Iz općeg pravila Zakona o obveznim odnosima proizlazi da je vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika ispunjenje obveze, a dužnik je dužan u cijelosti tu obvezu ispuniti te za njezino ispunjenje odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Međutim, kako su u obvezno-pravnom odnosu moguće promjene kako na strani vjerovnika, tako su moguće i na strani dužnika. Stoga, kada govorimo o ovom potonjem, valja istaknuti da je dug moguće preuzeti. Ovim člankom objasniti ćemo pojam preuzimanje duga, te način na koji je moguće dug preuzeti. Isto tako, odgovoriti ćemo na pitanje je li potreban pristanak vjerovnika za preuzimanje duga te oslobađa li se time dužnik svoje obveze.
Ugovor o preuzimanju duga
Preuzimanje duga je promjena u obveznom odnosu kada na mjesto prijašnjeg dužnika stupa novi dužnik.
Prema članku 96. Zakona o obveznim odnosima, dug se preuzima ugovorom sklopljenim između dužnika i preuzimatelja (treće osobe), s tim da vjerovnik mora pristati na preuzimanje duga.
Dakle, preuzimanje duga je ugovor koji se uz pristanak vjerovnika sklapa između dužnika i preuzimatelja duga, a kojim preuzimatelj duga stupa na mjesto prijašnjeg dužnika koji se time oslobađa obveze.
Predmet ugovora o preuzimanju duga može biti cijeli dug ili dio duga, a također i svaki dug, osim ako se radi o dugu strogo osobne prirode kod kojeg su za ispunjenje obveze bitna svojstva dužnika.
Međutim, važno je istaknuti da kod ugovora o preuzimanju duga promjenom dužnika sadržaj obveze ostaje isti. Odnosno, preuzimatelj duguje vjerovniku isto što mu je dugovao i stari dužnik jer se promjenom dužnika tražbina vjerovnika ne gasi.
Preuzimanje duga – iz kojih bi razloga treća osoba bila motivirana da preuzme nečiji dug?
Dakle, sklapanjem ugovora o preuzimanju duga treća osoba odnosno preuzimatelj preuzima na sebe ispunjenje obveze iz ugovora, odnosno preuzima tuđu dug.
Razlozi koji motiviraju treću osobu na taj potez mogu biti različiti. Primjerice, da bi se oslobodila od duga kojeg osobno ima prema dužniku, da bi preuzela dug dužnika uz istovremeno ugovaranje neke protučinidbe od strane dužnika i slično.
Bitno je da se svi ti razlozi tiču odnosa između dužnika i preuzimatelja, a ne i vjerovnika jer on samo treba pristati na tu promjenu.
Je li potreban pristanak vjerovnika za preuzimanje duga?
Da bi ugovor o preuzimanju duga bio valjan, nužan je pristanak vjerovnika. Potreba za pristankom vjerovnika je logična s obzirom da bi bez takvog uvjeta vjerovnik mogao biti doveden u lošiji položaj, primjerice ukoliko je preuzimatelj slabijeg imovinskog stanja od dosadašnjeg dužnika.
O sklopljenom ugovoru vjerovnika mogu izvijestiti i dužnik i preuzimatelj, i svakome od njih vjerovnik može priopćiti svoj pristanak na preuzimanje duga.
Dakle, pristanak vjerovnika mora biti izričiti, osim u dva Zakonom o obveznim odnosima propisana slučaja:
– smatra se da je vjerovnik prešutno dao pristanak na promjenu dužnika kada je bez ograde primio ispunjenje od strane preuzimatelja koje je on učinio u svoje ime,
– drugi slučaj prešutnog pristanka postoji u slučaju kad je dug osiguran hipotekom (na nekretnini) koja se otuđuje. U tome slučaju, ukoliko otuđitelj nekretnine (prodavatelj) ugovori sa stjecateljem (kupcem) da ovaj i preuzima dug koji je osiguran hipotekom, smatra se da je hipotekarni vjerovnik pristao na promjenu dužnika, odnosno na preuzimanje duga ukoliko na pisani poziv otuđitelja nije odbio dati pristanak u roku 3 mjeseca od primitka poziva uz uvjet da je u pozivu upozoren na tu posljedicu.
Važno je napomenuti da ugovor o preuzimanju duga proizvodi pravne učinke od trenutka sklapanja ugovora, ako vjerovnik na ugovor da svoj pristanak.
Oslobađa li se prijašnji dužnik obveze prema vjerovniku ukoliko treća osoba preuzme njegov dug?
Najvažniji pravni učinak ugovora o preuzimanju duga svakako jest da preuzimanjem duga preuzimatelj stupa na mjesto prijašnjeg dužnika, a ovaj se oslobađa obveze, kako je to propisano u čl. 98. Zakona o obveznim odnosima.
Međutim, ako bi u vrijeme vjerovnikova pristanka na ugovor o preuzimanju duga preuzimatelj bio prezadužen, a vjerovnik to ne bi znao niti bi morao znati, prijašnji dužnik se ne oslobađa obveze, već ugovor o preuzimanju duga ima učinak ugovora o pristupanju dugu. Potonjim ugovorom smatralo bi se da za ispunjenje obveze vjerovniku, uz treću osobu odgovara i dužnik.
Preuzimanje duga i sporedne obveze koje su postojale uz glavnu obvezu?
Sporedna prava kao što su kamate, ugovorne kazne i drugo, a koja su dotle postojala uz tražbinu i koja proizlaze iz obveznopravnog odnosa između vjerovnika i dužnika, sukladno čl. 99. Zakona o obveznim odnosima ostaju i nadalje, u obveznopravnom odnosu između vjerovnika i preuzimatelja.
Znači kamate koje dospijevaju nakon preuzimanja duga terete preuzimatelja kao novog dužnika, a za nenaplaćene kamate koje su dospjele do preuzimanja preuzimatelj ne odgovara.
S druge strane, jamstva i zalozi koje su dale treće osobe prestaju, ako jamci i zalogodavci ne pristaju odgovarati i za novog dužnika, odnosno preuzimatelja.
Može li preuzimatelj duga isticati prigovore vjerovniku?
Iz članka 100. Zakona o obveznim odnosima proizlazi da, s obzirom da preuzimatelj preuzima obvezu kakvu je dužnik imao prema vjerovniku, preuzimatelj može isticati vjerovniku sve prigovore koji proistječu iz pravnog odnosa između prijašnjeg dužnika i vjerovnika iz kojega potječe preuzeti dug. Primjerice, može isticati prigovor zastare prigovor nevaljanosti nastanka tražbine radi sile, prijevare, ili zablude i drugo.
Međutim, preuzimatelj neće moći prema vjerovniku isticati prigovore koji potječu iz njegovog pravnog odnosa s prijašnjim dužnikom, a koji je bio pravna osnova za sklapanje ugovora o preuzimanju duga. Primjerice, preuzimatelj neće moći s vjerovnikom izvršiti prijeboj tražbine prijašnjeg dužnika prema vjerovniku jer ne postoji uzajamnost tražbina kao pretpostavka za izvšenje prijeboja međusobnih potraživanja.
Treba Vam odvjetnik ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
