Dolaskom u stariju životnu dob starije osobe najčešće više nisu u mogućnosti same osiguravati svoje osnovne životne potrebe, odnosno održavati higijenu, osiguravati hranu i slično. Stoga, da bi osigurali svoje osnovne egzistencijske potrebe, a posjeduju nekretninu u svom vlasništvu, Zakon o obveznim odnosima nudi im mogućnost sklapanja dvaju osnovnih oblika ugovora o uzdržavanju, a to su ugovori o doživotnom uzdržavanju i ugovori o dosmrtnom uzdržavanju.
Iako je za ugovore o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju čula većina starijih osoba, većina se ne zna opredijeliti koji će od ponuđenih ugovora sklopiti jer ili ne znaju objasniti njihovu razliku ili je pogrešno tumače.
S obzirom da potpisavši ugovor o dosmrtnom uzdržavanju primatelj uzdržavanja trenutačno ostaje bez imovine, ovim člankom ponajprije je potrebno objasniti razliku ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i ugovora o doživotnom uzdržavanju, sa naglaskom na potonji.
Razlika ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju
Ugovor o doživotnom uzdržavanju i ugovor o dosmrtnom uzdržavanju su dvostranoobvezni, naplatni i strogo formalni ugovori, a uređuje ih Zakon o obveznim odnosima.
Osnovna razlika u ugovorima je trenutak prijenosa imovine. Sklopljenim ugovorom onaj tko skrbi o starijoj osobi njezinu će imovinu dobiti tek nakon smrti te uzdržavane osobe, a ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju podrazumijeva se da se uzdržavatelj trenutačno, čim potpišu ugovor o uzdržavanju, upisuje kao vlasnik na imovinu primatelja usluge, odnosno te starije osobe.
Kako je sklopljeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju izuzetno podložnim zloupotrebama, odnosno zbog prethodno navedene situacije u kojoj starija osoba ostane i bez potrebne njege i bez svoje nekretnine, u nastavku ovog članka objasniti ćemo Vam razloge zbog kojih smatramo da je starijim osoba povoljnije i sigurnije da se opredijele za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju.
Što su ugovori o doživotnom uzdržavanju?
Sukladno čl. 579. Zakona o obveznim odnosima, ugovor o doživotnom uzdržavanju je ugovor kojim se jedna ugovorna strana kao davatelj uzdržavanja obvezuje da će drugu ugovornu stranu kao primatelja uzdržavanja uzdržavati do njezine smrti. Pritom, primatelj uzdržavanja izjavljuje davatelju uzdržavanja da daje svu ili dio svoje imovine. Međutim, stjecanje stvari i prava odgođeno je do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Ugovorom se obuhvaćaju i sve pripadnosti i ona prava koja bi mogla biti predmet ugovora.
Ugovori o doživotnom uzdržavanju – sklapanje i oblik
Da bi ugovor o doživotnom uzdržavanju bio valjano sklopljen moraju biti ispunjena dva uvjeta:
– ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku i
– mora biti ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.
Prilikom ovjere ili sastavljanja ugovora ovlaštena osoba mora pročitati ugovor objema stranama i upozoriti ih na njegove posljedice. Za sudsku ovjeru ugovora o doživotnom uzdržavanju plaća se pristojba.
S jedne strane, ako bi predmet takvog ugovora bila nekretnina, davatelj uzdržavanja ima pravo zatražiti da se upiše zabilježba u zemljišnim knjigama. S druge stane, ako je predmet ugovora pokretnina ili neko drugo pravo a za koje se vodi javni upisnik, davatelj uzdržavanja također može tražiti da se u javni upisnik stavi zabilježba tog ugovora.
Prava i obveze davatelja i primatelja uzdržavanja
Sklapanjem ugovora važno je da se njime precizno određuju prava i obveze jedne i druge strane. Najprije je potrebno navesti da se davatelj uzdržavanja obvezuje da će primatelja uzdržavanja uzdržavati do njegove smrti, a potonji se obvezuje da će davatelju uzdržavanja dati dio ili cijelu svoju imovinu u trenutku svoje smrti.
Međutim, konkretna prava i obveze koje će proizlaziti iz ugovora ovise o potrebama i mogućnostima obiju ugovornih strana, a one su različite od slučaja do slučaj. Stoga je potrebno precizno urediti opseg i način uzdržavanja, kako kasnije ne bi nastajali nesporazumi, odnosno kako ne bi dolazilo do zahtjeva za raskidom ugovora zbog neispunjenja ugovornih obveza.
Važno je napomenuti da davatelj uzdržavanja ne odgovara poslije smrti primatelja uzdržavanja za njegove dugove, ali može se ugovoriti da će on odgovarati za one njegove dugove koji postoje u trenutku sklapanja ugovora prema određenim vjerovnicima.
Raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju
Sukladno Zakonu, ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje.
Ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor.
Osim toga, svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.
Važno je napomenuti da zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, ugovorna strana može zahtijevati da su ugovor izmijeni, a ne nužno raskine.
Treba Vam odvjetnik ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
