Prijenos porezne obveze u graditeljstvu propisan je člankom 75. stavcima 2. i 3. Zakona o Porezu na dodanu vrijednost (NN 73/13, 148/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20), a prema kojem ako oporezive isporuke dobara ili usluga u tuzemstvu obavlja porezni obveznik koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište u tuzemstvu, obvezu plaćanja PDV-a ima porezni obveznik odnosno pravna osoba koja nije porezni obveznik, ali je registrirana za potrebe PDV-a, kojoj je obavljena isporuka dobara ili usluga.
Porezi su u svojoj srži osnovni instrument kojim država financira vlastite troškove te su stoga porezi prisutni svuda oko nas i prate gotovo svaku našu aktivnost, a pritom je važno znati kako porez na dohodak i doprinosi ustežu se izravno iz plaće. Kako su porezi obvezna davanja državi, pojedinac za plaćeni porez neće dobiti izravnu protuuslugu od države.

Porez na dodanu vrijednost
Porez koji je najpoznatiji i koji se uplaćuje u državni proračun je PDV ili porez na dodanu vrijednost te ga plaćaju svi građani, odnosno potrošači kroz cijenu dobara i usluga koje kupuju, a pritom je važno znati kako opća stopa PDV-a iznosi 25%, dok se za određene proizvode i usluge primjenjuju i niže stope poreza na dodanu vrijednost od 13% ili 5%.
Važno je znati kako je obrtnik obveznik poreza na dodanu vrijednost u slučaju da isporučuje dobra i obavlja usluge čija je vrijednost u prethodnoj kalendarskoj godini, a nakon odbitka vrijednosti isporuka koje su oslobođene plaćanja PDV-a, veća od iznosa od 300.000,00 kuna. U takvom slučaju obrtnik je dužan upisati se u Registar obveznika PDV-a pri nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svome prebivalištu ili uobičajenom boravištu najkasnije do 15. siječnja tekuće godine.
Također, obrtnik može postati obveznikom poreza na dodanu vrijednost i na početku obavljanja djelatnosti, u slučaju da se prijavi u Registar obveznika PDV-a u tekućoj godini kad počinje obavljati poduzetničku djelatnost, i to najkasnije prije prve isporuke dobara i usluga. Obrtnik ima pravo na odbitak pretporeza, a ako je u razdoblju oporezivanja pretporez veći od porezne obveze, imati će pravo i na povrat razlike između plaćenog poreza i porezne obveze.
Općenito o prijenosu porezne obveze
Prijenos porezne obveze uveden je 01. srpnja 2013. godine, a za isporuke određenih dobara i usluga neće se primjenjivati više opće pravilo u tuzemnom prometu da prodavatelj koji isporučuje dobra i usluge oporezive PDV-om domaćem kupcu, na izlaznom računu zaračunava porez, već prodavatelj na svoga kupca prenosi poreznu obvezu ako je kupac obveznik PDV-a.
Za građevinske usluge koje obuhvaćaju gradnju, rekonstrukciju, održavanje i uklanjanje građevina te čišćenje i ostale usluge propisane čl. 152. Pravilnika o PDV-u (NN 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 01/17, 41/17, 128/17, 1/19, 1/20, 01/21, 73/21) prijenos porezne obveze propisan je kao obvezan, a porezna obveza se može prenijeti samo na onog hrvatskog poduzetnika koji je u sustavu PDV-a. Važno je znati kako osoba koja nije u sustavu PDV-a mora joj se zaračunati PDV i mora ga uplatiti u korist državnog proračuna.
Prijenos porezne obveze kod poduzetnika iz Europske unije
Kada su u pitanju poduzetnici iz Europske unije stvar je malo drugačija prilikom stjecanja usluge i prijenosa porezne obveze iz razloga jer je osnovna pretpostavka europskog sustava poreza na dodanu vrijednost, a koji je reguliran direktivom po kojoj postupaju sve zemlje članice i gdje su usklađeni svi propisi, takva da se plaća u zemlji sjedišta primatelja usluge i to samo ako se radi o poduzetniku. Slijedom navedenog, nije bitno da li je taj primatelj u sustavu PDV-a, već je bitno da je primatelj poduzetnik, odnosno građanin Europske unije.
Prijenos porezne obveze u graditeljstvu
Do prijenosa porezne obveze u graditeljstvu može doći samo u slučaju ako je primatelj usluge upisan u sudski registar obveznika PDV-a. Pritom je važno znati kako se primatelj građevinske usluge smatra osoba koja je porezni obveznik te je upisana u registar obveznika PDV-a pa na njega može prijeći porezna obveza. Porezni obveznik koji je obavio uslugu u graditeljstvu obvezan je naznačiti u ispostavljenom računu da se radi o usluzi iz članka 75. stavka 3. točke a) Zakona o Porezu na dodanu vrijednost.
Za koje građevinske usluge je obavezan prijenos porezne obveze u graditeljstvu
Prijenos porezne obveze u graditeljstvu obvezan je za usluge održavanja, rekonstrukcije i uklanjanja građevina, popravaka i čišćenja, a kojima se osobito smatraju:
– usluge projektiranja i drugi poslovi u vezi s građevinskim objektom,
– pripremni radovi na gradilištu, radovi na rušenju objekta ili njegovih dijelova,
– izgradnja građevinskih objekata ili njihovih dijelova,
– instalacijski radovi,
– završni građevinski radovi,
– održavanje, renoviranje i popravak objekta ili njegovih dijelova, uključujući čišćenje, keramičarske, tapetarske i parketarske radove,
– pružanje usluga nadzora,
– postavljanje ili sklapanje strojeva ili opreme koji nakon postavljanja ili sklapanja postaju nepokretna imovina,
– iznajmljivanje strojeva i opreme za izgradnju ili rušenje, s rukovateljem,
– svaka usluga koja uključuje isporuku pokretnina i njihovu ugradnju u nekretnine tako da pokretnina stječe svojstva nekretnine,
– ustupanje osoblja, ako osoblje obavlja građevinske usluge.
Na koje usluge se ne može primijeniti prijenos porezne obveze u graditeljstvu
U usluge koje se ne smatraju građevinskima i na koje se navedene zakonske odredba ne mogu primijeniti su periodični ili neperiodični pregled, održavanje, popravak, umjeravanje i ispitivanje već ugrađenih ili montiranih uređaja i opreme, čišćenje ulica, cesta, autocesta i drugih prometnih površina, uređenje parkova, igrališta i sportskih terena, održavanje zelenih površina, usluge vještačenja, izrade idejnog rješenja koje investitoru služi samo za analizu mogućnosti gradnje i koje se ne koriste u daljnjem razvoju projekta.
Treba Vam odvjetnik za porezno pravo ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem