Tužba kojom se pokreće upravni spor ne može se izjednačavati s tužbom u građansko-pravnom smislu jer prvotna predstavlja u stvari pravni lijek s obzirom da se podnosi protiv drugostupanjske odluke javnopravnog tijela o upravnoj stvari te protiv prvostupanjske odluke protiv koje žalba nije dopuštena.
Upravni spor tužba, način na koji se podnosi, postupanje suda po istoj, provođenje rasprave te odluke koje sud donosi povodom podnesene tužbe uređuje Zakon o upravnom sporu (NN 20/10, 143/12, 152/14, 29/17), a čije ćemo navedene odredbe u nastavku ovoga članka objasniti.
Iz Zakona o upravnim sporovima proizlazi da se upravni spor pokreće tužbom. Tužbu podnosi fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela, odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora.
S druge strane, tuženik je javnopravno tijelo (tijelo državne uprave i drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu (pružatelj javnih usluga)) koje je donijelo ili propustilo donijeti pojedinačnu odluku, postupilo ili propustilo postupiti, odnosno koje je stranka upravnog ugovora.
Važno je istaknuti da upravni sud koji rješava upravni spor može po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke pozvati zainteresiranu osobu da sudjeluje u sporu te se ista može uključiti u spor u svakom trenutku. Zainteresirana osoba je svaka osoba kojoj bi poništavanje, izmjena ili donošenje pojedinačne odluke, postupanje ili propuštanje postupanja javnopravnog tijela, odnosno sklapanje, raskid ili izvršavanje upravnog ugovora povrijedilo njezino pravo ili pravni interes te javnopravno tijelo koje smatra da sudska odluka može imati učinak na prava i pravne interese koje to javnopravno tijelo štiti na temelju zakona.
Sukladno Zakonu, tužitelj tužbom može zahtijevati sljedeće:
(1) poništavanje ili oglašivanje ništavom pojedinačne odluke,
(2) donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku,
(3) postupanje koje je tuženik sukladno propisima ili pojedinačnoj odluci obvezan izvršiti,
(4) oglašivanje ništetnim upravnog ugovora ili izvršavanje obveze iz upravnog ugovora.
U slučaju 1. i 2., tužbom se može zahtijevati da sud odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke.
Osim navedenog glavnog zahtjeva, tužbom se može zahtijevati povrat stvari i naknada štete koju je počinio tuženik, dakle javnopravno tijelo koje je donijelo ili propustilo donijeti pojedinačnu odluku, postupilo ili propustilo postupiti, odnosno koje je stranka upravnog ugovora.
Zakon u članku 23. propisuje da upravna tužba mora biti razumljiva i obvezno mora sadržavati:
(1) naziv suda kojem se podnosi,
(2) osobno ime, odnosno naziv i adresu tužitelja,
(3) naziv tuženika,
(4) oznaku osporavane pojedinačne odluke ili upravnog ugovora, odnosno opis postupanja ili obveze izvršenje kojih se zahtijeva,
(5) tužbeni zahtjev,
(6) opseg osporavanja pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora,
(7) razloge za pokretanje spora glede glavne stvari i sporednih traženja,
(8) činjenice i dokaze na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev,
(9) potpis tužitelja.
Važno je istaknuti da ako se u sporu traži povrat stvari ili naknada štete, zahtjev u svezi sa stvarima i visinom pretrpljene štete mora biti sadržan u tužbi, a samoj tužbi treba priložiti izvornik ili presliku osporene pojedinačne odluke, upravnog ugovora ili dokaz o postupanju.
Upravni spor tužba smatra se pokrenutim danom kad se ista predaje upravnom sudu. Dakle, tužba se predaje nadležnom sudu neposredno u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili se šalje poštom, odnosno dostavlja elektronički.
Za rješavanje u upravnom sporu mjesno je nadležan upravni sud na području kojeg tužitelj ima prebivalište, odnosno sjedište, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako tužitelj nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan sud na području kojeg tužitelj ima boravište. Međutim, ako tužitelj nema prebivalište, boravište ili sjedište u Republici Hrvatskoj, mjesno je nadležan upravni sud na području kojeg javnopravno tijelo koje je donijelo odluku u prvom stupnju ili je postupilo ima sjedište.
Valja istaknuti da se smatra da je tužba podnesena u roku i kad je u roku predana nenadležnom sudu ili tuženiku.
Prvostupanjski upravni spor tužba podnosi se mjesno nadležnom upravnom sudu u roku od 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke ili odluke o prigovoru na osporeno postupanje. Međutim, ako je pokrenuti spor zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke ili propuštanja postupanja u propisanom roku tužba se upravnom sudu podnosi najranije osam dana nakon proteka propisanog roka. U tom pogledu valja istaknuti da ako pojedinačna odluka nije dostavljena stranci sukladno propisanim pravilima o dostavi, tužba se može podnijeti u roku od 90 dana od dana kad je stranka saznala ili je mogla saznati za odluku, a najkasnije pet godina nakon isteka roka od 30 dana od dostave osporene pojedinačne odluke ili odluke o prigovoru na osporeno postupanje.
Sve u svemu, ako pojedinačna odluka u uputi o pravnom lijeku sadržava dulji rok za pokretanje spora od roka propisanog zakonom, tužba se može podnijeti u roku navedenom u uputi o pravnom lijeku.
Nakon primitka tužbe upravni sud ispituje nadležnost za postupanje po tužbi, urednost tužbe te postojanje pretpostavki za vođenje spora.
Sud ocjenjuje nadležnost prema podacima iz tužbe i činjenicama koje su mu poznate, a ako utvrdi da je nadležan drugi sud, rješenjem će se oglasiti nenadležnim, ustupit će tužbu nadležnom sudu i o tome obavijestiti podnositelja.
Dakle, tijekom postupka upravni sud ocjenjuje sljedeće:
1) zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek,
2) zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek,
3) zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu,
4) zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora.
Iz Zakon proizlazi da o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na glavnu stvar i sporedna traženja upravni sud odlučuje presudom.
S jedne strane sud će odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da je neosnovan, no s druge strane ako utvrdi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev, poništiti pobijanu odluku i sam riješiti stvar, osim kada to ne može učiniti s obzirom na prirodu stvari ili je tuženik rješavao po slobodnoj ocjeni. Važno je istaknuti da će sud u okviru tužbenog zahtjeva odlučiti i o naknadi štete te povratu stvari.
Prvostupanjska presuda postaje pravomoćna protekom roka za žalbu, ako žalba nije podnesena, odnosno danom donošenja, ako žalba nije dopuštena.
Protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba se podnosi upravnom sudu koji je donio presudu u roku od 15 dana od dana dostave presude te o istoj odlučuje Visoki upravni sud u vijeću od tri suca.
Međutim, s druge strane žalba nije dopuštena protiv presude kojom je pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena ili oglašena ništavom i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak, kao ni protiv presude kojom je sud naložio donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku.
Treba Vam odvjetnik za upravnu tužbu ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
Kako bi dogovorili termin sastanka s odvjetnikom radi savjetovanja o Vašoj konkretnoj pravnoj situaciji, molimo da popunite kontakt formu te da uz Vaše kontakt podatke navedete i poželjni termin sastanka odnosno pravnog savjetovanja kod odvjetnika.
