Ustav Republiek Hrvatske (dalje u tekstu Ustav RH) (Narodne novine broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 85/2010, 121/2010, 5/2014, 61/2019) je najviši pravni i politički akt i temeljni konstitutivni državni dokument koji je Sabor Republike Hrvatske donio 21. prosinca 1990. godine. Svečano proglašenje i stupanje na snagu bilježi se datumom 22.prosinca 1990. godine.
Kako bi svaki državljanin Republike Hrvatske trebao biti upućen u osnove i barem okvirno znati što propisuje Ustav RH, u nastavku ovog članka pročitajte osnovne informacije o Ustavu RH. 
Ustav RH
Najprije valja napomenuti da kada se oblikovao temeljni dokument Republike Hrvatske, trebalo je pomno osmisliti i sažeti najbitnije stvari. Osnovna metodološka polazišta na kojima se oblikovao Ustav RH bila su slijeđenje pozitivne hrvatske državnopravne tradicije i povratak europskoj te oslonac na sjevernoameričku građanskopravnu i ustavnu tradiciju. Iz toga je proizašlo da Ustav treba biti po mjeri običnoga čovjeka – građanina i da Ustav treba biti trajnije vrijednosti.
Ustav RH–izgled i sastav
Kako bi se svaka osoba što lakše mogla snaći prilikom osvrta na Ustav RH, u nastavku ćemo opisati kako izgleda Ustav RH.
Ustav RH ima osam glava sa 139 članka. Započinje dijelom pod nazivom Glava I. Izvorišne osnove koji ima značenje preambule. Slijedi glava II. koja sadrži Temeljne odredbe kojima se RH određuje kao jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država. Zatim slijede glava III. koja govori o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, glava IV. kojom se uređuje ustrojstvo državne vlasti, te glava V. u kojoj Ustavni sud RH uređuje ustavno sudovanje, položaj i ovlasti Ustavnoga suda, čije su temeljne nadležnosti apstraktna kontrola ustavnosti zakona, te ustavnosti i zakonitosti drugih propisa.
Glavom VI. uređuje se mjesna, lokalna i područna (regionalna) samouprava, dok se glavom VII. uređuju međunarodni odnosi RH i to u pogledu međunarodnih ugovora, te udruživanja RH u saveze s drugim državama i razdruživanja iz njih. Dodana je glava VII A vezano uz Europsku Uniju.
U glavi VIII, Ustav RH sadrži Promjene Ustava od strane Hrvatskog sabora.
Ustav RH – Izvorišne osnove
Na samom početku, Ustav RH propisuje izvorišne osnove.
Kronološki se nabrajaju događaji relevantni za nacionalnu samobitnost i državnu opstojnost i suverenost od stvaranja hrvatskih kneževina u 7. st. sve do stvaranja samostalne Republike Hrvatske 1990–91.
Polazeći od iznesenih povijesnih činjenica, općeprihvaćenih načela u suvremenu svijetu i neotuđivosti i nedjeljivosti, neprenosivosti i nepotrošivosti prava na samoodređenje i državnu suverenost hrvatskog naroda, kao osnovnih preduvjeta za mir i stabilnost međunarodnog poretka, Republika Hrvatska ustanovljuje se kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina. Nacionalne manjine koje pripadaju Republici Hrvatskoj su Srbi, Česi, Slovaci, Talijani, Mađari, Židovi, Nijemci, Austrijanci, Ukrajinci, Rusini, Bošnjaci, Slovenci, Crnogorci, Makedonci, Rusi, Bugari, Poljaci, Romi, Rumunji, Turci, Vlasi, Albanci i drugi, koji su njezini državljani, kojima se jamči ravnopravnost s građanima hrvatske narodnosti i ostvarivanje nacionalnih prava u skladu s demokratskim normama OUN-a i zemalja slobodnoga svijeta.
Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska država u kojoj se jamče i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava čovjeka i državljanina, te promiče njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje. Zahvaljujući poštivanju odlučno izražene volje hrvatskoga naroda i svih građana, na slobodnim izborima.
Ustav RH – Temeljne odredbe
Ustav RH sadrži temeljne odredbe kojima se RH određuje kao jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država u kojoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem.
Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv. Prostire se nad njezinim kopnenim područjem, rijekama, jezerima, prokopima, unutrašnjim morskim vodama, teritorijalnim morem te zračnim prostorom iznad tih područja. Republika Hrvatska ostvaruje, u skladu s međunarodnim pravom, suverena prava i jurisdikciju u morskim područjima i u podmorju Jadranskoga mora izvan državnoga područja do granica sa susjedima.
