava izvršenja
Važno je napomenuti da po isteku roka od 5 godina od dana kad je rješenje postalo izvršno, rješenje se ne može izvršiti.
Javnopravno tijelo će rješenjem obustaviti izvršenje ako utvrdi da je obveza izvršena ili ako utvrdi da izvršenje uopće nije bilo dopušteno, tj. izvršenje nije bilo određeno u izvršnom rješenju niti je doneseno rješenje o izvršenju, ili ako utvrdi da je izvršenje započeto prema osobi koja nije u obvezi, te u drugim slučajevima propisanom Zakonom o općem upravnom postupku.
Treba li Vam odvjetnik, obratite nam se s povjerenjem.
