U praksi potrošači često čuvaju stare račune za struju, vodu, plin, račune za telefon i internet, te ostale račune kao dokaz da su platili mjesečne rate. Međutim, postoje situacije kad potrošač, zbog raznih razloga, propusti platiti dospjelu mjesečnu ratu za režijske troškove i tada je moguća zastara duga.
Zastara duga je propisana zakonom
Naime, Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05) postoji određeno vrijeme unutar kojeg distributer kao vjerovnik može od njega zahtijevati ispunjenje obveze, odnosno da plati navedeni dug. Važno je napomenuti da protekom tog vremena distributer više ne bi mogao svoje potraživanje ostvariti tužbom putem suda protiv volje dužnika.
Stoga, ako bi eventualno došlo do spora pred sudom, potrošač bi se mogao braniti na način da u parničnom postupku istakne prigovor zastare, odnosno da je njegov dug zastario te da ga vise nije obvezan platiti distributeru.
Budući da na zastaru sud ne pazi po službenoj dužnosti, već se navedenim prigovorom potrošač na nju mora pozvati, poželjno je da se potrošač na vrijeme informira kolika je zastara za režijske troškove, te ostale dugove koje ima prema svojim vjerovnicima.
Zastara duga – vremensko razdoblje unutar kojeg vjerovnik može zahtijevati naplatu svojih potraživanja?
Prvog sljedećeg dana dana od dana dospijeća tražbine, vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika da podmiri svoj dug. Primjerice, ako mjesečna rata za trošak struje dospijeva na plaćanje 01.06.2020. godine, sljedećeg dana 02.06.2020. počinje teći zastarni rok unutar kojeg vjerovnik može zahtijevati prisilnu naplatu svoje tražbine. Rokovi zastare različiti su za određene vrste dugovanja te su propisani Zakonom o obveznim odnosima.
Opći zastarni rok
Opći zastarni rok iznosi pet godina te se primjenjuje u slučajevima kad nije propisan neki posebni rok. Primjerice, kad je riječ o klasičnim računima za mjesečnu potrošnju, odnosno računa za struju i toplinsku energiju, plin, vodu, dimnjačarske usluge, čistoću, HRT pristojbu, poštanske usluge, račun za telefon i internet, rok za zastaru počinje teći od datuma dospijeća koji piše na računu te zastarijeva za godinu dana.
Ako protekom godine dana distributer potrošaču pošalje opomenu za plaćanje duga koji je zastario, potrošač bi mu mogao uzvratiti dopisom kojim se poziva na zastaru duga navodeći da je distributer izgubio pravo da od njega zahtjeva plaćanje duga jer to nije učinio u zakonskom roku od godine dana.
Zastara duga za povremena davanja
Nešto duža zastara, ona od tri godine, računa se kad su u pitanju tzv. „povremena davanja“, to jest ona davanja koja ne ovise o mjesečnoj potrošnji nego dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima.
U to spadaju tražbine kamata, tražbine uzdržavanja, najamnina, zakupnina, naknada štete, dopunsko zdravstveno osiguranje, te ostali ugovori o osiguranju, osim životnog koji zastarijeva za pet godina. Isto tako, važno je napomenuti da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, sudskom nagodbom, javnobilježničkim aktom, odlukom upravnog tijela ili drugog nadležnog tijela, zastarijevaju za deset godina.
Protekom navedenog zakonskog vremena, ako je vjerovnik, zbog svog pasivnog držanja, propustio zahtijevati od dužnika da plati svoj dug, nastupa zastara. Zastarom i dalje postoji dug dužnika pa ako je dužnik podmirio svoj dug, ne znajući da je nastupila zastara, nema pravo zahtijevati da mu se podmireno vrati.
Što se događa ako dužnik prizna dug ili vjerovnik podnese tužbu kojom zahtijeva naplatu tražbine?
Ako unutar zastarnog roka, primjerice godine dana od dospijeća računa za struju, dužnik prizna postojanje duga, započeta zastara prestaje teći. Dužnik može priznati dug izjavom u pisanom obliku ili telefonskim razgovorom sa vjerovnikom koji se snima, te na posredan način tako da počne plaćati dug ili kamate.
Isto tako, ako je vjerovnik unutar zastarnog roka podnio tužbu ili poduzeo svaku drugu radnju protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, zastara se prekida. Dakle, za prekid zastare nije dovoljno da vjerovnik pozove dužnika pisano ili usmeno da ispuni obvezu.
Nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Zastara koja je prekinuta priznanjem od dužnika počinje teći iznova od priznanja, a ako je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan.
Okolnosti zbog kojih zastara duga ne teče
Za tražbine između bračnih drugova, roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo, između štićenika i njegova skrbnika te upravnog tijela socijalne skrbi za trajanje skrbništva, između osoba koje žive u izvanbračnoj zajednici dok ta zajednica postoji, te za vrijeme mobilizacije, i za vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze, zastara ne teče.
Zbog takvih okolnosti, zastara ne može započeti ili započeta ne teče tako dugo dok one ne prestanu. Otpadnu li te okolnosti zastara nastavlja teći, a proteklo vrijeme zastare se uračunava, osim vremena zastoja.
Trebate li savjet odvjetnika, obratite nam se s povjerenjem.
