Tko je dužnik i koje su njegove obveze? Koje pravne radnje se mogu pobijati i s kojim razlogom? Tko ima pravo pobijati dužnikove pravne radnje? Zanima Vas kako Vam odvjetnik pritom može pomoći? U ovom kratkom članku donosimo Vam objašnjenje što je to pobijanje dužnikovih pravnih radnji te kako se navedeno može provesti.
Odnos vjerovnik i dužnik, te dužnik te treća osoba
Česte su situacije u kojima imamo dva različita odnosa. To su onaj između vjerovnika i dužnika te dužnika i treće osobe. Pritom su česte situacije kada dužnik nije u potpunosti ili djelomično ispunio svoju obvezu vjerovniku jer ga posrijedi ograničava pravna radnja odnosno pravni odnos koji postoji s trećom osobom.
Što podrazumijeva pobijanje dužnikovih pravnih radnji
Svaka pravna radnja kojom bi dužnik onesposobio ispunjenje obveze prema vjerovniku može se pobijati. Prvenstveno se to podrazumijevaju slučajevi kada dužnik nema dovoljno sredstava da bi ispunio obvezu vjerovniku.
Jednako tako, oni slučajevi kada vjerovnik ne može namiriti svoju tražbinu jer je dužnik propustio neku činidbu zbog koje je propustio neko materijalno pravo ili zbog koje je za njega nastala neka materijalna obveza. U tu svrhu vjerovnik može po dospijeću dužnikove obveze pobijati svaku dužnikovu pravnu radnju kojom bi se ometalo ispunjenje obveze.
Kada se može tražiti pobijanje dužnikovih pravnih radnji?
Smatra se da se mogu pobijati one pravne radnje kada je dužnik znao odnosno trebao znati da se njima može naštetiti vjerovniku te ako je trećoj osobi s kojom je navedenu pravnu radnju poduzeo bilo poznato ili moglo biti poznato da bi se time moglo naštetiti vjerovniku. Ukoliko bi treća osoba bila dužnikov bračni drug, krvni srodnik u ravnoj liniji, krvni srodnik u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja ili srodnik po tazbini do istog stupnja smatra se da je znala za navedenu pravnu radnju osim ako bi dokazala suprotno.
Vjerovnik ne može tražiti pobijanje one pravne radnje koje se odnose na nagradne darove, prigodne darove te darove iz zahvalnosti a koje su prigodne u skladu s dužnikovim materijalnim mogućnostima.
Besplatna raspolaganja
Kada se govori o besplatnim raspolaganjima i onim raspolaganjima koje se mogu s njima poistovjetiti, može se reći da je dužnik znao odnosno mogao znati da se navedenima nanosi šteta vjerovniku. Riječ je o slučajevima kada imovina dužnika prelazi na treću osobu bez protučinidbe te se pritom osiromašuje njegovu imovinu.
Iz navedenog razloga se uvijek smatra da je dužnik imao određeni stupanj svijesti. U tom slučaju ne traži se ni znanje trećih osoba već je dovoljno da vjerovnik dokaže da se radi o besplatnom pravnom poslu. Besplatnim raspolaganjem u ovom slučaju smatra se odricanje i od nasljedstva.
Sredstva probijanja
Pobijanje dužnikovih pravnih radnji može se provesti tužbom ili prigovorom. Tužba za pobijanje dužnikovih pravnih radnji podnosi se protiv dužnika ili treće osobe s kojom je ili u čiju je korist navedena pravna radnja poduzeta. Također se može podnijeti i protiv dužnikovih pravnih slijednika.
Kada se radi o naplatnom pravnom poslu kojim je pribavljena korist za račun treće osobe, tužba se može provesti protiv te osobe ukoliko je ista znala da bi se takvo pribavljanje njegovih prednika moglo pobijati. S druge strane ako se radi o besplatnom raspolaganju, tužba se može podnijeti protiv treće osobe bez obzira ako je ona za istu znala. S druge strane, prigovor za pobijanje dužnikovih pravnih radnji podnosi se u okviru sudskog postupka te vjerovnik podnošenjem prigovora nije vezan za prekluzivni rok.
Rok za podnošenje tužbe
Rok za pobijanje dužnikovih pravnih radnji prekluzivne je naravi što znači da njegovim istekom vjerovnik gubi pravo na podnošenje tužbe. Rokovi, prema Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18), iznose jednu ili tri godine ovisno o tome o kakvom imovinskopravnom raspolaganju dužnika se radi te ovisno o tome prema koji osobama je riječ.
Rok od godinu dana primjenjuje se u slučajevima kada je dužnik znao odnosno mogao znati da bi navedenom radnjom mogao naštetiti vjerovniku te ako je to trećim osobama s kojima je radnja poduzeta ili u čiju korist je bila poduzeta bilo poznato. Rok od tri godine primjenjivat će se na sve ostale slučajeve. Rokovi počinju teći od poduzimanja dužnikove pravne radnje kojom je prouzročeno osiromašenje vjerovnika. Ako bi vjerovnik bio osiromašen jer je dužnik propustio poduzeti određenu radnju tada rok počinje od dana kada je dužnik propustio poduzeti određenu pravnu radnju odnosno zadnji dan kada je dužnik mogao navedenu radnju poduzeti.
Pobijanje dužnikovih pravnih radnji izvan stečajnog postupka
Pobijanje pravnih radnji izvan stečajnog postupka ima za cilj zaštiti interes pojedinog vjerovnika. Takav vjerovnik jedini ima pravo raspolagati vrijednošću predmeta raspolaganja te nije dužan isto dijeliti s ostalim vjerovnicima što znači da bi takav vjerovnik imao veću mogućnost da u potpunosti namiri svoju tražbinu. Kao pretpostavke za pobijanje takvih radnji traži se da je dužni znao odnosno trebao znati da bi time oštetio vjerovnika.
Pobijanje dužnikovih pravnih radnji u stečajnom postupku
Pobijanje pravnih radnji u stečajnom postupku ima za cilj skupnog namirenja stečajnih vjerovnika. Time su obuhvaćeni svi vjerovnici koji su podnijeli prijedlog za pokretanje stečajnog postupka te koji su podnijeli tužbu za pobijanje dužnikovih pravnih radnji kao i oni vjerovnici koji to nisu učinili.
Predmet pobijanja odnosno otuđena dužnikova imovinska korist ulazi u cijelosti u stečajnu masu. Kao pretpostavka za pobijanje pravnih radnji traži se da je otvoren stečaj, da su pravne radnje poduzete prije otvaranja stečajnog postupka, da je pravna radnja dovle do oštećenja ili pogodovanja vjerovnika te da navedeno pobijanje služi povećanju mogućnosti za namirenjem vjerovnika.
Treba Vam odvjetnik ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
