Nasljeđivanje imovine uređeno je Zakonom o nasljeđivanju (NN 48/03) koji uređuje pravo nasljeđivanja te pravila po kojima sud, druga tijela i ovlaštene osobe postupaju u nasljednim stvarima. Fizičku osobu (ostavitelja) nasljeđuje, zbog njegove smrti i u trenutku njegove smrti, onaj koji je njegovom smrću stekao nasljedno pravo (nasljednik). Zakon o nasljeđivanju propisuje da se svaku fizičku osobu može naslijediti te da je svaka osoba sposobna naslijediti ako zakonom nije što drugo određeno. Kako se nasljedno pravo steče na temelju oporuke ili na temelju zakona, ovim člankom ćemo, nakon što objasnimo stukturu Zakona o nasljeđivanju, objasniti oporučno i zakonsko nasljeđivanje, te provođenje ostavinskog postupka.

Zakon o nasljeđivanju i njegova struktura
Zakon o nasljeđivanju podijeljen je u pet dijelova te ima 260 članka.
Zakon o nasljeđivanju u prvom dijelu započinje sa općim odredbama kojima se razrađuju načela po kojima se provodi nasljeđivanje. Prvo je načelo ravnopravnosti svih fizičkih osoba u nasljeđivanju. Zatim, načelo zatvorenog broja pravnih osnova nasljeđivanja znači da se nasljeđivati može jedino na temelju zakona ili na temelju oporuke. Načelo slobode oporučnog raspolaganja znači da je svatko na temelju oporuke slobodan raspolagati vlastitom imovinom, a ograničenje postoji samo glede nužnog nasljednog djela.
Dio drugi, kao najveći dio Zakona, pod nazivom pravni temelj nasljeđivanja, podijeljen je u tri glave. U prvoj glavi razrađuje se nasljeđivanje na temelju zakona, odnosno tko mogu biti zakonski nasljednici te njihova podjela na nasljedne redove. U drugoj glavi razrađuje se nasljeđivanje na temelju oporuke. Riječ je o pretpostavkama za valjanost oporuke, oblicima i sadržaju oporuke, pravu na zapis, određivanje izvršitelja oporuke, opoziv i evidencija oporuke. U toj se glavi posebno naglašavaju odredbe o nužnim nasljednicima. U trećoj glavi razrađuju se nasljednopravni ugovori, odnosno ugovor o nasljeđivanju i o budućem nasljedstvu ili zapisu.
U trećem dijelu pod nazivom pravni položaj nasljednika, uređuju se odredbe o otvaranju nasljedstva, stjecanju ostavine i odricanju od nasljedstva, odgovornost nasljednika za ostaviteljeve dugove te razvrgnuće nasljedničke zajednice.
U četvrtom dijelu razrađuje se postupak u nasljednim stvarima te je podijeljen na tri glave. U prvoj glavi objašnjava se način na koji se sastavlja, čuva i opoziva javna oporuka. Druga glava sadrži odredbe o provođenju ostavinskog postupka, a u trećoj glavi razrađuje se dužnost javnih bilježnika da kao sudski povjerenici provode ostavinske rasprave.
U petom, posljednjem dijelu Zakona, uređuju se prijelazne i završne odredbe.

Nasljeđivanje na temelju zakona
Nakon općih odredba opisanih u prvom dijelu Zakona o nasljeđivanju, drugi dio Zakona određuje koji nasljednici nasljeđuju ostavitelja na temelju zakona kada zbog smrti ostavitelja nitko nije stekao nasljedno pravo na temelju oporuke. Potencijalni zakonski nasljednici su oni koji su bili s ostaviteljem u trenutku njegove smrti povezani krvnim srodstvom, građanskim srodstvom, bračnom vezom ili izvanbračnom vezom. Navedene osobe nasljeđuju po točno određenim nasljednim redovima prema kojima nasljednici u sljedećem nasljednom redu nasljeđuju samo ako nema nikoga u prethodnom nasljednom redu.

Nasljeđivanje na temelju oporuke
Oporučno nasljeđivanje postoji kada ostavitelj oporukom određuje osobe koje će ga naslijediti i na taj način raspolaže svojom imovinom. Oporuku može sastaviti svaka fizička osoba koja je navršila 16 godina i koja je sposobna očitovanjem volje poduzimati pravne učinke.
Osnovne vrste oporuka su privatne, javne i oporuke sastavljene u izvanrednim okolnostima. Oporučitelj oporukom može odrediti jednog ili više nasljednika te odrediti koji dio imovine im ostavlja, odnosno preporučljivo je da im vlasništvo odredi u postotku.
Oporučitelj može uvijek opozvati oporuku, u cjelini ili djelomično, očitovanjem danim u bilo kojem obliku u kojem se po Zakonu može napraviti oporuka.

Zakon o nasljeđivanju i nužni nasljednici i njihovo pravo
Zakon o nasljeđivanju izričito propisuje da iako oporučno nasljeđivanje ima prednost pred zakonskim, ipak i tada postoje određena zakonska ograničenja u tome da zakonom određeni krug osoba ima pravo na nužni dio bez obzira na oporuku koju je oporučitelj sačinio.
Pravo na nužni dio mogu zahtijevati osobe koje su tijekom života sa ostaviteljem bile povezane bliskim obiteljskim vezama te bi ga naslijedile na temelju Zakona o nasljeđivanju da nije postojala oporuka kojom ih je izuzeo od nasljeđivanja. U prvom su to redu apsolutni nužni nasljednici u koje se ubrajaju ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, te njegov bračni drug te imaju pravo na jednu polovicu onog dijela koji bi im pripao po zakonu. U drugom su to redu relativni nužni nasljednici koji su ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali preci (djedovi, bake i drugi), ali samo pod uvjetima da su i oni zakonski nasljednici, te da su trajno nesposobni za rad i nemaju sredstva za život. Njihov nužni dio iznosi jednu trećinu njihova zakonskog dijela.
Zakon o nasljeđivanju striktnim pravilima takvim osobama omogućuje da i protiv volje ostavitelja postanu njegovim nasljednikom na način da tužbom pobijaju oporuku u onom obujmu koji je potreban da bi uspjeli dobiti cjelokupan nužni dio koji im pripada.

Zakon o nasljeđivanju i ostavinski postupak
Zakon o nasljeđivanju u četvrtoj glavi opisuje provođenje ostavinskog postupka kojim se utvrđuje tko su ostaviteljevi nasljednici, što čini ostaviteljevu ostavinu te koja još prava glede ostavine pripadaju nasljednicima, zapisovnicima i drugim osobama.
Ostavinski se postupak u prvom stupnju provodi pred općinskim sudom odnosno pred javnim bilježnikom kao povjerenikom suda. Predmetni se postupak pokreće po službenoj dužnosti kada sud primi smrtovnicu ili izvadak iz matice umrlih.
Na ročištu za ostavinsku raspravu sud raspravlja o svim pitanjima važnim za donošenje odluke u ostavinskom postupku, a naročito glede prava na nasljedstvo, veličinu nasljednog dijela i prava na zapise. Isto tako, na ročište sud poziva potencijalne nasljednike koji davanjem nasljedničke izjave mogu prihvatiti nasljedstvo ili ga se odreći u svoje ime ili i u ime svojih potomaka.
Ako sud nije prekinuo ostavinski postupak i uputio stranke na parnicu ili upravni postupak jer su između njih sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine, rješenjem o nasljeđivanju utvrdit će tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i koji dio ostavine nasljeđuje.
Treba Vam pravni savjet vezano uz nasljeđivanje, obratite se s povjerenjem u naš odvjetnički ured.