Ugovor o povjerljivosti

Pravo intelektualnog vlasništva lip 29, 2020

Kako bi se uspješno zaštitila poslovna tajna, odnosno nepatentirana ideja, potrebno je sklopiti ugovor o povjerljivosti kojom se strane obvezuju na čuvanje određenih informacija kao tajne.

Što je poslovna tajna?

Prema Zakonu o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnim vrijednostima (NN 30/18), poslovna tajna je skup informacija koje u svojoj sveukupnosti nisu općenito poznate ili lako dostupne osobama iz krugova koji se obično bave predmetnom vrstom informacija, te koje imaju tržišnu vrijednost zbog toga što su tajne, te je u odnosu na njih osoba koja te informacije zakonito kontrolira poduzela razumne korake kako bi sačuvala njihovu tajnost.

Da bi ostvarili sigurnost i tajnost poslovne tajne, poslodavci sa svojim zaposlenicima potpisuju ugovore o povjerljivosti kojima se zaposlenik potpisivanjem obvezuje čuvati povjerljivost dobivenih informacija i ne otkrivati ih trećima.

Isto tako, ugovor o povjerljivosti mogu koristiti i izumitelji koji još nisu patentirali svoju ideju kako bi se zaštitili od intelektualne krađe.

Ukoliko izumitelj ima potrebu da se konzultira s nekom tvrtkom, a želi na neki način zaštiti svoju ideju, može zatražiti drugu stranu da potpiše ugovor o povjerljivosti prije nego joj otkrije svoju ideju.

ugovor o tajnosti

Non-Disclosure Agreement ili NDA ugovor

Važno je napomenuti da drugi nazivi koji se koriste na hrvatskom jeziku za ugovore o povjerljivosti su ugovor o tajnosti podataka i ugovor o neotkrivanju podataka. Izraz je preuzet iz engleskog jezika i odnosi se na skraćenicu NDA ugovor, odnosno Non-Disclosure Agreement. U engleskom jeziku koriste se nazivi koji se manje-više odnose na istu materiju kao SA – Secrecy Agreement, CA – Confidentiality Agreement, PIA – Proprietary Information Agreement i CDA- Confidential Disclosure Agreement.

NDA ugovor

Bitne odredbe za ugovor o povjerljivosti

Ugovor o povjerljivosti može se javiti u dva oblika, kao jednostrani ili dvostrani.

Najčešći su jednostrani ugovori u kojima je jedna strana pružatelj informacija, a druga primatelj informacija te se potpisuju između zaposlenika i tvrtke ili izumitelja i tvrtke kao što je navedeno u uvodu.

S druge strane, drugi oblik čine dvostrani ugovori o povjerljivosti gdje su obje strane ujedno i pružatelji i primatelji informacija. Ovi ugovori su nešto složeniji te se najčešće potpisuju između dvije tvrtke koje žele ostvariti partnerstvo i zajednički raditi na nekom projektu.

U oba slučaja, primatelji informacija su dužni da primljenu informaciju ne otkrivaju trećim osobama i koriste ju samo u svrhu definiranom ugovorom.

ugovor o tajnosti podataka

Ugovor o povjerljivosti – povjerljive informacije

Ugovorom o povjerljivosti bitno je da stranke pregovaraju i točno definiraju informacije koje su povjerljive, a to mogu biti podaci o proizvodu ili klijentima, ideje, znanje i iskustvo, opisi izuma,  kemijske formule, računalni program, istraživačke ili poslovne informacije i slično.

Osim povjerljivih informacija, potrebno je da se ugovorom o povjerljivosti definira koliko dugo su ugovorne strane obavezne čuvati informacije, u koju svrhu, njihov doseg korištenja, te koji su kazneni postupci, odnosno vrlo rigorozne financijske kazne ukoliko neka od ugovornih strana ne poštuje ugovor nego otkrije neku od povjerljivih informacija trećoj strani.

Međutim, nije neobično da u ugovoru postoji posebna stavka koja štiti i primatelja informacija navodeći situacije kada nije dužan čuvati dobivene informacije. To su slučajevi kad su informacije opće poznate ili javno dostupne, informacije koje je primatelj posjedovao prije potpisivanja ugovora, informacije koje je primatelj saznao legalnim putem od drugih strana te informacije dobivene sudskim nalogom.

Non-Disclosure Agreement

Vremenski rok čuvanja dobivene informacije te posljedice kršenja ugovora o povjerljivosti

Većina ugovora o povjerljivosti definira vremenski rok u kojem je primatelj dužan čuvati dobivenu informaciju. Duljina obveze čuvanja podataka može biti uspostavljena na neodređeno vrijeme ili određivanjem razdoblja čuvanja u godinama, nakon čega primatelj informacije smije objaviti podatke bez da time čini kršenje ugovora. Duljina trajanja obveze čuvanja podataka treba ovisiti o vrsti informacije i okolnostima pojedinog slučaja.

Na kraju ugovora mora se nalaziti stavka koja opisuje kako će se postupati u slučaju kršenja ugovora. Njome je potrebno navesti koji sud će biti nadležan ukoliko dođe do kršenja ugovora i koje su posljedice, primjerice prekid radnog odnosa, tužba, novčana kazna i slično.

Bitno je naglasiti da se pružatelji informacija ne smiju zavaravati da će sklapanjem ugovora o povjerljivosti ostvariti apsolutnu sigurnost i tajnost povjerljivih informacija već im je time samo dan pravni oslonac za tužbu u slučaju zlouporabe čime ima pravo na novčanu naknadu kojom može nadomjestiti dio troškova.

Trebate li Vam NDA ugovor, obratite nam se s povjerenjem.

  • Bitne odredbe za ugovor o povjerljivosti
  • Posljedice kršenja ugovora o povjerljivosti
Odvjetnik - kontaktirajte nas

KONTAKTIRAJTE NAS

Kako bi dogovorili termin sastanka s odvjetnikom radi savjetovanja o Vašoj konkretnoj pravnoj situaciji, molimo da popunite kontakt formu te da uz Vaše kontakt podatke navedete i poželjni termin sastanka odnosno pravnog savjetovanja kod odvjetnika.

Javite nam se