Imovinski porezi su jedan od najstarijih oblika oporezivanja, a spominju se u Zakonu o porezu na promet nekretnina (NN 115/16, 106/18). Naime, dok je u povijesti bilo malo novčanih transakcija, posjedovanje zemlje ili stoke bilo je mnogo lakše oporezivati, nego novčane dohotke. Tijekom vremena taj porez sve više zamjenjuje porez na dohodak, pa njegovo značenje stalno pada. Ipak, imovinski porez zadržao se u većem broju zemalja, gdje pretežno čini prihod lokalnih proračuna.
Ako ste kupili, naslijedili ili na bilo koji drugi način stekli nekretninu (građevinu ili zemljište) kad se na takvo stjecanje ne plaća porez na dodanu vrijednost (PDV) obveznik ste poreza na promet nekretnina. Stopa poreza iznosi tri posto od tržišne vrijednosti nekretnine u trenutku njezina stjecanja.
Imovinski porez, u Hrvatskoj poznatiji kao porez na nekretnine, koje najčešće obuhvaća, a u svijetu također poznat ad valorem porez (od latinskog „prema vrijednosti”) je porez čiji se iznos temelji na procijenjenoj ili stvarnoj vrijednosti transakcije ili imovine, koji se najčešće obračunava na nekretnine.
Porez na promet nekretnina se plaća na svako stjecanje vlasništva nad nekretninom na području RH, bilo da je riječ o fizičkoj ili pravnoj osobi stjecatelju nekretnine te je ovaj porez prihod jedinica lokalne samouprave na čijem se području nekretnina nalazi (gradova ili općina). Stjecanje nekretnine može biti kupoprodajom, zamjenom, nasljeđivanjem, darovanjem, unošenjem ili iznošenjem nekretnine iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnine u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluke suda ili drugog pravnog tijela te drugi načini stjecaja nekretnina.
Porez na nasljedstva i darove su dužne platiti pravne ili fizičke osobe koje naslijede, prime dar ili po nekoj drugoj osnovi steknu imovinu temeljem koje se plaća porez na nasljedstva i darove.
Porez na kuću za odmor, a kućom za odmor smatraju se sve one nekretnine (zgrade, dio zgrade ili stan) koje se koriste samo povremeno ili sezonski.
Porez na korištenje javnih površina plaćaju fizičke i pravne osobe koje i koriste javne površine.
1) osobe koje stječu nekretnine u postupku vraćanja oduzete imovine i komasacije nekretnina
2) prognanici i izbjeglice koji stječu nekretnine zamjenom svojih nekretnina u inozemstvu
3) zaštićeni najmoprimci koji kupuju stambenu zgradu ili stan u kojem stanuju na temelju ugovora o najmu,
4) građani koji kupuju stambenu zgradu ili stan (uključujući i zemljište), na kojem su imali stanarsko pravo ili uz suglasnost nositelja stanarskog prava prema propisima kojima se uređuje prodaja stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Isto vrijedi i za zaštićene najmoprimce koji kupuju stambenu zgradu ili stan u kojem stanuju na temelju ugovora o najmu
5) osobe koje stječu nekretnine u skladu s propisima kojima se uređuje pretvorba društvenog vlasništva u druge oblike vlasništva
6) bračni drug, izvanbračni drug, formalni i neformalni životni partneri, potomci i preci te posvojenici i posvojitelji koji su u tom odnosu s primateljem uzdržavanja te od njega stječu nekretnine na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju ili na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju
7) osobe koje razvrgnućem suvlasništva ili diobom zajedničkog vlasništva stječu posebne dijelove te ili tih nekretnina, neovisno o omjerima prije i nakon razvrgnuća suvlasništva ili diobe zajedničkog vlasništva.
Oporezivanje imovine uglavnom se opravdava potrebom za uvođenjem veće pravednosti u sustav oporezivanja, i to prema oba kriterija pravednosti: kriteriju koristi i kriteriju mogućnosti plaćanja.
Prema kriteriju koristi vlasnici imovine imaju koristi od države, pa za te koristi moraju platiti porez. Jedna od temeljnih uloga države jest zaštita vlasništva, pa vlasnici moraju platiti državi troškove koje ona ima u zaštiti njihove imovine: troškove sudstva, policije i državne administracije. Osim pružanja sigurnosti i zaštite imovine, država pruža vlasnicima određene usluge koje povećavaju vrijednost imovine, ali i koriste njezinu vlasniku. Primjerice, gradeći cestu pokraj kuće nekoga građanina država podiže vrijednost te kuće, a vlasnik dobiva lakši pristup svojem domu. Zbog te novonastale koristi vlasnik mora platiti porez na posjedovanje kuće. Kako se takve usluge pružaju uglavnom na lokalnoj razini, i porez na imovinu najčešće je prihod lokalnih proračuna, a ne proračuna središnje države.
Prema kriteriju mogućnosti plaćanja veća imovina pojedinca znači da je on platežno sposobniji, pa prema tome mora platiti i veći porez. Naime, dohodak ne označava u cijelosti mogućnost plaćanja, pa ni porezni kapacitet pojedinca.
Posjedovanje imovine povećava taj kapacitet iznad razine dohotka: dvije obitelji jednakih dohodaka, ali različite imovine u smislu blagostanja nisu jednake. Bogatije su obitelji u svojem ponašanju neovisnije, imaju veću sigurnost u razdobljima ekonomske depresije, te viši stupanj likvidnosti. Imovina daje obiteljima veću mogućnost plaćanja poreza, te je u smislu povećanja pravednosti razložno osim dohotka, oporezivati imovinu.
Promet nekretnina nastao nakon 1. siječnja 2017. godine prijavljuju javni bilježnici, sudovi ili javnopravna tijela u okviru svoje nadležnosti. Ako ipak netko sastavi ispravu koju nije ovjerio kod javnog bilježnika, i dalje je dužan takav promet nekretnina prijaviti nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema mjestu gdje se nekretnina nalazi, u roku od 30 dana od sastavljanja te isprave.
Ako promet nekretnine nije prijavljen prema tržišnoj vrijednosti nekretnine Porezna uprava je ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine. Ako je porezni obveznik oslobođen od plaćanja poreza, više neće dobiti rješenje o tom oslobođenju. Rješenje će dobiti samo oni porezni obveznici kojima se utvrđuje porezna obveza.
Obveznik poreza na promet nekretnina dužan je u roku 15 dana od dana dostave rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina platiti poreznu obvezu, budući žalba ne odgađa izvršenje niti privremenog niti poreznog rješenja.
Treba Vam odvjetnik za poreze ili imate pitanja i nedoumice vezane uz imovinske poreze, obratite nam se s povjerenjem.
Kako bi dogovorili termin sastanka s odvjetnikom radi savjetovanja o Vašoj konkretnoj pravnoj situaciji, molimo da popunite kontakt formu te da uz Vaše kontakt podatke navedete i poželjni termin sastanka odnosno pravnog savjetovanja kod odvjetnika.
