Otpremnina predstavlja oblik novčane nadoknade koja se radniku isplaćuje ako mu poslodavac otkazuje ugovor o radu. Pravo radnika na otpremninu utvrđuje se Zakonom o radu, kolektivnim ugovorom, pravilnicima o radu, ugovorom o radu ili nekim drugim internim aktom poslodavca koji može biti i odluka poslodavca o isplati. Ako su prava radnika na otpremninu različito utvrđena u više akata, poslodavci trebaju sučeliti ta prava te primijeniti najpovoljnije pravo za radnika. Zanima li Vas nešto više o tome, što je otpremnina, kako se određuje, koji je rok za isplatu otpremnine onda nastavite čitati ovaj članak.
Radnik kojem poslodavac otkazuje nakon dvije godine neprekidnog rada, osim ako se otkazuje zbog razloga uvjetovanih ponašanjem radnika, ima pravo na otpremninu u iznosu koji se određuje s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem.
Otpremnina se ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca.
Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
Radnik ostvaruje pravo na otpremninu za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca. Pravo radnika na otpremninu za određenu godinu staža utvrđuje se za pune godine staža. Posljednja godina rada, ako je nepotpuna, ne uzima se u obzir pri obračunu.
Radniku koji radi nepuno radno vrijeme pripada isto pravo na otpremninu kao da je radio puno radno vrijeme.
Prema Zakonu o radu, ne postoji obveza da se pri sporazumnom raskidu ugovora o radu isplaćuje otpremnina.
Prema Zakonu o radu (NN 149/09, 61/11, 73/13, 93/14, 127/17, 98/19), poslodavac ne smije radniku isplatiti otpremninu u svoti manjoj od jedne trećine prosječne mjesečne bruto-plaće koju je radnik ostvario u posljednja tri mjeseca prije prestanaka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.
Prema propisima o radu, plaćom radnika smatraju se sljedeći primici:
– osnovna plaća utvrđena ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom i sličnim aktima;
– dodaci na plaću (za prekovremeni rad, za rad nedjeljom i blagdanom, za rad noću i sl.);
– postotak povećanja plaće za godine staža (minuli rad);
– mjesečni stimulativni dio plaće kada je utvrđen za ostvarivanje većih rezultata rada s čijim je kriterijima za utvrđivanje zaposlenik unaprijed upoznat.
Prema Zakonu o radu, radnik ostvaruje pravo na otpremninu kad su ispunjeni sljedeći uvjeti:
1) poslodavac na svoju inicijativu otkazuje ugovor o radu;
2) radnik je na radu kod poslodavca ostvario najmanje dvije godine neprekinutog staža;
3) otkaz ugovora o radu nije uvjetovan ponašanjem radnika.
Primjerice, poslodavac radniku 30.04.2020. godine uručuje poslovno uvjetovani otkaz te radnik prestaje s radom 30.06.2020. godine nakon isteka otkaznog roka. Kod poslodavca je neprekidno zaposlen od 01.10.2011. godine te ima bruto plaću u iznosu od 9.000 kuna. Radnik ostvaruje pravo na otpremninu za osam godina navršenog rada po 3.000 kuna što ukupno iznosi 24.000 kuna.
Radnik koji je pretrpio ozljedu na radu, odnosno koji je obolio od profesionalne bolesti (bolest nastala kao posljedica obavljanja poslova), a kojemu nakon završenog liječenja, oporavka i profesionalne rehabilitacije, poslodavac ne može osigurati odgovarajuće poslove na kojima će radniku biti lakše obavljati poslove s obzirom na njegovo stanje, ima pravo na otpremninu najmanje u dvostrukom iznosu, ako je ispunio uvjete za stjecanje prava na otpremninu propisanu Zakonom. Radnik koji je neopravdano odbio ponuđene druge odgovarajuće poslove s obzirom na zdravstveno stanje, nema pravo na otpremninu u dvostrukom iznosu.
Poslodavac je dužan, najkasnije petnaest dana od dana isplate plaće, naknade plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iz kojeg je vidljivo kako su ti iznosi utvrđeni. Poslodavac koji na dan dospjelosti ne isplati plaću, naknadu plaće ili otpremninu ili ih ne isplati u cijelosti, dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće, naknada plaće ili otpremnine, radniku dostaviti obračun iznosa koje je bio dužan isplatiti.
