Prema Zakonu o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19), sklapanjem ugovora o radu zasniva se radni odnos između poslodavca i radnika.
S obzirom da je zakonskim odredbama posebno naznačeno da se radni odnos mora sklopiti dobrovoljno, bez zabluda i prijevara, te da radnik mora osobno obaviti posao za koji mu je poslodavac, nakon izvršenja posla, dužan isplatiti plaću, u nastavku ovoga članka objasniti ćemo Vam kako se ostvaruje radni staž osnovom radnog odnosa, te razliku između individualnih i kolektivnih radnih odnosa.

Ostvarenje radnog staža osnovom radnog odnosa
Prilikom zasnivanja radnog odnosa poslodavci od kandidata zahtijevaju da ispunjavaju
tražene uvjete, a među kojima se pojavljuje i pitanje trajanja radnog staža ili radnog iskustva.
Radni staž i radno iskustvo nisu istoznačni pojmovi jer se radno iskustvo može steći volontiranjem, obavljanjem studentskih poslova, honorarnih poslova, stručnim osposobljavanjem, obavljanjem jednokratnih projekta na kojima se sudjeluje, obavljanjem poslova pod fuš koje se radi povrh redovnog posla i putem drugih oblika obavljanja poslova
Dakle, za razliku od radnog iskustva stečenog na prethodno opisan način, radno iskustvo
evidentirano u radnoj knjižici čini radni staž i podrazumijeva da je radnik s poslodavcem
sklopio ugovor o radu koji može biti sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme, ali mora postojati. S obzirom da je radna knjižica nepobitan dokaz radnog iskustva, a radni se staž može ostvariti isključivo osnovom radnog odnosa, u nastavku ovoga članka saznajte kako se zasniva radni odnos te koja su njegova bitna obilježja.
Zasnivanje radnog odnosa- individualni radni odnos
Zakon o radu naglašava ugovor o radu kao temelj radnog odnosa. Dakle, individualni radni odnos se uspostavlja između radnika i poslodavca, a zasniva se ugovorom o radu u pisanom obliku. Međutim, ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.
Ugovor o radu radni odnos može biti zasnovan na određeno vrijeme čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom ili na neodređeno vrijeme. U pravilu se ugovor o radu sklapa na neodređeno vrijeme, a iznimno se sklapa na određeno vrijeme, odnosno za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.
Osnovni podaci ugovora o radu su sljedeći: podaci o strankama te njihovu prebivalištu, mjestu rada, nazivu posla, danu početka rada, očekivanom trajanju ugovora, trajanju plaćenoga godišnjeg odmora, otkaznim rokovima kojih se mora pridržavati radnik, odnosno poslodavac, načinu određivanja otkaznih rokova, osnovnoj plaći, trajanju redovitog radnog dana ili tjedna. Važno je istaknuti da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku.

Bitna obilježja radnog odnosa
Glavna su obilježja radnog odnosa dobrovoljnost, naplatnost, obveza osobnog obavljanja rada te podređenost radnika u obavljanju rada nalozima i uputama poslodavca.
Ponajprije, poslodavac zasniva radni odnos sa određenim radnikom zbog njegovog znanja, sposobnosti i drugih osobina potrebnih za obavljanje konkretnih poslova. Stoga se prilikom sklapanja ugovora o radu može ugovoriti probni rad koji ne smije trajati duže od šest mjeseci, a nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.
Drugo, svrha radnog odnosa za radnika je zarada. Ona je osnovni motiv za zapošljavanje, kao jedini izvor sredstava za podmirivanje životnih troškova radnika. Dakle, ugovor o radu je naplatni pravni posao jer je na jednoj strani radnik koji stavlja u službu poslodavcu svoje radne, stručne i druge sposobnosti a s druge strane je poslodavac koji mu je dužan za taj rad isplatiti plaću i druge naknade u skladu s ugovorom o radu i drugim propisima koji to uređuju.
Kriteriji za definiranje radnog odnosa
S obzirom da je ugovor o radu dvostrani ugovor između točno određenog poslodavca i određenog radnika u kome svaki od navedenih subjekata ima određena prava, obveze i odgovornosti, sukladno svemu navedenom, Sud pravde Europske Unije je odredio tri kriterija za definiranje radnog odnosa. Ti kriteriji su sljedeći:
– u radnom se odnosu mora raditi o obavljanju poslova po nalozima i uputama te pod kontrolom poslodavca
– posao koji se obavlja da predstavlja ekonomsku aktivnost;
– za obavljeni posao dobiva se novčana naknada tj. Plaća.
Stoga Sud naglašava da je za postojanje radnog odnosa bitna ekonomska aktivnost, subordinacija anaroznost (davanje), a forma ugovora o radu nije ključna.

Kolektivni radni odnos
Osim individualnog radnog odnosa koji se uspostavlja između poslodavca i radnika sklapanjem ugovora o radu, Zakon o radu prepoznaje i kolektivni radni odnos.
Kolektivni radni odnosi se uspostavljaju između organizacija radnika i organizacija poslodavaca, odnosno poslodavca. Na taj način, iz Zakona o radu proizlazi da sa jedne strane, radnici imaju pravo, po svojem slobodnom izboru, utemeljiti sindikat te se u njega učlaniti, uz uvjete koji mogu biti propisani samo statutom ili pravilima toga sindikata. S druge strane, poslodavci imaju pravo, po svojem slobodnom izboru, utemeljiti udrugu poslodavaca te se u nju učlaniti, uz uvjete koji mogu biti propisani samo statutom ili pravilima te udruge.
Važno je istaknuti da poslodavci i njihove udruge ne smiju nadzirati utemeljenje i djelovanje sindikata, a radnik ne smije biti stavljen u nepovoljniji položaj od drugih radnika zbog članstva u sindikatu, a osobito nije dopušteno sljedeće:
– sklopiti ugovor o radu s određenim radnikom pod uvjetom da on ne stupi u sindikat, odnosno pod uvjetom da istupi iz sindikata,
– otkazati ugovor o radu ili na drugi način staviti radnika u nepovoljniji položaj od ostalih radnika zbog njegova članstva u sindikatu ili sudjelovanja u sindikalnim djelatnostima izvan radnoga vremena, a uz suglasnost poslodavca i za vrijeme radnoga vremena.
Treba Vam odvjetnik za radno pravo ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.