Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18) predstavlja glavnu smjernicu za traženje naknade štete za pretrpljene duševne boli. Kada se spominje odšteta za duševne boli, prije svega potrebno je razjasniti pojam prava osobnosti koje spominje predmeti zakon. Zakon o obveznim odnosima radi razliku između prava osobnosti fizičke osobe i pravne osobe. Pod pravima osobnosti fizičke osoba podrazumijevaju se: pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr., dok pod pravima osobnosti pravne osobe podrazumijeva ista ta prava, osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i dr. Logično je i životno da odštetu za duševne boli može tražiti samo fizička osoba i to samo u određenim, specifičnim situacijama, koje će detaljno biti obrađene u nastavku.
Šteta je Zakonom o obveznim odnosima definirana kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (nematerijalna šteta). Posljednji navedeni oblik ključan je za razumijevanje prava na odštetu za duševne boli. Dakle, materijalne štete su one koje se odražavaju na imovini oštećenika, kao umanjenje njegove imovine, odnosno kao sprječavanje njenog povećanja, a neimovinske (nematerijalne) štete su povrede prava osobnosti.
Pravo na popravljanje neimovinske štete postoji samo ako težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja to opravdavaju i to sud procjenjuje u svakom zasebnom slučaju. Slijedom navedenog, pravo na popravljanje neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti postoji samo (tek) ako se kumulativno ispune dva uvjeta (kriterija) koja ga opravdavaju, a to su: težina povrede prava osobnosti i okolnosti konkretnog slučaja.
To znači da ćete odštetu za duševne boli moći ostvarivati pred nadležnim sudom samo ako Vam je teško povrijeđeno nego od prava osobnosti i samo ako sud procijeni da je to u vašem slučaju opravdano.
Ako Vam netko povrjeđuje neko od gore navedenih prava osobnosti, sukladno članku 1048. Zakona o obveznim odnosima imate pravo zahtijevati od suda ili drugog nadležnog tijela da naredi prestanak radnje kojom se povređuje vaše pravo, te ujedno imate pravo zahtijevati uklanjanje njome izazvanih posljedica.
Pravo na popravljanje neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti ne pripada svakoj osobi koja ju je pretrpjela, već samo onoj osobi kod koje težina povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja to opravdavaju, kako je gore napomenuto.
Najčešće pravo na odštetu za duševne boli ima osoba na koju je bila usmjerena štetna radnja. Takav je recimo slučaj kod osobe koja je stradala u prometnoj nesreći, koju je teško ozlijedila tuđa životinja i slično, i kojoj je povrijeđeno pravo na tjelesno i/ili duševno zdravlje, što se očituje kroz njezine fizičke ili duševne boli ili strah.
U literaturi se takva osoba naziva neposredni ili izvorni oštećenik. S druge pak strane, postoje i posredni ili neizravni oštećenici kojima također, pod određenim pretpostavkama, Zakon o obveznim odnosima, dopušta popravljanje neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti.
Dakle, riječ je o osobama na koje nije bila usmjerena štetna radnja, ali koje trpe neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti. Ovo iz razloga što je i u takvoj situaciji, osoba kojoj je nastupila neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti (iako na nju nije bila usmjerena štetna radnja) neposredni ili izravni oštećenik jer trpi direktnu neimovinsku štetu zbog povrede njegovog prava osobnosti na duševno zdravlje, odnosno trpi duševne boli. To je recimo slučaj neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje uslijed smrti bliske osobe.
Ključni kriterij procjene kojim se služe sudovi prilikom donošenja odluke o odšteti za duševne boli su upravo fizičke i duševne boli i strah koji su prouzročeni oštećeniku.
Ako je oštećenik pretrpio nekakvu neznanu štetu, primjerice trpio je fizičke bolove, ali kratkog trajanja, primjerice nekoliko sati do najviše jedan dan, doživio je strah, ali isto kratkog trajanja, smanjenu životnu aktivnost dan ili dva, sud u pravilu donosi odluku kojom se neimovinska šteta popravlja kroz moralno zadovoljenje, nenovčano. U tom slučaju, oštećenik može na trošak štetnika, zahtijevati objavljivanje presude odnosno ispravka ili povlačenje izjave kojom je povreda učinjena.
Najčešće se takvi oblici popravljanja štete koriste kada su duševne boli prouzročene nekakvom objavom u medijima. Važno je napomenuti da postoji i takozvana pravična novčana naknada nematerijalne štete koju sud dosuđuju kada je riječ o težoj povredi prava osobnosti, ali i tada će sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
Ne postoji nikakva matematička formula koja bi sudu naložila kako postupati prilikom donošenja odluke o visini pravične novčane naknade nematerijalne štete, ali su dana 29. studenog 2002. godine na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaćeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, a koji kriteriji se primjenjuju u svim parničnim postupcima naknadu nematerijalne štete, dakle pred svim sudovima.