Obračuni su ovršne isprave. Ministar pravilnikom propisuje sadržaj obračuna.
Kada poslodavac i radnik sporazumno zaključuju prestanak ugovora o radu, poslodavac može, a i ne mora isplatiti otpremninu. Bilo koja naknada koju poslodavac isplaćuje prema sporazumu o prestanku ugovora o radu podliježe isplati svih doprinosa i poreza kao i plaća koju radnik prima.
Valja imati na umu da poslodavac prilikom otkaza ugovora o radu mora poštivati i propisani ili ugovoreni otkazni rok. Zakon o radu definira otkazne rokove različito ovisno o trajanju neprekidnog radnog odnosa kod poslodavca te različito za poslovno ili osobno uvjetovani otkaz od izvanrednog otkaza ugovora o radu.
Na primjeru radnika koji je kod poslodavca radio osam godina, otkazni rok za poslovno uvjetovani otkaz je najmanje dva mjeseca.
Otkazni rok ne teče za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, trudnoće, rodiljnog i roditeljskog dopusta i u ostalim propisanim situacijama. Otkazni rok teče za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Poslodavac može radnika osloboditi obveze rada za vrijeme otkaznog roka, ali mu je u svakom slučaju dužan za razdoblje otkaznog roka isplaćivati plaću.
Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci, Rev-3599/99 od 9. veljače 2000. godine zauzeo je stajalište da „pravo radnika po osnovi otpremnine u slučaju otkaza ugovora o radu dospijeva uručenjem otkaza, a po dospjelosti takvog potraživanja radnika kao vjerovnik može njime slobodno raspolagati“.
Međutim, u praksi postoje i drukčija stajališta prema kojima otpremnina dospijeva s danom prestanka ugovora o radu. Isto tako, „visina otpremnine utvrđuje se s obzirom na dan isteka otkaznog roka, a ne s obzirom na dan uručenja otkaza“ (Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 36/00 od 18. travnja 2001. godine).
Uzimajući u obzir činjenicu da je otpremnina novčana pomoć radniku koja se isplaćuje ovisno o godinama staža kod istog poslodavca, a da se ukupni broj tih godina utvrđuje tek nakon isteka otkaznog roka, ispravniji je stav da otpremnina dospijeva tek nakon prestanka ugovora o radu.
Također, u praksi se uvriježilo tumačenje navedene sudske odluke VSRH, Rev-3599/99 od 9. veljače 2000. godine, koje tu sudsku praksu tumači na način da radniku u trenutku uručenja otkaza ugovora o radu dospijeva samo raspolaganje potraživanjem otpremnine u smislu prenošenja potraživanja na drugu osobu, ugovaranje manjeg iznosa otpremnine od onog koji ga po zakonu pripada, odricanje od otpremnine, ali mu ne dospijeva i pravo na zahtijevanje isplate. To pravo će mu dospjeti tek prestankom radnog odnosa.
Pravo na isplatu otpremnine zastarijeva u roku 3 godine od dospijeća tog prava. Naime, prema Zakon, potraživanje iz radnog odnosa (a otpremnina to svakako jest) zastarijeva za tri godine, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Zaključno, među poslodavcima je uobičajeno da se otpremnina isplaćuje sa zadnjom plaćom, koja mora ići do 15. u mjesecu iza mjeseca u kojem je ostvarena, ako nije drukčije dogovoreno.
Ukoliko poslodavac nije isplatio otpremninu sa zadnjom plaćom, mi Vam nudimo pomoć kako ishoditi isplatu.
Ako želite pročitati nešto više o pravu na otpremninu, otvorite ovaj članak.
Treba Vam odvjetnik za radno pravo ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem!
Kako bi dogovorili termin sastanka s odvjetnikom radi savjetovanja o Vašoj konkretnoj pravnoj situaciji, molimo da popunite kontakt formu te da uz Vaše kontakt podatke navedete i poželjni termin sastanka odnosno pravnog savjetovanja kod odvjetnika.
