Nalazite se u situaciji da ste kao blizak srodnik ostavitelju nakon njegove smrti dobili manji nužni dio nasljedstva nego što Vam pripada na temelju Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19), ovaj članak upoznat će Vas da Vi kao blizak srodnik imate pravo na nužni dio nasljedstva, te sa načinom na koji ga imate pravo zahtijevati. Prema Zakonu o nasljeđivanju pravo na nužni dio nasljedstva je nasljedno pravo, a dio koji pripada pojedinom nužnom nasljedniku naziva se nužni dio. Važno je napomenuti kako su raspolaganja za slučaj smrti koja su suprotna nečijem pravu na nužni dio nasljedstva pobojna.
U trenutku ostaviteljeve smrti, njegova imovina, ali i svi dugovi prelaze na nasljednike zakonskim putem ili oporukom. Oporučno nasljeđivanje imati će prednost pred zakonskim ukoliko postoji oporuka. Oporukom oporučitelj može slobodno raspolagati svojom imovinom na način da uskrati nasljedno pravo nekom od svojih bližih srodnika.
Osobama koje su tijekom života s ostaviteljem bile povezane bliskim obiteljskim vezama i tvore krug potencijalnih zakonskih nasljednika, Zakon o nasljeđivanju striktnim pravilima pruža zaštitu od prekomjernog, neopravdanog ostaviteljevog raspolaganja te im omogućuje da i protiv volje ostavitelja postanu njegovim nasljednikom, odnosno da im pripadne nužni dio nasljedstva.
Međutim, ostavinski sud na temelju rješenja o nasljeđivanju ne pazi po službenoj dužnosti na nužni dio nasljedstva, već nužni nasljednici moraju zahtijevati svoj nužni dio nasljedstva, odnosno staviti zahtjev da se utvrdi njegovo nužno nasljedno pravo. Navedeno će učiniti davanjem nasljedničke izjave kojom će zahtijevati da se utvrdi da je zbog ostaviteljeve smrti stekao određeni dionasljednog prava koji mu pripada kao njegov nužni dio nasljedstva.
Pravo na nužni dio mogu zahtijevati samo osobe koje bi ostavitelja naslijedile na temelju Zakona o nasljeđivanju da nije postojala oporuka, odnosno zakonski nasljednici.
Ovisno o postojanju bliske obiteljske veze koje te osobe imaju sa ostaviteljem, razlikujemo se apsolutni i relativni potencijalni nužni nasljednici. U apsolutne nužne nasljednike ubrojiti će se svi ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, te njegov bračni drug te imaju pravo na nužni dio nasljedstva u visini jedne polovice onog dijela koji bi im pripao po zakonu.
Primjerice, ako ostavitelj ima bračnog druga i dvoje djece, a oporukom je sve ostavio nekoj trećoj osobi, bračni drug i djeca imaju pravo zahtijevati nužni dio nasljedstva (1/2 zakonskog dijela) te bi tada svaki dobio 1/6 na ime nužnog dijela, a trećoj osobi bi kao oporučnom nasljedniku pripala druga polovica ostavine.
U Relativne nužne nasljednike ubrajaju se ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali preci (djedovi, bake i drugi), ali samo pod uvjetima da su i oni zakonski nasljednici (no ne toliko bliski kao apsolutni), te da su trajno nesposobni za rad i nemaju sredstva za život. Njihov nužni dio iznosi jednu trećinu od veličine nasljedstva koje bi dobili da se nasljeđuje na temelju zakona.
Vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela nasljedstva utvrditi će se na sljedeći način:
– prvenstveno treba popisati i procijeniti sva dobra i imovinu koju je ostavitelj imao u trenutku smrti, a tu se ubraja i sve ono čime je ostavitelj raspolagao oporukom, kao i sve njegove tražbine, pa i one koje ima prema nekom od nasljednika, osim onih tražbina koje su očito nenaplative.
– zatim od tako utvrđene vrijednosti dobara i imovine koju je ostavitelj imao u trenutku smrti treba odbiti iznos svih ostaviteljevih dugova, iznos troškova popisa i procjene ostavine i troškova pogreba ostavitelja.
– tako dobivenom ostatku treba pribrojiti vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom od zakonskih nasljednika bez obzira nasljeđuje li ostavitelja, pa čak i darova učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljedstva, kao i onih darova za koje je ostavitelj naredio da se neće uračunati nasljedniku u njegov nasljedni dio.
– naposljetku, tome se pribraja i vrijednost darova koje je ostavitelj darovao u zadnjoj godini svojeg života osobama koje nisu zakonski nasljednici, a u taj zbroj neće se pribrojiti manji uobičajeni darovi.
