Zakon o općem upravnom postupku (NN 47/09) skraćeno u praksi Zakon o upravnom postupku, stupio je na snagu 1. siječnja 2010. godine. Zakonom se uređuju pravila na temelju kojih javnopravna tijela (tijela državne uprave i druga državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe koje imaju javne ovlasti), u okviru djelokruga utvrđenog na temelju zakona, postupaju i rješavaju u upravnim stvarima, odnosno o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka.
Ovim člankom objasniti ćemo strukturu Zakona o upravnom postupku te njegove najbitnije dijelove, odnosno kako se pokreće i vodi upravni postupak i koji se pravni lijekovi podnose protiv rješenja kojim se rješava upravna stvar te kada je rješenje izvršno.
Zakon o upravnom postupku podjeljen je na jedanaest dijelova te ima 171 članak.
U prvom dijelu, temeljne odredbe Zakona, obrađuju se načela po kojima javnopravno tijelo rješava upravnu stvar, nadležnost, postupanje službene osobe koja vodi upravni postupak ili rješava o upravnim stvarima, te način na koji stranke sudjeluju u postupku.
U drugom dijelu Zakona objašnjava se način pokretanja upravnog postupka te postupak rješavanja upravne stvari. Treći dio govori o obliku, sadržaju i vrstama rješenja o kojima se odlučuje o upravnoj stvari. U četvrtom su dijelu propisani redovni i izvanredni pravni lijekovi koji se mogu izjaviti protiv rješenja javnopravnog tijela. U petom dijelu naslovljen izvršenje opisuje se kada se rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava. U šestom dijelu, upravni ugovor, razrađuju se uvjeti za sklapanje i predmet upravnog ugovora, te ništetnost, raskid i izmjena upravnog ugovora zbog izmijenjenih okolnosti. Sedmi se dio odnosi na pravnu zaštitu od postupanja javnopravnih tijela i postupanja pružatelja javnih usluga.
Nadalje, osmi dio čine odredbe o izdavanju potvrda. Riječ je o potvrdama koje izdaju javnopravna tijela o činjenicama o kojima se vodi službena evidencija, te o činjenicama o kojima se ne vodi službena evidencija. Deveti dio čine odredbe o troškovima postupka. Na temelju tih odredba određeno je da javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi ili drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima. Deseti dio temelji se na provedbi zakona. Javnopravna tijela u provedbi ovoga Zakona u postupanju s podnescima, izdavanju, obradi, otpremi, čuvanju donesenih akata primjenjuju propise o uredskom poslovanju. U jedanaestom, posljednjem dijelu Zakona uređuju se prijelazne i završne odredbe.
Upravni postupak pokreće se na zahtjev stranke, po službenoj dužnosti ili javnom objavom. Postupak je pokrenuti na zahtjev stranke u trenutku kad ga je neposredno podnijela javnopravnom tijelu u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik, a može i takav zahtjev poslati poštom ili dostaviti elektroničkim putem.
S druge strane, postupak se pokreće po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je to nužno radi zaštite javnog interesa. U tom se slučaju smatra da je postupak pokrenuti kad službena osoba u javnopravnom tijelu poduzme bilo koju radnju sa svrhom vođenja postupka po službenoj dužnosti.
Kao treći način pokretanja upravnog postupka, javnom se objavom može pokrenuti postupak kad su stranke nepoznate ili je takav način pokretanja postupka propisan zakonom. Strankama se može odrediti rok od najmanje 30 dana za odazivanje na javnu objavu, a javna objava upozorava na posljedice neodazivanja tom pozivu.
U javnopravnim tijelima službena osoba vodi upravni postupak ili rješava o upravnim stvarima. Tijekom provođenja upravnog postupka, službena osoba utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka te obaviti očevid.
Službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar bez provođenja ispitnog postupka u slučajevima propisanim zakonom, ako u postupku ne sudjeluju stranke s protivnim interesima. Međutim, radi donošenja rješenja o upravnoj stvari, službena će osoba provesti ispitni postupak kad je to nužno radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su bitne za razjašnjenje pravog stanja stvari, odnosno kad u postupku sudjeluju dvije ili više stranaka s protivnim interesima.
Važno je napomenuti da stranke imaju pravo sudjelovati u ispitnom postupku sve do donošenja odluke o upravnoj stvari, te su ovlaštene davati izjave i objašnjenja, iznositi činjenice i okolnosti koje su bitne za rješavanje upravne stvari, te pobijati točnost navoda koji se ne slažu sa njezinim navodima. Prema Zakonu, stranka se u upravnom postupku smatra fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku.
O upravnoj se stvari odlučuje rješenjem. U slučajevima neposrednog rješavanja upravne stvari na zahtjev stranke, službena osoba dužna je stranci donijeti i dostaviti rješenje bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana, a ako se vodio ispitni postupak u roku od 60 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.
U pravilu se rješenje donosi u pisanom obliku, a iznimno u usmenom kada je potrebno poduzeti hitne mjere radi osiguranja javnog reda i sigurnosti, radi otklanjanja neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi ili imovine veće vrijednosti. Međutim, rješenje u usmenom obliku dostavlja se stranci i u pisanom obliku kada to stranka zahtijeva ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi.
