Sporazumni raskid ugovora o radu

Temeljem odredbe članka 112. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19), propisano je kako jedan od načina prestanka ugovora o radu može biti i sporazum između radnika i poslodavca. U nastavku ovoga članka saznajte informacije vezane za sporazumni raskid ugovora o radu, odnosno kada poslodavac i radnik sklapanju sporazum o prestanku ugovora o radu.

Sporazumni raskid ugovora o radu – Načini prestanka ugovora o radu

Ugovor o radu kao dvostrani pravni posao, kao i bilo koji drugi ugovor obveznog prava, može biti raskinut ili otkazan.

Člankom 112. Zakona o radu propisano je ukupno osam načina prestanka radnog odnosa pa tako ugovor o radu može prestati na sljedeće načine:

– smrću radnika,

– smrću poslodavaca fizičke osobe ili prestankom pravne osobe,

– kada radnik navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore,

– sporazumom radnika i poslodavca,

– dostavom pravomoćnog rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti za rad,

– otkazom,

– odlukom nadležnog suda.

Razlika otkaza i sporazumnog raskida ugovora o radu

Prema navedenom članku 112. Zakona, ugovor o radu može prestati i otkazom i sporazumnim raskidom. Dakle, to su dva različita načina prestanka ugovora o radu.

S jedne strane, odredbe Zakona o radu koje propisuju sporazumni raskid ugovora o radu su vrlo šture jer ne propisuju sadržaj sporazuma o prestanku ugovora o radu, već je u članku 113. Zakona propisan tek oblik sklapanja sporazumnog raskida ugovora o radu koji nalaže kako isti mora biti zaključen u pisanom obliku. Sporazumni raskid ugovora o radu nastaje kao rezultat suglasne i slobodne volje poslodavca i radnika za okončanje ugovornog odnosa, dok s druge strane otkaz ugovora o radu predstavlja jednostran čin, bilo da ga daje poslodavac radniku ili radnik poslodavcu. Osim navedenog, u slučaju sporazumnog raskida

ugovora o radu radni odnos poslodavaca i radnika prestaje u trenutku kad su se isti sporazumjeli o bitnim sastojcima sporazuma, odnosno odredili dan prestanka radnog odnosa, dok redovitim otkazom ugovora o radu radni odnos prestaje istekom otkaznog roka, odnosno izvanrednim otkazom nastupa momentalno, bez potrebe za otkaznim rokom.

Sukladno navedenom, važno je napomenuti kako sporazum o prestanku ugovora o radu ne predstavlja otkaz, makar se u praksi često ali pogrešno koristi kolokvijalni naziv „sporazumni otkaz“.

Sporazumni raskid ugovora o radu

Sporazumni raskid ugovora o radu pretpostavlja suglasnost obje ugovorne strane, dakle radnika i poslodavca o raskidu ugovora. S obzirom da prijedlog za sporazumnim raskidom može doći i od strane poslodavca i od strane radnika, važno je napomenuti da isti ne predstavlja obvezu niti za jednu ugovornu stranu, odnosno druga strana ni u kojem slučaju nije dužna pristupiti njegovu sklapanju ako to ne odgovara njezinim interesima ili nije u potpunosti suglasna s njegovim odredbama.

Prijedlog za sklapanje sporazumnog raskida ugovora o radu

U praksi, prijedlog za sklapanje sporazumnog raskida ugovora o radu može doći od strane radnika ili od strane poslodavca.

S jedne strane, kada poslodavac predlaže sporazumni raskid ugovora o radu, radnik mora znati da u tom slučaj nema pravo na naknadu za nezaposlene kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (osim u iznimnim slučajevima propisanim zakonom) i nema pravo na otpremninu.

S druge strane, kada prijedlog za sklapanje sporazumnog raskida ugovora o radu dolazi od poslodavca, radnik treba pomno proučiti sve njegove odredbe, jer se prihvaćanjem sporazumnog raskida teško može naknadno pozivati na manu volje.

Valja napomenuti da neovisno o tome koja je strana podnijela prijedlog za sklapanje sporazumnog raskida ugovora o radu, valja napomenuti da bi se izbjegao sudski postupak pobijanja njegove valjanosti, poželjno je da poslodavac i radnik precizno navedu uvjete raskida radnog odnosa.

Sporazumni raskid ugovora o radu – Sadržaj sporazumnog raskida ugovora o radu

Kao što smo prethodno naveli, Zakon o radu ne propisuje sadržaj sporazumnog raskida ugovora o radu, već propisuje da isti mora biti zaključen u pisanom obliku. Iako pitanje sadržaja nije uređeno i zakonodavac je ostavio mogućnost da ugovorne strane same definiraju potrebne elemente koji će biti predmetom sporazumnog raskida ugovora o radu, potrebno je navesti kako bi osim potpisa obiju ugovornih strana i uz opće podatke o radniku i poslodavcu ipak minimalno dva elementa sporazuma morala postojati, a to su izražena volja za prestankom radnog odnosa i određen datum prestanka radnog odnosa.

Uz navedene bitne sastojke, poželjno je da poslodavac i radnik u sporazumnom raskidu ugovora o radu urede sva pitanja koja proizlaze iz njihova ugovornog odnosa. Na taj način, primjerice, mogu postići dogovor o načinu plaćanja nepodmirenih međusobnih potraživanja, obvezi čuvanja poslovne tajne i ugovornoj zabrane natjecanja, o otkaznom roku, pravu radnika na otpremninu, godišnjem odmoru iz prethodne godine, godišnjem odmoru iz tekuće godine te se mogu dogovoriti i o drugim pravima odnosno obvezama iz njihova radnog odnosa.

Pravo na otkazni rok, otpremninu i neiskorišteni godišnji odmor u slučaju sporazumnog raskida ugovora o radu

Kako bismo detaljnije objasnili odredbe koje može sadržavati sporazumni raskid ugovora o radu, najprije valja istaknuti kako isti nije otkaz pa nije potrebno da sadrži odredbe o otkaznom roku. Dakle, radnik bi imao pravo na otkazni rok samo u slučaju da je izričito ugovoren u sporazumu ili izričito predviđen ugovorom o radu za slučaj njegovog prestanka sporazumom.

Jednako tako, radnik mora biti svjestan da u slučaju sklapanja sporazumnog raskida ugovora o radu ne postoji zakonska obveza poslodavca na isplatu otpremnine radniku jer se ne radi o

otkazu poslodavca. Međutim, kako se radi o sporazumu radnika i poslodavca i pitanje otpremnine, te njen iznos mogu biti ugovoreni sporazumom.

Budući da sporazumom o raskidu ugovora o radu radni odnos može prestati odmah, odnosno

na dan sklapanja, ako radnik do tad ne bi iskoristio godišnji odmor na kojeg ima pravo prema

odredbama Zakona o radu, poslodavac mu neiskorišteni godišnji odmor mora platiti. U praksi, u sporazum nije potrebno unositi odredbe o godišnjem odmoru jer je sporazum valjan i bez takve odredbe.

Važno je napomenuti da od dana prestanka ugovora o radu utvrđenog sporazumom, za poslodavca počinju teći zakonski rokovi za odjavu radnika sa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, te radnik nema pravo na novčanu naknadu za nezaposlene koju bi inače ostvario kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Treba Vam odvjetnik za radno pravo ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.