Naknada štete za pretrpljene duševne boli- kada je moguće podnijeti takvu tužbu i iz kojih točno razloga? Što uopće sud tumači kao pretrpljenu duševnu bol? Prije svega, potrebno je objasniti pojam prava osobnosti i kako su ista definirana Zakonom o obveznim odnosima koji predstavlja glavnu smjernicu za traženje naknade štete za pretrpljene duševne boli.
Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18) radi razliku između prava osobnosti fizičke osobe i pravne osobe. Pod pravima osobnosti fizičke osoba podrazumijevaju se: pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr., dok pod pravima osobnosti pravne osobe podrazumijeva ista ta prava, osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr.
Logično je i životno da naknadu štete za pretrpljene duševne boli može tražiti samo fizička osoba i samo pod uvjetima objašnjenima u nastavku.
Zakonom o obveznim odnosima šteta je definirana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (nematerijalna šteta). Neimovinska šteta je adekvatna posljedica (ili rezultat) štetne radnje poduzete nad pravno zaštićenim neimovinskim dobrima neke osobe (fizičke ili pravne) – nad pravima osobnosti.
Dakle, materijalne štete su one koje se odražavaju na imovini oštećenika, kao umanjenje njegove imovine, odnosno kao sprječavanje njenog povećanja, a neimovinske (nematerijalne) štete su povrede prava osobnosti.
U razgovornom se jeziku često susrećemo s time da osobe bilo koju povredu prava osobnosti nazivaju duševnom boli, iako to u pravnim propisima nije toliko jednostavno definirano. Pravo na popravljanje neimovinske štete postoji samo ako težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja to opravdavaju.
Pravo na popravljanje neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti postoji samo (tek) ako se kumulativno ispune dva uvjeta (kriterija) koja ga opravdavaju, a to su: težina povrede prava osobnosti i okolnosti konkretnog slučaja.
Sukladno članku 1048. Zakona o obveznim odnosima svatko ima pravo zahtijevati od suda ili drugog nadležnog tijela na naredi prestanak radnje kojom se povređuje pravo njegove osobnosti i uklanjanje njome izazvanih posljedica. Pravo na popravljanje neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti ne pripada svakoj osobi koja ju je pretrpjela, već samo onoj osobi kod koje težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja to opravdavaju.
U većini slučajeva je to osoba na koju je bila usmjerena štetna radnja.
Na primjer, imamo osobu koja je stradala u prometnoj nesreći i kojoj je povrijeđeno pravo na tjelesno i/ili duševno zdravlje, što se očituje kroz njezine fizičke ili duševne boli ili strah. U takvim slučajevima govori se o tzv. neposrednom ili izvornom oštećeniku.
S druge pak strane, pod određenim pretpostavkama, Zakon o obveznim odnosima, dopušta popravljanje neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i osobama na koje nije bila usmjerena štetna radnja, a koje trpe neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti. Riječ je o tzv. posrednim ili neizravnim oštećenicima. Ovo iz razloga što je i u takvoj situaciji, osoba kojoj je nastupila neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti (iako na nju nije bila usmjerena štetna radnja) neposredni ili izravni oštećenik jer trpi direktnu neimovinsku štetu zbog povrede njegovog prava osobnosti na duševno zdravlje, odnosno trpi duševne boli.
To je recimo slučaj neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje uslijed smrti bliske osobe.
Kada se sudovi bave procjenom pretrpljenih duševnih bolova, ključni kriterij procjene kojim se služe su upravo fizičke i duševne boli i strah koji su prouzročeni oštećeniku.
Za neznatne povrede, primjerice kratko trajanje fizičkih bolova (nekoliko sati do najviše jedan dan), kratko trajanje straha (nekoliko sati), smanjenje životne aktivnosti do dva-tri dana, neimovinska šteta popravlja se isključivo kroz moralno zadovoljenje, nenovčano. U tom slučaju, oštećenik može na trošak štetnika, zahtijevati objavljivanje presude odnosno ispravka ili povlačenje izjave kojom je povreda učinjena.
Ovi oblici popravljanja štete najprikladniji su za povrede prava osobnosti prouzročene u medijima. S druge pak strane, postoji i takozvana pravična novčana naknada nematerijalne štete, koju sud dosuđuju kada je riječ o težoj povredi prava osobnosti.
Kada sud odlučuje o visini pravične novčane naknade isti će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
Dana 29. studenog 2002. godine na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaćeni su Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, a koji kriteriji se primjenjuju u svim parničnim postupcima naknadu nematerijalne štete i to u svim fazama postupka.
Gore navedeni orijentacijski kriteriji razlikuju duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, duševne bolovi zbog naruženosti, duševne bolove zbog smrti bliskog srodnika i duševne bolove zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe, a sve kako će biti detaljno objašnjeno u nastavku.
Dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) zauzeto je pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske (nematerijalne) štete i to na način da su svi ranije prihvaćeni novčani iznosi pravične novčane naknade nematerijalne štete povećani za 50%., što definitivno predstavlja značajan pomak i ohrabruje oštećenike na pokretanje postupaka u slučajevima pretrpljenih duševnih bolova.
Može li se tražiti naknada štete zbog duševnih bolova koji su nastali zbog smanjenja životne aktivnosti? Odgovor je da. Smanjenje životne aktivnosti obuhvaća sva ograničenja u životnim aktivnostima oštećenika koje je ostvarivao ili bi ih po redovnom tijeku stvari u budućnosti izvjesno ostvarivao da nije došlo do predmetne povrede, a važno je napomenuti da se pod ograničenjem podrazumijeva i obavljanje aktivnosti uz povećane napore ili pod posebnim uvjetima.
Duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti su u pravilu trajnog karaktera, ali novčana naknada se može dosuditi i kad je smanjenje životne aktivnosti privremeno, ako je jačeg intenziteta i dužeg trajanja ili ako to posebne okolnosti opravdavaju.
Orijentacijski kriteriji predviđaju pravičnu novčanu naknadu koja ide od 7.500,00 kuna do 75.000,00 kuna ovisno o postotku smanjenja životne aktivnosti, ali navedeni iznosi su, sukladno izmjeni orijentacijskih kriterija, sada povećani za 50%, što znači da je najmanji iznos koji oštećenik može tražiti zapravo 15.000,00 kuna.
Potpuno je jasno da osoba koja je naružena iz bilo kojeg razloga često osuđena na poglede okoline koji mogu biti neugodni, a nerijetko je izložena i neprimjerenim komentarima, susreće se s brojnim problemima pri zapošljavanju i slično.
Osnova za priznanje novčane naknade za naruženost nije samo u tome da li i u kojoj mjeri izmijenjena vanjština oštećenika izaziva u okolini gađenje, sažaljenje ili druge negativne reakcije, već se uzimaju u obzir i subjektivna mjerila o utjecaju svih elemenata (izmijenjena vanjština, primjetnost, opseg itd.) na psihičku ravnotežu oštećenika, odnosno na njegovo psihičko stanje u cjelini. Pri tome se subjektivne osobine oštećenika uzimaju u obzir u razumnoj mjeri.
Visina naknade određuje se ovisno o životnoj dobi, vrsti zanimanja, lokaciji ozljeda i slično, odnosno to su sve kriteriji koji su ključni za određivanje visine novčane naknade.
Spol, samo po sebi ne utječe na visinu naknade s gore navedene osnove. Novčana naknada za duševne bolove zbog naruženosti kreće se od 2.500,00 kuna do 37.000,00 kuna sukladno ranijim Orijentacijskim kriterijima, dok su sada predmetni iznosi uvećani za 50%.
Pravična novčana naknada za duševne bolove zbog smrti bliskog srodnika ne uključuje samo bol izazvanu samim saznanjem za smrt, nego i sve kasnije bolove koju primjerice trpi dijete zbog gubitka roditelja -ljubavi, njege i pažnje koju bi mu roditelj pružao i slično.
Pravična novčana naknada priznaje se u slučaju smrti bračnog i izvanbračnog druga, djeteta, gubitka ploda, smrti roditelja, braća i sestara, i to u visinu od čak 75.000,00 kuna do 220.000,00 kuna, odnosno sukladno povećanim iznosima minimalan iznos sada iznosi čak 150.000,00 kuna.
Dosuđeni novčani iznosi, odnosno njihova visina se razlikuju ovisno o tome o čijoj je smrti riječ, odnosno je li riječ o smrti bračnog druga, brata ili sestre i slično.
Konačno, za slučaj naročito teškog invaliditeta bračnog i izvanbračnog druga ( trajnija zajednica života) i djeteta, kao i za slučaj naročito teško invaliditeta roditelja Orijentacijski kriteriji propisuju visoke novčane naknade, od 150.000,00 kuna do 220.000,00 kuna, a koji novčani iznosi su uvećani za 50% izmjenom Orijentacijskih kriterija, što znači da minimalan iznos sada iznosi čak 300.000,00 kuna.
Naročito težak invaliditet osobe značajno utječe na kvalitetu života osobe koja brine o osobi s teškim invaliditetom, ali puno značajnije je napomenuti da to utječe i na njeno psihičko zdravlje i osjećaje.
Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu za izračunavanje visine novčane naknade, nego sudovi moraju uvijek imati na umu sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje su važne kod donošenja odluke suda.
Na svakom je pojedinom sucu da u svakom pojedinačnom predmetu donese pravičnu odluku.
Treba Vam odvjetnik za naknadu štete ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
Kako bi dogovorili termin sastanka s odvjetnikom radi savjetovanja o Vašoj konkretnoj pravnoj situaciji, molimo da popunite kontakt formu te da uz Vaše kontakt podatke navedete i poželjni termin sastanka odnosno pravnog savjetovanja kod odvjetnika.