Rješenje se sastoji od zaglavlja, uvoda, izreke, obrazloženja, upute o pravnom lijeku, potpisa službene osobe i otiska službenog pečata javnopravnog tijela. Izreka sadržava odluku o upravnoj stvari, te mora biti kratka i određena. Uputom o pravnom lijeku stranka se obavješćuje može li protiv rješenja izjaviti žalbu ili pokrenuti upravni spor, kojem tijelu, u kojem roku i na koji način.
Zakon u upravnom postupku u članku 100. propisuje da kad se u upravnoj stvari rješava o više pitanja, a samo se o nekima od njih može riješiti na temelju utvrđenoga činjeničnog stanja, može se donijeti rješenje samo o tim pitanjima (djelomično rješenje). Međutim, ako javnopravno tijelo rješenjem nije riješilo sva pitanja koja su predmet postupka, može se, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, donijeti rješenje o pitanjima koja nisu riješena (dopunsko rješenje). O odbijanju prijedloga stranke donosi se rješenje.
S druge strane, ako prema okolnostima slučaja prije okončanja postupka treba donijeti rješenje kojim se privremeno uređuju sporna pitanja ili odnosi, rješenje će se donijeti na temelju činjenica poznatih u vrijeme njegova donošenja. To rješenje mora biti označeno kao privremeno (privremeno rješenje), a koje će se ukinuti rješenjem kojim se rješava o upravnoj stvari.
Važno je istaknuti da djelomično, dopunsko i privremeno rješenje u pogledu pravnih lijekova i izvršenja smatraju se samostalnim rješenjem.
Zakon o upravnom postupku uređuje redovne pravne lijekove žalbu i prigovor te izvanredne pravne lijekove: obnovu postupka, oglašivanje rješenja ništavim, poništavanje i ukidanje rješenja.
Stranka ima pravo izjaviti žalbu drugostupanjskom tijelu protiv prvostupanjskog rješenja, a može je izjaviti i kad rješenje nije doneseno u zakonom propisanom roku. Žalba se izjavljuje u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, ako nije propisan duži rok te se predaje prvostupanjskom tijelu.
U žalbi stranka treba navesti rješenje koje pobija, naziv javnopravnog tijela koje je rješenje donijelo i zbog čega je nezadovoljna rješenjem. Osim navedenog, kad se u žalbi iznose nove činjenice i novi dokazi, stranka je dužna obrazložiti zašto te činjenice i dokaze nije iznijela tijekom prvostupanjskog postupka.
O žalbi odlučuje drugostupanjsko tijelo najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe. Drugostupanjsko tijelo žalbu može odbiti, rješenje poništiti u cijelosti ili djelomično ili ga izmijeniti.
Zakon o upravnom postupku u članku 122. navodi da se prigovor izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano, a koji o prigovoru odlučuje rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora. Odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe na odgovarajući se način primjenjuju i na prigovor.
Važno je istaknuti da se protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.
Obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci (objektivan rok) u sljedećim slučajevima:
(1) ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku,
(2) ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu,
(3) ako je rješenje donijela osoba koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje ili osoba koja je morala biti izuzeta,
(4) u drugim slučajevima propisanim u članku 123. Zakona o upravnom postupku.
Stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana (subjektivan rok) od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.
O prijedlogu za obnovu postupka rješava javnopravno tijelo koje je donijelo rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba.
Nakon provedene obnove postupka, nadležno tijelo donosi rješenje o upravnoj stvari koja je bila predmet obnovljenog postupka, a koje može ostaviti na snazi ili ga zamijeniti novim rješenjem, u kojem će slučaju, s obzirom na okolnosti, prijašnje rješenje poništiti ili ukinuti.
Rješenje će se oglasiti ništavim u sljedećim situacijama:
(1) ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti,
(2) ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku,
(3) ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće,
(4) ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo,
(5) ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala,
(6) ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.
Važno je istaknuti da ništavo rješenje nema pravni učinak te se u slučaju oglašivanja rješenja ništavim smatraju ništavim i pravni učinci tog rješenja.
Nezakonito rješenje može se poništiti ili ukinuti u cijelosti ili djelomično i nakon isteka roka za žalbu.
Rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može se poništiti u slučaju:
(1) ako ga je donijelo nenadležno javnopravno tijelo ili je rješenje doneseno bez zakonom propisane suglasnosti, odobrenja ili mišljenja drugoga javnopravnog tijela,
(2) ako je u istoj stvari već doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta upravna stvar drukčije riješena.
Zakon o upravnom postupku propisuje da se rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava nakon što postane izvršno.
Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, odnosno dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe. Drugostupanjsko rješenje kojim se rješava upravna stvar postaje izvršno dostavom stranci.
Izvršenje se provodi po službenoj dužnosti kad to nalaže javni interes, a ako je u interesu stranke provodi se na njezin prijedlog.
Izvršenje rješenja se provodi radi ostvarivanja novčanih ili nenovčanih obveza protiv osobe koja je obvezna obvezu ispuniti (izvršenik), odnosno njegovih pravnih sljednika.
Važno je napomenuti da se po isteku roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno, rješenje ne može izvršiti, ako Zakonom nije drukčije propisano.
Treba Vam odvjetnik za upravu tužbu ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
Kako bi dogovorili termin sastanka s odvjetnikom radi savjetovanja o Vašoj konkretnoj pravnoj situaciji, molimo da popunite kontakt formu te da uz Vaše kontakt podatke navedete i poželjni termin sastanka odnosno pravnog savjetovanja kod odvjetnika.
