Raskid ugovora je način prestanka valjanog ugovora iz kojeg obveze nisu ispunjene u cijelosti ili su ispunjenje samo djelomično. Naime, prema pravilu istodobnog ispunjenja, u dvostranoobveznim ugovorima jedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako je druga strana ne ispuni, tako da pri raskidu ugovora uvijek postoji strana koja je odgovorna i koja je svoju obvezu ispunila za razliku od druge strane koja to nije.
S obzirom da se podrazumijeva da pravo na raskid ugovora ne pripada strani koja nije ispunila svoju obvezu iz ugovora, u nastavku saznajte razloge, vrste i učinke raskida ugovora.
U vremenu između sklapanja ugovora i dospjelosti dužnikove obveze prestanak ugovora mogu prouzročiti razlozi kao što su pobojnost ugovora, nemogućnost ispunjenja, promijenjene okolnosti, neizvjesnost da će druga strana ispuniti svoju obvezu i očiglednost da druga strana neće ispuniti svoju obvezu. Uzrok pobojnosti ili ništetnosti treba tražiti već u trenutku sklapanja ugovora, a uzrok raskida nakon sklapanja valjanog ugovora.
Do raskida ugovora može doći voljom stranaka (sporazumno ili jednostranom izjavom), po samom zakonu ili odlukom suda.
Sporazumni raskid je ugovor kojim ugovorne strane odustaju od postojećeg, valjanog ugovora prije njegova ispunjenja i to samo ako obveza nije ispunjena ili je djelomično ispunjena. Budući da je sporazumni raskid po svojoj pravnoj naravi ugovor, za njegovu valjanost zahtijevaju se sve one pretpostavke koje se inače zahtijevaju za valjanost ugovora (sposobnost ugovornih strana, mogućnost, dopustivost, određenost ili odredivost činidbe, suglasno i valjano očitovanje volje, oblik). Ako je ugovor djelomično ispunjen, učinci sporazumnog raskida nastupaju ex nunc, od trenutka raskida, a neispunjenog ugovora ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora.
Kod dvostranoobveznih ugovora u kojima je svaka strana i vjerovnik i dužnik, suvremeno pravo dopušta ugovornim stranama da u ugovor unesu posebne klauzule kojima se zbog određenih razloga i u određenim situacijama predviđa mogućnost jednostranog raskida. Najpoznatija i najraširenija je clausula irritatoria, uglavak u ugovoru po kojem se jednoj strani dopušta da može odustati od ugovora ako druga strana ne ispuni svoju obvezu. U tom slučaju, ugovor se raskida izjavom o raskidu vjerne strane ugovora, a smatra se raskinutim u trenutku kad je dužnik saznao ili u kojem se smatra da je morao saznati za raskid ugovora. Dakle, ni zbog jednostranog raskida ni zbog sporazumnog raskida se ne ide na sud.
Sa druge strane, Zakon o obveznim odnosima propisuje situacije u kojoj uopće nije potrebna izjava o volji za raskid nego do raskida dolazi silom zakona (ex lege) kada se ispune pretpostavke koje zakon predviđa. Naime, ako su ugovorne strane prije sklapanja ugovora dogovorile rok koji je bitan sastojak ugovora, istekom tog roka smatra se da je ugovor raskinuti prema samom zakonu. Ali vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora.
Kao primjer navodimo situaciju fiksnih ugovora u kojima je rok bitan sastojak ugovora i izjava o raskidu nije potrebna. Ugovor se po samom zakonu raskida kada rok nije bitan sastojak ugovora, ali tada dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjereni rok za ispunjenje, a ako ni tada dužnik ne ispuni svoju obvezu, nastupaju iste posljedice kao i kad je rok bitan sastojak ugovora.
Ako se nakon sklapanja ugovora prilike zbog izvanrednih okolnosti toliko izmijene da ispunjenje preuzetih obveza postane izrazito teško i povezano s velikim gubitkom za jednu od ugovornih strana a što se nije moglo predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, dopušteno je da ona zatraži sudski raskid ugovora. Sud neće raskinuti ugovor ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajuće odredbe ugovora pravično izmijene. Prilikom donošenja odluke, sud mora biti savjestan i pošten kako ne bi oštetio niti jednu stranu. Ako sud prihvati tužbeni zahtjev za raskid ugovora, sud će tužitelja na zahtjev drugo ugovorne strane obvezati na plaćanje štete koju druga strana trpi zbog raskida ugovora.
Učinci raskida ugovora se odnose na pravne posljedice svakog prestanka ugovora koji se može kvalificirati kao raskid ugovora, a nastupaju uvijek kad se prestanak može realizirati kao raskid ugovora, nezavisno od drugih okolnosti kao što su pitanje načina na koji je raskinut (ex lege ili očitovanjem druge strane) ili pitanje postoji li odgovornost za raskid ugovora. Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. Uz navedene, prema Zakonu o obveznim odnosima, pravne posljedice raskida ugovora su i obveza vraćanja koristi i plaćanja zateznih kamata.
Treba Vam odvjetnik ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
Kako bi dogovorili termin sastanka s odvjetnikom radi savjetovanja o Vašoj konkretnoj pravnoj situaciji, molimo da popunite kontakt formu te da uz Vaše kontakt podatke navedete i poželjni termin sastanka odnosno pravnog savjetovanja kod odvjetnika.
