Sklopili ste ugovor, a niste sigurni da će Vam druga strana o dospijeću moći ispuniti obvezu? Zanima Vas koji sve instrumenti osiguranja obveze iz ugovora postoje? Prema Zakonu o obveznim odnosima temeljna obveza svake ugovorne strane je dužnost da ispune svoju obvezu te su odgovorne za njezino ispunjenje. Budući da su stranke ugovora dužnik i vjerovnik, hrvatsko pravo omogućava vjerovniku da ugovori jamstvo za uredno ispunjenje ugovora, da bi se osigurao da ugovor o dospijeću bude ispunjen.
Ovim člankom objasniti ćemo najvažnije instrumente osiguranja obveze iz ugovora, odnosno bankarsku garanciju te bjanko zadužnicu.

Bankarska garancija kao jamstvo za uredno ispunjenje ugovora
Bankarska garancija je specifičan pravni institut osiguranja izvršenja obveze iz ugovora koje je propisana Zakonom o obveznim odnosima (dalje ZOO). Prema čl. 1039. ZOO-a bankarska garancija definira se kao pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije.
Drugim riječima, izdanom garancijom banka preuzima obvezu da će korisniku garancije (vjerovniku) isplatiti određenu svotu novca ukoliko dužnik iz osnovnog ugovora ne izvrši ili neuredno izvrši svoje ugovorne obaveze.
Dakle, povod za izdavanje bankarske garancije uvijek je postojeća ili buduća novčana obveza iz ugovora ili s njim u vezi, čiji vjerovnik traži osiguranje ispunjenja te obveze, a dužnik se s tim traženjem suglasi. Zatim dužnik u svojstvu nalogodavca, traži od banke izdavanje bankarske garancije u korist svog vjerovnika, u svojstvu korisnika garancije. Ako banka prihvati traženje nalogodavca, onda izdaje i dostavlja korisniku pisani tekst svoje garancije koji sadrži obvezu plaćanja određene svote novca korisniku ukoliko dužnik ne ispuni obvezu iz osnovnog ugovora.

Oblik bankarske garancije
Da bi bila pravovaljana, bankarska garancija mora biti sastavljena u pisanom obliku i mora sadržavati sve bitne sastojke. Prema njima, u bankarskoj garanciji nužno je navesti tko i komu treba platiti (subjekti), što i pod kojim uvjetima banka treba učiniti (predmet i opseg garancije), koliko i u kojoj valuti treba platiti (iznos i valuta garancije) i do kada banka ima obvezu plaćanja (rok važnosti garancije).
Budući da je jedina funkcija bankarske garancije da garantira izvršenje neke obveze, potrebno je da se osnovnim ugovorom, kojim se zasniva osnovni odnos vjerovnika i dužnika, na zahtjev vjerovnika, dužnik posebnom klauzulom obaveže da će pribaviti garanciju određene banke, radi osiguranja vjerovnikova potraživanja.

Bjanko zadužnica kao jamstvo za uredno ispunjenje ugovora
Bjanko zadužnica je pisana isprava koja služi kao instrument osiguranja plaćanja s ciljem da vjerovnik svoju tražbinu izvansudski namiri.
Prema članku 215. Ovršnog zakona bjanko zadužnica je definirana kao privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka. Uz to, njome dužnik potvrđuje da se novčana sredstva s tih računa izravno isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan.
Bjanko zadužnica izdaje se u jednom primjerku i, nakon što u nju bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku, ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja. Valja napomenuti da se podaci o stvarnoj svoti tražbine i osobi vjerovnika upisuju najkasnije do podnošenja bjanko zadužnice na naplatu, pa se zato i naziva bjanko (znači bijelo) zadužnica.
Podnošenje bjanko zadužnice na naplatu
Prilikom podnošenja bjanko zadužnice na naplatu, vjerovnik kao osoba koja je u svom posjedu drži, mora se obratiti Financijskoj agenciji sa zahtjevom za naplatu kojim traži da se sredstva s računa dužnika kao izdavatelja zadužnice, uplate na njegov račun.
Ukoliko u roku od 60 dana od dana kad je dostavljena bjanko zadužnica, Financijska agencija ne primi rješenje suda o odgodi izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ili rješenje suda kojim se pljenidba i prijenos proglašava nedopuštenim na temelju bjanko zadužnice na temelju koje je ona zatražena, izdati će nalog bankama da obave prijenos sredstava s računa dužnika na račun vjerovnika, sukladno članku 209. Ovršnog zakona.
Treba Vam pravni savjet, obratite se s povjerenjem u naš odvjetnički ured.