Ako dođe do rastave braka, a bračni drugovi su tijekom braka zajednički ulagali u nekretnine, uzimali kredit i slično, potrebna je podjela bračne stečevine. Ovim člankom, osim što ćemo pisati o samoj bračnoj stečevini i podjeli iste, osvrnuti ćemo se i na temu podjela bračne stečevine zastara.
Prije nego što se dotaknemo same teme i krenemo pisati o tome što je podjela bračne stečevine zastara, objasniti ćemo što je to bračna stečevina i vlastita imovina. Prema Obiteljskom zakonu (NN 98/19, 103/15), bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. U bračnu imovinu ulazi sva ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili imovina koja je potekla iz te imovine. Osim navedenog, u bračnu stečevinu ulazi i dobitak od igara na sreću, kao i imovinska korist od autorskog prava i drugih srodnih prava smatra se bračnom stečevinom ako je ostvarena za vrijeme trajanja bračne zajednice. Na samu bračnu stečevinu primjenjuju se odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi.
Imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina. Isto tako, vlastita imovina je i ona imovina koju je tijekom bračne zajednice bračni drug stekao na pravnom temelju različitom od bračne stečevine, primjerice nasljeđivanjem.
Ističemo da drugačiji status ima autorsko djelo jer se ono smatra vlastita imovina autora, neovisno o tome kada je nastao. Prihodi od autorskog djela zajednička su imovina dok traje bračna zajednica, a nakon toga u potpunosti pripadaju autoru.
Obiteljski zakon vrlo šturo uređuje područje imovinskih odnosa bračnih drugova, u više članaka navodi da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
Kako se podjela bračne stečevine zastara ne navodi odredbama Obiteljskog zakona, za istu su relevantne odredbe Zakona o obveznim odnosima i Zakona o vlasništvu i stvarnim pravima, koji imaju propisane zastare.
S jedne strane, kod podjele bračne stečevine, ako se radi o stvarnopravnom zahtjevu za utvrđenje suvlasništva, koje treba tumačiti kao zaštitu prava vlasništva osobe, primjenuju se odredbe Zakona o vlasništvu koje reguliraju nezastarijevanje. Dakle, tužba za utvrđivanje bračne stečevine ne zastarijeva.
S druge strane, bračni drug može postaviti obveznopravni zahtjev, primjerice ulaganja koja su bračni drugovi imali zajedno u nasljeđenu kuću jednog bračnog druga mogu biti predmet sudskog postupka po obveznopravnom zahtjevu drugog bračnog druga da mu se isplati ono što je uložio u nasljeđenu (vlastitu) imovinu drugog bračnog druga.
Za takav obveznopravni zahtjev propisan je zastarni rok, počevši od dana kada je obveza dospjela, a to je najčešće pravomoćnost odluke o razvodu braka. Stoga je važno paziti na zastarne rokove koji se odnose na obvezno pravne zahtjeve, a opći zastarni rok koji propisuje Zakon o obveznim odnosima je 5 godina.
Trajanje bračne zajednice je bitno za određenje imovine stečene u braku, a ne braka.
Bračna zajednica i brak nisu dva istovjetna pojma jer sklapanjem braka ne mora odmah nastati i bračna zajednica.
Potrebno je da bračni drugovi stvarno žive u bračnoj zajednici, a ne da brak samo formalno postoji. S druge strane, bračna zajednica je sastavni dio braka te može trajati jedino i isključivo za vrijeme trajanja braka. Sud utvrđuje postojanje bračne zajednice u slučaju da postaje sporno smatra li se određena imovina bračnom stečevinom ili se radi o vlastitoj imovini. U trenutku prestanka bračne zajednice, teret dokazivanja radi li se o braku ili bračnoj zajednici je na onom bračnom drugu koji tvrdi da je bračna zajednica određenog dana prestala. U protivnom, presumira se da bračna zajednica traje sve do prestanka braka.
Podjela imovine se može urediti sudskom odlukom ukoliko bračni drugovi imovinske odnose nakon prestanka braka razvodom ili poništajem, odnosno nakon prestanka bračne zajednice nisu uredili sporazumno.
Tužba za podjelu imovine nakon razvoda braka podnosi se općinskom sudu prema prebivalištu tuženika ili općinskom sudu na čijem su području bračni drugovi imali posljednje zajedničko prebivalište. U slučaju rješavanja imovinskih odnosa sudskim putem, kada je riječ o diobi stvari, provodi se izvanparnični postupak. Parnični postupak će se voditi ako treba utvrditi što ulazi u bračnu stečevinu ili valja odlučiti o međusobnim obveznim zahtjevima bračnih drugova.
Važno je napomenuti da se dioba bračne stečevine vrši prema pravilima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima gdje sud najprije treba odrediti koja imovina predstavlja zajedničku stečevinu, a potom odrediti i udjele bračnih drugova u zajedničkoj stečevini.
U tom se pogledu udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine, a pri čemu se vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine.
Temeljno je pravilo da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.
S obzirom da se radi o imovinskim odnosima bračnih drugova, oni su ih slobodni svojim međusobnim ugovorom urediti kako god žele, pod uvjetom da su takva raspolaganja pravno moguća i dopuštena. Tako mogu bračnim ugovorom urediti imovinskopravne odnose na postojećoj ili budućoj imovini. Bračni ugovor moraju sklopiti u pisanom obliku, a potpisi bračnih drugova moraju biti ovjereni kod javnog bilježnika.
Međutim, ako bračni drugovi imovinske odnose nakon prestanka braka razvodom ili poništajem, odnosno nakon prestanka bračne zajednice nisu uredili sporazumno, imovinski se odnosi mogu urediti sudskom odlukom. Tada bračni drug može podnijeti nadležnom sudu tužbu za podjelu imovine da se utvrdi koliki je njegov udio u zajedničkoj imovini. Dakle, o raspodjeli imovine odlučuje sud u postupku koji je različiti od postupka razvoda braka i koji se može, ali ne mora, voditi paralelno s postupkom razvoda.
Treba vam odvjetnik ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
Kako bi dogovorili termin sastanka s odvjetnikom radi savjetovanja o Vašoj konkretnoj pravnoj situaciji, molimo da popunite kontakt formu te da uz Vaše kontakt podatke navedete i poželjni termin sastanka odnosno pravnog savjetovanja kod odvjetnika.