Ako u oporuci nužni nasljednik kao takav nije naveden, on mora davanjem nasljedničke izjave zahtijevati da se utvrdi da je zbog ostaviteljeve smrti stekao određeni dio nasljednog prava kao svoj nužni dio. S druge strane, ako je ostavitelj oporukom odredio da je vrijednost imovine nužnom nasljedniku manja od nužnog dijela koji mu na temelju zakona pripada, smatra se da je došlo do povrede prava na nužni dio.
U takvom slučaju, nužni nasljednik imati će pravo tužbom pobijati oporuku u onom obujmu koji je potreban da bi uspio dobiti cjelokupan nužni dio nasljedstva koji mu pripada. Ako na taj način ne bi dobio punu vrijednost nužnog dijela, može tužbom zahtijevati da ostavitelj vrati darove, odnosno besplatna raspolaganja koja je učinio svojim zakonskim nasljednicima i ostalim osobama.
Način na koji se darovi vraćaju ide od posljednjeg dara po redu kojim su učinjeni. Umanjenje raspolaganja oporukom može se zahtijevati u roku od 3 godine od proglašenja oporuke, a povrat dara u roku od 3 godine od dana ostaviteljeve smrti.
Oporukom oporučitelj može na izričit način isključiti nužnog nasljednika iz nasljedstva ako se teže ogriješio prema ostavitelju npr. ako je povrijedio neku zakonsku ili moralnu obvezu prema ostavitelju, ako je namjerno počinio neko teže kazneno djelo prema ostavitelju, njegovom bračnom drugu, djetetu, roditelju ili protiv Republike Hrvatske, te ako se odao neradu ili nepoštenu životu.
S druge strane, ako je potomak koji ima pravo na nužni dio prezadužen ili je rasipnik, oporučitelj ga može u oporuci na izričit način lišiti u cjelini ili djelomično njegova nužnog dijela nasljedstva u korist njegovih potomaka.
Ovakav način lišenja ostaje valjano samo ako u času otvaranja nasljedstva lišeni ima maloljetno dijete ili maloljetnog unuka od prije umrlog djeteta, ili ima punoljetno dijete ili punoljetnog unuka od prije umrlog djeteta koji su nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život. Lišeni nasljednik nasljeđuje ostavitelja u dijelu koji nije obuhvaćen takvim lišenjem.
Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 925/1993-2 od 18. svibnja 1994. godine utvrđeno je sljedeće:
„Pravilan je pravni stav nižih sudova da to što bi tužitelji eventualno bili povrijeđeni u svom nužnom nasljednom dijelu … nije razlog za utvrđenje ništavosti darovnog ugovora.“
Odlukom Županijskog suda u Koprivnici, broj Gž 865/2001-2 od 15. studenoga 2001.godine utvrđeno je sljedeće:
„Ukoliko zakonski nasljednik smatra da je oštećen u nužnom dijelu zbog darovanja od strane ostavitelja trećoj osobi koja nije nasljednik, umanjenje dara trećoj osobi zbog povrede nužnog dijela može tražiti jedino u posebnoj građanskoj parnici, a ne i u ostavinskom postupku.“
Odlukom Županijski sud u Varaždinu, Gž. 933/06-2 od 18.V.2006. godine utvrđeno je sljedeće:
„Vraćanje dara zbog povrede nužnog dijela nasljednik može tražiti u roku od tri godine od smrti ostavitelja, odnosno od dana kada je rješenje o njegovom proglašenju za umrlog postalo pravomoćno, bez obzira kada je nužni nasljednik koji traži vraćanje darova saznao za postojanje ugovora o darovanju.“
Odlukom Županijski sud u Splitu Gžx 417/2010 od 29.11.2010. godine utvrđeno je sljedeće:
„Ako je među strankama sporna vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava nužni dio i vrijednost darova koje je ostavitelj učinio nužnom nasljedniku sud će prekinuti ostavinski postupak i stranke uputiti na parnicu jer se radi o spornim činjenicama o kojim ovisi pravo na nužni dio i uračunavanje vrijednosti dara u nužni dio.“
Treba Vam odvjetnik za nasljedno pravo ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
Kako bi dogovorili termin sastanka s odvjetnikom radi savjetovanja o Vašoj konkretnoj pravnoj situaciji, molimo da popunite kontakt formu te da uz Vaše kontakt podatke navedete i poželjni termin sastanka odnosno pravnog savjetovanja kod odvjetnika.
