Zakon o općem upravnom postupku (NN 47/09) stupio je na snagu 1. siječnja 2010. godine. Zakonom se uređuju pravila na temelju kojih javnopravna tijela (tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje imaju javne ovlasti), u okviru djelokruga utvrđenog na temelju zakona, postupaju i rješavaju u upravnim stvarima, odnosno o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka.
Ovim člankom objasniti ćemo strukturu Zakona o općem upravnom postupku te njegove najbitnije dijelove, odnosno kako se pokreće i vodi upravni postupak i koji pravni lijekovi se podnose protiv rješenja kojim se rješava upravna stvar te kada je rješenje izvršno.
Zakon o općem upravnom postupku podijeljen je na jedanaest dijelova te ima 171 članak.
U prvom dijelu, temeljne odredbe Zakona, obrađuju se načela po kojima javnopravno tijelo rješava upravnu stvar, nadležnost, postupanje službene osobe koja vodi upravni postupak ili rješava o upravnim stvarima, te način na koji stranke sudjeluju u postupku.
U drugom dijelu Zakona objašnjava se način pokretanja upravnog postupka te postupak rješavanja upravne stvari. Treći dio govori o obliku, sadržaju i vrstama rješenja o kojima se odlučuje o upravnoj stvari. U četvrtom dijelu su propisani redovni i izvanredni pravni lijekovi koji se mogu izjaviti protiv rješenja javnopravnog tijela. U petom dijelu naslovljen izvršenje opisuje se kada se rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava. U šestom dijelu, upravni ugovor, razrađuju se uvjeti za sklapanje i predmet upravnog ugovora, te ništetnost, raskid i izmjena upravnog ugovora zbog izmijenjenih okolnosti. Sedmi dio odnosi se na pravnu zaštitu od postupanja javnopravnih tijela i postupanja pružatelja javnih usluga.
Osmi dio čine odredbe o izdavanju potvrda. Riječ je o potvrdama koje izdaju javnopravna tijela o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija, te o činjenicama o kojima se ne vodi službena evidencija. Deveti dio čine odredbe o troškovima postupka. Na temelju tih odredba određeno je da javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima. Deseti dio temelji se na provedbi zakona. Javnopravna tijela u provedbi ovoga Zakona u postupanju s podnescima, izdavanju, obradi, otpremi, čuvanju donesenih akata primjenjuju propise o uredskom poslovanju. U jedanaestom, posljednjem dijelu Zakona uređuju se prijelazne i završne odredbe.
Upravni postupak pokreće se na zahtjev stranke, po službenoj dužnosti ili javnom objavom. Postupak je pokrenuti na zahtjev stranke u trenutku kad ga je neposredno podnijela javnopravnom tijelu u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik, a može i takav zahtjev poslati poštom ili dostaviti elektroničkim putem.
S druge strane, postupak se pokreće po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa. U tom slučaju smatra se da je postupak pokrenuti kad službena osoba u javnopravnom tijelu poduzme bilo koju radnju sa svrhom vođenja postupka po službenoj dužnosti.
Kao treći način pokretanja upravnog postupka, javnom se objavom može pokrenuti postupak kad su stranke nepoznate ili je takav način pokretanja postupka propisan zakonom. Strankama se može odrediti rok od najmanje 30 dana za odazivanje na javnu objavu, a javna objava upozorava na posljedice neodazivanja tom pozivu.
U javnopravnim tijelima službena osoba vodi upravni postupak ili rješava o upravnim stvarima. Tijekom provođenja upravnog postupka, službena osoba utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka te obaviti očevid.
Službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar bez provođenja ispitnog postupka u slučajevima propisanim zakonom, ako u postupku ne sudjeluju stranke s protivnim interesima. Međutim, radi radi donošenja rješenja o upravnoj stvari, službena će osoba provesti ispitni postupak kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, odnosno kad u postupku sudjeluju dvije ili više stranaka s protivnim interesima.
Važno je napomenuti da stranke imaju pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, te su ovlaštene davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari, te pobijati točnost navoda koji se ne slažu sa njezinim navodima. Prema Zakonu, stranka u upravnom postupku se smatra fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku.
O upravnoj se stvari odlučuje rješenjem. U slučajevima neposrednog rješavanja upravne stvari na zahtjev stranke, službena osoba dužna je stranci donijeti i dostaviti rješenje bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana, a ako se vodio ispitni postupak u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva. U pravilu se rješenje donosi u pisanom obliku, a iznimno u usmenom kada je potrebno poduzeti hitne mjere radi osiguranja javnog reda i sigurnosti, radi otklanjanja neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi ili imovine veće vrijednosti. Međutim, rješenje u usmenom obliku dostavlja se stranci i u pisanom obliku kada to stranka zahtijeva ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.
Rješenje se sastoji od zaglavlja, uvoda, izreke, obrazloženja, upute o pravnom lijeku, potpisa
službene osobe i otiska službenog pečata javnopravnog tijela. Izreka sadržava odluku o upravnoj stvari, te mora biti kratka i određena. Uputom o pravnom lijeku stranka se obavješćuje može li protiv rješenja izjaviti žalbu ili pokrenuti upravni spor, kojem tijelu, u kojem roku i na koji način.
Zakon o općem upravnom postupku uređuje redovne pravne lijekove žalbu i prigovor te izvanredne pravne lijekove: obnovu postupka, oglašivanje rješenja ništavim, poništavanje i ukidanje rješenja.
Zakon o općem upravnom postupku propisuje da se rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava nakon što postane izvršno.
Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, odnosno dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe. Drugostupanjsko rješenje kojim se rješava upravna stvar postaje izvršno dostavom stranci.
Izvršenje se provodi po službenoj dužnosti kad to nalaže javni interes, a ako je u interesu stranke provodi se na njezin prijedlog.
Izvršenje rješenja se provodi radi ostvarivanja novčanih ili nenovčanih obveza protiv osobe koja je obvezna obvezu ispuniti (izvršenik), odnosno njegovih pravnih sljednika.
Važno je napomenuti da se po isteku roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno, rješenje ne može izvršiti, ako Zakonom nije drukčije propisano.
Treba Vam pravni savjet, obratite se s povjerenjem u naš odvjetnički ured.
Kako bi dogovorili termin sastanka s odvjetnikom radi savjetovanja o Vašoj konkretnoj pravnoj situaciji, molimo da popunite kontakt formu te da uz Vaše kontakt podatke navedete i poželjni termin sastanka odnosno pravnog savjetovanja kod odvjetnika.