Predmetni Orijentacijski kriteriji razlikuju duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, duševne bolovi zbog naruženosti, duševne bolove zbog smrti bliskog srodnika i duševne bolove zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe te za svaku od tih kategorija postoje drugačija pravila prilikom određivanja visine pravične naknade.
Značajan pomak glede visine pravične novčane naknade nematerijalne štete dogodio se dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kada je na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvaćeno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske (nematerijalne) štete i to na način da su svi ranije prihvaćeni novčani iznosi pravične novčane naknade nematerijalne štete povećani za 50%.
Odšteta za duševne boli može se tražiti zbog smanjenja životne aktivnosti, zbog naruženosti, zbog smrti bliskog srodnika i zbog naročito teškog invaliditeta bliske osobe, a o svakom će pojedinom obliku biti nešto više riječi u nastavku.
Prvenstveno krećemo sa objašnjenjem kakvi su to duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti. Smanjenje životne aktivnosti obuhvaća sva ograničenja u životnim aktivnostima oštećenika koje je ostvarivao ili bi ih po redovnom tijeku stvari u budućnosti izvjesno ostvarivao da nije došlo do predmetne povrede.
Duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti su u pravilu trajnog karaktera, ali novčana naknada se može dosuditi i kad je smanjenje životne aktivnosti privremeno, ako je jačeg intenziteta i dužeg trajanja ili ako to posebne okolnosti opravdavaju.
Orijentacijski kriteriji predviđaju pravičnu novčanu naknadu koja ide od 7.500,00 kuna do 75.000,00 kuna ovisno o postotku smanjenja životne aktivnosti, ali navedeni iznosi su, sukladno izmjeni orijentacijskih kriterija, sada povećani za 50%, što znači da je najmanji iznos koji oštećenik može tražiti 15.000,00 kuna. Nadalje, osnova za priznanje pravične novčane naknade za naruženost nije samo u tome da li i u kojoj mjeri izmijenjena vanjština oštećenika izaziva u okolini gađenje, sažaljenje ili druge negativne reakcije, već se uzimaju u obzir i subjektivna mjerila o utjecaju svih elemenata (izmijenjena vanjština, primjetnost, opseg itd.) na psihičku ravnotežu oštećenika, odnosno na njegovo psihičko stanje u cjelini.
Visina naknade određuje se ovisno o životnoj dobi, vrsti zanimanja, lokaciji ozljeda i slično, odnosno to su sve kriteriji koji su ključni za određivanje visine novčane naknade.
Novčana naknada za duševne bolove zbog naruženosti kreće se od 2.500,00 kuna do 37.000,00 kuna sukladno ranijim Orijentacijskim kriterijima, dok su sada predmetni iznosi uvećani za 50% te svakako predstavljaju značajan poticaj za pokretanje postupka.
Ako pak je riječ o pravičnoj novčanoj naknadi za duševne bolove zbog smrti bliskog srodnika ista ne uključuje samo bol izazvanu samim saznanjem za smrt, nego i sve kasnije bolove koju primjerice trpi dijete zbog gubitka roditelja -ljubavi, njege i pažnje koju bi mu roditelj pružao i slično.
Pravična novčana naknada priznaje se u slučaju smrti bračnog i izvanbračnog druga, djeteta, gubitka ploda, smrti roditelja, braća i sestara, i to u visinu od čak 75.000,00 kuna do 220.000,00 kuna, odnosno sukladno povećanim iznosima minimalan iznos sada iznosi čak 150.000,00 kuna.
Konačno, za slučaj naročito teškog invaliditeta bračnog i izvanbračnog druga (trajnija zajednica života) i djeteta, kao i za slučaj naročito teško invaliditeta roditelja Orijentacijski kriteriji propisuju visoke novčane naknade, od 150.000,00 kuna do 220.000,00 kuna, a koji novčani iznosi su uvećani za 50% izmjenom Orijentacijskih kriterija, što znači da minimalan iznos sada iznosi čak 300.000,00 kuna.
Naročito težak invaliditet osobe značajno utječe na kvalitetu života osobe koja brine o osobi s teškim invaliditetom, ali puno značajnije je napomenuti da to utječe i na njeno psihičko zdravlje i osjećaje.
Ukoliko smatrate da imate osnove za traženje odštete za duševne boli odnosno treba Vam odvjetnik za naknadu štete ili pravni savjet, javite nam kako bi utvrdili sve okolnosti konkretnom slučaju i eventualno preuzeli vaše zastupanje.
Kako bi dogovorili termin sastanka s odvjetnikom radi savjetovanja o Vašoj konkretnoj pravnoj situaciji, molimo da popunite kontakt formu te da uz Vaše kontakt podatke navedete i poželjni termin sastanka odnosno pravnog savjetovanja kod odvjetnika.