Hrvatski sabor odnosno narod samostalno i u skladu sa Ustavom i zakonom odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih odnosa u Republici Hrvatskoj, o očuvanju prirodnog i kulturnog bogatstva i korištenju njime te o udruživanju u saveze s drugim državama. Saveze s drugim državama Republika Hrvatska sklapa zadržavajući suvereno pravo da sama odlučuje o prenesenim ovlastima i pravo da slobodno iz njih istupa.
Jedna od bitnijih odredbi koje propisuje Ustav RH su temeljne i najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj su za tumačenje Ustava, a navedene su u članku 3., a to su sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav.
Ustav RH i Ustroj državne vlasti
Državna vlast ustrojena je na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, a ograničena je Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Utvrđeno je i načelo ustavnosti i zakonitosti koje proizlazi iz krutosti hrvatskog Ustava. Načelo diobe vlasti uključuje oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere propisane Ustavom i zakonom.
U temeljnim odredbama je propisano da u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske. Slobodno je i osnivanje političkih stranaka. Što se tiče unutarnjeg ustrojstva političkih stranaka, ono mora biti sukladno temeljnim ustavnim demokratskim načelima.
U ovom dijelu, Ustav RH propisuje i djelovanje Oružanih snaga Republike Hrvatske. One štite njezin suverenitet i neovisnost te brane njezinu teritorijalnu cjelovitost. Oružane snage Republike Hrvatske mogu prijeći njezine granice ili djelovati preko njezinih granica na temelju odluke Hrvatskoga sabora, koju predlaže Vlada Republike Hrvatske uz prethodnu suglasnost Predsjednika Republike Hrvatske. Obrambeno ustrojstvo, zapovijedanje, upravljanje i demokratski nadzor nad Oružanim snagama Republike Hrvatske uređuju se Ustavom i zakonom.
Vezano uz granice Republike Hrvatske, one se mogu mijenjati samo odlukom Hrvatskoga sabora.
Ustav RH kao što je i prethodno navedeno, štiti državljane Republike Hrvatske pa samim time oni ne mogu biti prognani iz Republike Hrvatske niti im se može oduzeti državljanstvo, a ne mogu biti ni izručeni drugoj državi, osim kad se mora izvršiti odluka o izručenju ili predaji donesena u skladu s međunarodnim ugovorom ili pravnom stečevinom Europske unije. Republika Hrvatska štiti i prava i interese svojih državljana koji žive ili borave u inozemstvu i promiče njihove veze s domovinom. Dijelovima hrvatskoga naroda u drugim državama jamči se osobita skrb i zaštita Republike Hrvatske.
Himna i jezik
Svaka država ima svoj znak i himnu pa tako i Hrvatska. Temeljnim odredbama i to člankom 11. opisani su grb i zastava Republike Hrvatske te. Grb Republike Hrvatske povijesni je hrvatski grb čija je osnovica 25 naizmjeničnih crvenih i bijelih polja. Zastava Republike Hrvatske sastoji se od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini. Himna Republike Hrvatske je “Lijepa naša domovino”.
U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo, a u pojedinim lokalnim jedinicama uz hrvatski jezik i latinično pismo u službenu se uporabu može uvesti i drugi jezik te ćirilično ili koje drugo pismo pod uvjetima propisanima zakonom.
I za kraj temeljnih odredbi, naveden je glavni grad Republike Hrvatske, Zagreb te je propisano da se zakonom uređuje položaj, djelokrug i ustroj glavnog grada Zagreba.
Ustav RH – Zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda
Ustav RH propisuje zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja obuhvaća sve tri generacije prava koje se razrađuju u tri dijela. Prvi dio su Zajedničke odredbe, drugi su Osobne i političke slobode i prava, a treći Gospodarska socijalna i kulturna prava.
Svatko u RH ima prava i slobode, neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama. Dakle, riječ je o pravima i slobodama kao što su jednakost pred zakonom, sloboda mišljenja i izražavanja misli, sloboda govora i javnog nastupa, sloboda savjesti i vjeroispovijesti, opće i jednako biračko pravo, koje se stječe s navršenih 18 godina, a ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem, zatim pravo vlasništva, prava na rad i zaradu, pravo na zdravstvenu zaštitu, pravo na štrajk, autonomija sveučilišta, pravo na zdrav život i dr. Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom kako bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
Ustav RH – Ustrojstvo državne vlasti
U ovom se dijelu uređuje ustrojstvo državne vlasti odnosno uređuje se ustrojstvo Hrvatskog sabora, Predsjednika Republike Hrvatske, Vlade Republike Hrvatske, Sudbene vlast i Državnog odvjetništva.
