Prema Zakonu o nasljeđivanju (NN 48/03) usmena oporuka je vrsta privatne oporuke kojom ostavitelj u izvanrednim okolnostima usmeno raspolaže svojom imovinom za slučaj smrti pred dva istodobno nazočna svjedoka.
Zbog takve definicije usmene oporuke ne iznenađuje nas da je upravo ona takva vrsta oporuke oko čijeg je postojanja i valjanosti vođeno najviše parničnih postupka čime je velik broj usmenih oporuka proglašen nevaljanim jer utvrđeno da nisu napravljene u okolnostima koje bi se mogle smatrati izvanrednima.
Stoga je glavni cilj ovoga rada prikazati pretpostavke za valjanost usmene oporuke kao i najčešće dvojbe koje su se javile u sudskoj praksi vezano uz dokazivanje postojanja i valjanosti usmene oporuke.
Pretpostavke valjanosti usmene oporuke
Usmenu oporuku, kao i ostale oblike oporuke, može sastaviti oporučitelj koji je sposoban za rasuđivanje i koji je u trenutku oporučivanja imao najmanje šesnaest godina.
Usmenom oporukom kao jedinom zakonom dopuštenom usmenom obliku oporuke ostavitelj može
raspolagati svojom imovinom za slučaj smrti jedino u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku te pri tome mora očitovati svoju volju u nazočnosti dva istodobno nazočna svjedoka.
Kao što vidimo, u usporedbi sa drugim oblicima oporuke, u slučaju usmene oporuke postoje specifičnosti glede njezina postojanja te je stoga potrebno objasniti pojam izvanredne okolnosti u kojima je moguće usmeno raspolagati imovinom za slučaj smrti, odrediti tko se može smatrati svjedokom, te utvrditi rok valjanosti takve oporuke.
Usmena oporuka : Izvanredne okolnosti u kojima je moguće sastaviti usmenu oporuku
Iako Zakon o nasljeđivanju ne definira pojam izvanrednih okolnosti, u sudskoj su se praksi s vremenom stvorili mjerodavni kriteriji je li neka okolnost izvanredna ili nije, te su je sudovi definirali kao sve okolnosti objektivne i subjektivne prirode zbog kojih oporučitelj nije mogao napraviti pismenu oporuku, a ne postoje takve prilike kad je to za oporučitelja bilo lakše i jednostavnije nego sastaviti pismenu oporuku.
Izvanredne okolnosti moraju postojati u trenutku pravljenja oporuke, odnosno u vrijeme kad je oporučitelj učinio izjavu posljednje volje jasno i određeno pred svjedocima.
Usmena oporuka, kao jednostran i strogo osobni pravni posao, iznimka je od pravila da je ostavitelj dužan raspolagati svojom imovinom za slučaj smrti u pisanom obliku, već je zbog postojanja izvanrednih okolnosti potreban njezin usmeni oblik.
Usmena oporuka i svjedoci usmene oporuke
Iz definicije usmene oporuke jasno je da će usmena oporuka biti valjana samo ako je oporučitelj očitovao svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka.
Pritom je nužno da se radi o punoljetnim osobama kojima nije oduzeta poslovna sposobnost, s time da za razliku od svjedoka kod pisane oporuke, ne moraju znati ni moći čitati i pisati.
Nadalje, svjedoci ne smiju biti osobe kojima oporučitelj nešto ostavlja usmenom oporukom, kao ni njihovi srodnici, odnosno njihovi bračni drugovim, njihovi preci i potomci, i njihov srodnici u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja srodstva i bračnim drugovima svih tih osoba.
Važno je napomenuti da su svjedoci pred kojima je oporučitelj usmeno očitovao svoju posljednju volju dužni bez odgode napisati sadržaj oporučiteljeva očitovanja i što prije predati to sudu ili javnom bilježniku na čuvanje, ili ga usmeno ponoviti pred sudom ili javnim bilježnikom iznoseći kada je, gdje i u kojim je prilikama oporučitelj očitovao svoju posljednju volju. Propuštanje svjedoka da postupi sukladno toj dužnosti neće dovesti do nevaljalosti usmene oporuke, ali može dovesti do poteškoća u postupku dokazivanja postojanja i valjanosti usmene oporuke, primjerice ako su oba svjedoka u međuvremenu umrla, a osobito jer je valjanost takve oporuke ograničena rokom.
Usmena oporuka i rok valjanosti
Naime, kako je ostavitelju dopušteno napraviti usmenu oporuku isključivo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku, zakonodavac je ograničio valjanost takve oporuke rokom.
Tako usmena oporuka prestaje vrijediti kad protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena. Pri tome, treba imati na umu da prestaje vrijediti jedino u slučaju kad oporučitelj ne umre u roku od 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti, a ako je umro za vrijeme trajanja izvanrednih okolnosti ili u roku od 30 dana od prestanka tih okolnosti, njegova oporuka je valjana.
Treba Vam odvjetnik za nasljedno pravo, obratite nam se s povjerenjem.
