Ugovorna kazna kod raskida ugovora uređena je Zakonom odnosim odnosima. Što je ugovorna kazna te kako je uređena ugovorna kazna kod raskida ugovora saznajte u nastavku ovoga članka.
Ugovorna kazna kod raskida ugovora – ugovor prema Zakonu o obveznim odnosima
Zakon o obveznim odnosima (NN 35/2005, 29/2018) uređuje osnove obveznih odnosa te ugovorne i izvanugovorne obvezne odnose. Ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane. Prema Zakonu, vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni. Ako što drugo ne proizlazi iz ugovora, smatra se da je kazna ugovorena za slučaj da dužnik kasni s ispunjenjem.
Ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze. Ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po svojoj volji, u ukupnom iznosu, u postotku, ili za svaki dan zakašnjenja, ili na koji drugi način. Ona mora biti ugovorena u obliku propisanom za ugovor iz kojega je nastala obveza na čije se ispunjenje odnosi. Kad je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja obveze, vjerovnik može zahtijevati ili ispunjenje obveze ili ugovornu kaznu. On gubi pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako je zatražio isplatu ugovorne kazne.
Ugovorna kazna za slučaj neispunjenja, zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja ugovora
Kad je kazna ugovorena za slučaj neispunjenja, dužnik nema pravo isplatiti ugovornu kaznu i odustati od ugovora, osim ako je to bila namjera ugovaratelja kad su kaznu ugovorili. Kad je kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja, vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu. Vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja, odnosno neurednog ispunjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.
Ugovorna kazna kod raskida ugovora- prestanak ugovora
Prema zakonu raskid ugovora je mogući jednostranim očitovanjem volje ili suglasnošću obje ugovorne strane. Tako zakon navodi da se ugovor može raskinuti samo na dva načina i to suglasnošću volja ugovornih strana ili temeljem zakona.
(1) suglasnošću volja ugovornih strana:
Raskid ugovora temeljem sporazuma ugovornih strana moguć je sklapanjem ugovora o raskidu (sporazumni raskid) ili kao jednostrani raskid na temelju prethodnog sporazuma ugovornih strana. Iako se u drugom navedenom slučaju radi o raskidu do kojega dolazi jednostranim očitovanjem volje, ipak je i ovdje riječ o raskidu suglasnom voljom stranaka jer se pravni temelj prava na jednostrani raskid nalazi u ugovornoj odredbi koja ovlašćuje jednu ili obje stranke da jednostranim očitovanjem mogu raskinuti ugovor.
(2) na temelju zakona:
Iako olakšava potrebe suvremenog prometa roba i usluga, raskid ugovora temeljem suglasnosti volja ugovornih strana nije dostatan za ublažavanje negativnih posljedica načela pacta sunt servanda. Naime, njihov je nedostatak to što su izraz stranačke dispozitivnosti i ne vrijede u slučajevima kada suglasnosti volja ne postoji. Iz navedenih razloga, zakonodavac predviđa i propisuje slučajeve u kojima zakon ovlašćuje ugovornu stranu da jednostranom izjavom volje raskine ugovor i bez da je takva mogućnost prethodno ugovorena te slučajeve u kojima se ugovor raskida po sili zakona (ex lege).
Koja je uloga ugovorne kazne kod raskida ugovora?
Ugovorna kazna je zakonom najsustavnije uređena te je i najčešća ugovorna pogodba u poslovnom prometu. Ugovorna kazna, odredba kojom se ugovorne strane sporazumijevaju da će dužnik platiti vjerovniku neki novčani iznos ili da će mu dati neku drugu imovinsku korist ako svoju obvezu ne ispuni, ako zakasni s ispunjenjem ili ako ju neuredno ispuni. Za razliku od penala, utvrđuje se sporazumom stranaka.
Uloga je ugovorne kazne osigurati ispunjenje obveze i olakšati namirenje nastale štete. Ugovorna kazna u pravilu ne daje dužniku pravo na odustanak od ugovorne obveze, tj. nema značenje odustanite, već izbor između traženja ispunjenja ugovora ili plaćanja ugovorne kazne zbog neispunjenja pripada vjerovniku. Kada je ugovorna kazna ugovorena za kašnjenje s ispunjenjem obveze, vjerovnik ima pravo zahtijevati i ispunjenje obveze i ugovornu kaznu. Pravo na ugovornu kaznu postoji bez obzira na to je li nastala šteta, a vjerovniku pripada pravo na naknadu za štetu koja prelazi iznos ugovorne kazne.
Dopušteno ju je ugovarati samo kod nenovčanih obveza, dok se na kašnjenje s ispunjenjem novčane obveze primjenjuju odredbe o zateznim kamatama. Ugovorna kazna mora biti ugovorena u obliku koji je propisan za ugovor na koji se odnosi.
Kad će sud smanjiti ugovornu kaznu?
Sud će na zahtjev dužnika smanjiti iznos ugovorne kazne ako nađe da je ona nerazmjerno visoka s obzirom na vrijednost i značenje objekta obveze.
Ugovorna kazna i naknada štete
Vjerovnik ima pravo zahtijevati ugovornu kaznu i kad njezin iznos premašuje visinu štete koju je pretrpio, a i kad nije pretrpio nikakvu štetu. Ako je šteta koju je vjerovnik pretrpio veća od iznosa ugovorne kazne, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete.
Zakonom određena naknada i ugovorna kazna
Ako je za neispunjenje obveze, neuredno ispunjenje ili za slučaj zakašnjenja s ispunjenjem zakonom određena visina naknade pod nazivom penala, ugovorne kazne, naknade ili pod kojim drugim nazivom, a ugovorne strane su pored toga ugovorile kaznu, vjerovnik nema pravo zahtijevati ujedno ugovornu kaznu i naknadu određenu zakonom, osim ako je to zakonom dopušteno.
Ugovorna kazna kod raskida ugovora o radu – primjer
Primjerice kako bi se poslodavci zaštitili najčešće se koriste ugovaranjem ugovorne kazne. Takav ugovor radnici u praksi često osporavaju, a nerijetko u tome i uspijevaju.
Zakon o radu ugovornu kaznu propisuje samo kad je riječ o zabrani natjecanja radnika s poslodavcem. Naime, prema Zakonu, poslodavac i radnik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme nakon prestanka ugovora o radu, radnik ne smije zaposliti kod druge osobe koja je u tržišnom natjecanju s poslodavcem te da ne smije za svoj račun ili za račun treće osobe sklapati poslove kojima se natječe s poslodavcem (ugovorna zabrana natjecanja). Taj se ugovor ne smije zaključiti za razdoblje dulje od dvije godine od dana prestanka radnog odnosa, a može biti i sastavni dio ugovora o radu, s tim da mora biti sklopljen u pisanom obliku.
Ugovorna zabrana natjecanja obvezuje radnika samo ako je poslodavac ugovorom preuzeo obvezu da će radniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati naknadu najmanje u iznosu polovice prosječne plaće isplaćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Prema Zakonu za slučaj nepoštovanja ugovorne zabrane natjecanja može se ugovoriti ugovorna kazna, a ako je za slučaj nepoštovanja ugovorne zabrane natjecanja predviđena samo ugovorna kazna, poslodavac može, u skladu s općim propisima obveznoga prava, tražiti samo isplatu te kazne, a ne i ispunjenje obveze ili naknadu veće štete.
Treba vam odvjetnik ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