Hrvatski sabor je predstavničko tijelo građana i nositelj je zakonodavne vlasti, odlučuje o donošenju i promjeni Ustava, donosi zakone, državni proračun, odlučuje o ratu i miru, donosi akte kojima izražava svoju politiku, donosi strategije nacionalne sigurnosti i obrane RH, ostvaruje građanski nadzor nad oružanim snagama i službama sigurnosti, odlučuje o promjeni granica RH, raspisuje referendum, obavlja izbore, imenovanja i razrješenja u skladu s Ustavom i zakonom. Hrvatski sabor nadzire i rad Vlade RH i drugih nositelja javnih dužnosti odgovornih Hrvatskomu saboru, daje amnestiju za kaznena djela te obavlja druge poslove utvrđene Ustavom.
Predsjednik Republike Hrvatske predstavlja i zastupa Republiku Hrvatsku u zemlji i inozemstvu, brine se za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti te odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske. Bira se na temelju općeg i jednakog biračkog prava na neposrednim izborima tajnim glasovanjem na vrijeme od pet godina.
Vlada RH obavlja izvršnu vlast u skladu s Ustavom i zakonom. Čine ju predsjednik, jedan ili više potpredsjednika i ministri. Bez odobrenja Vlade predsjednik i članovi Vlade ne mogu obavljati nijednu drugu javnu ili profesionalnu dužnost.
Sudbena vlast
Sudbenu vlast obavljaju sudovi. Ona je samostalna i neovisna. Sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava. Suce imenuje i razrješuje te o njihovoj stegovnoj odgovornosti odlučuje Državno sudbeno vijeće.
Državno odvjetništvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela, kao i poduzimati pravne radnje radi zaštite imovine RH te podnositi pravna sredstva za zaštitu Ustava i prava.
Ustavni sud Republike Hrvatske
Ustavni sud Republike Hrvatske čini trinaest sudaca koje bira Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova ukupnog broja zastupnika iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih profesora pravnih znanosti, na način i u postupku propisanim ustavnim zakonom. Mandat suca Ustavnog suda traje osam godina. Moguće je produženje sve do stupanja na dužnost novog suca u slučaju da do njegova isteka novi sudac nije izabran ili nije stupio na dužnost.
Mjesna, lokalna i područna (regionalna) samouprava
Ustav RH propisuje i odredbe vezane uz mjesnu, lokalnu (regionalnu) samoupravu te se građanima jamči pravo na iste. Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i općeg biračkog prava.
Općine i gradovi kao i njihova područja su jedinice lokalne samouprave, a jedinice područne (regionalne) samouprave su županije.
Međunarodni odnosi
U dijelu koji se odnose na međunarodne odnose, Ustav RH propisuje Međunarodne ugovore i Udruživanje i razdruživanje.
U skladu s Ustavom, zakonom i pravilima međunarodnog prava, sklapanje međunarodnih ugovora u nadležnosti je, ovisno o naravi i sadržaju međunarodnog ugovora, Hrvatskoga sabora, Predsjednika Republike i Vlade Republike Hrvatske. Hrvatski sabor potvrđuje međunarodne ugovore koji traže donošenje ili izmjenu zakona, međunarodne ugovore vojne i političke naravi i međunarodne ugovore koji financijski obvezuju Republiku Hrvatsku.
Pravo da pokrenu postupak udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama ima najmanje jedna trećina zastupnika u Hrvatskom saboru, predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske. Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku. O udruživanju prethodno odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.
Europska Unija
Ustavnim promjenama 2010. unesena je nova glava o članstvu RH u Europskoj uniji, pa RH temeljem članaka 141.a, 141.b, 141.c i 141.d Ustava institucijama EU povjerava ovlasti koje su potrebne za ostvarivanje prava i ispunjavanje obveza preuzetih na temelju članstva. U tom smislu uređuje se sudjelovanje u institucijama EU, ostvarivanje prava iz pravne stečevine EU, te prava građana EU.
Treba Vam odvjetnik ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.