Arbitražni postupak, odnosno izbrano suđenje prema odredbama Zakona o arbitraži (NN 88/01) jest suđenje pred arbitražnim sudom bez obzira organizira li ga ili njegovo djelovanje osigurava arbitražna ustanova ili ne. Također, prema navedenom zakonu, arbitražni sud, odnosno izbrani sud je nedržavni sud koji svoje ovlaštenje za suđenje crpi iz ugovora stranaka.
Razlikujemo institucionalnu arbitražu, odnosno arbitražni postupak koji se provodi u skladu s pravilima neke arbitražne institucije te uz njenu pomoć. U takvom postupku, arbitražna institucija pritom pruža strankama različite usluge vezane uz provođenje arbitražnog postupka kao što su primjerice administrativna i tehnička pomoć, imenovanje arbitra, osiguranje prostorija za ročište i drugo. S druge strane, ad hoc arbitraža je arbitražni postupak u kojem prilikom osnivanja arbitražnog suda i prilikom provođenja postupka strankama ne pomaže institucija već stranke same utvrđuju pravila arbitražnog postupka, pribavljaju administrativnu i tehničku pomoć te određuju tko će imenovati arbitre.
Arbitražni ugovor je ugovor kojim stranke podvrgavaju arbitraži sve ili određene sporove koji su između njih nastali ili bi mogli nastati iz određenog pravnog odnosa, bio on ugovorni ili izvanugovorni. Arbitražni ugovor je valjan samo ako je sastavljen u pisanom obliku, a smatra se da je kao takav sklopljen ako je unesen u isprave koje su stranke potpisale ili ako je sklopljen razmjenom pisama, brzojava, teleksa, telefaksa ili drugih sredstava telekomuniciranja koji omogućavaju pisani dokaz o ugovoru, bez obzira jesu li ih stranke prethodno potpisale.
Također, smatrati će se da je arbitražni ugovor zaključen u pisanom obliku ako je jedna od ugovornih strana uputila drugoj strani ili ako je neka treća osoba uputila objema stranama pisanu ponudu za zaključenje arbitražnog ugovora, a protiv te ponude nije pravodobno izjavljen prigovor. Prije navedena situacija se prema običajima u pravnom prometu može smatrati prihvatom ponude.
Nadalje, ako se nakon usmeno zaključenog arbitražnog ugovora jedna od ugovornih strana uputi drugoj ugovornoj strani pisanu obavijest u kojoj se poziva na prethodno zaključeni usmeni ugovor, a druga strana pravodobno ne prigovori sadržaju primljene obavijesti, prema običajima u pravnom prometu može se smatrati suglasnošću sa sadržajem tako primljene obavijesti.
Sposobnost određenih fizičkih, pravnih i drugih osoba da zaključe arbitražni ugovor i da budu stranke u sporu pred arbitražnim sudom ocjenjuje se prema pravu koje je za njih mjerodavno te iz tog razloga državljani Republike Hrvatske i pravne osobe hrvatskoga prava, uključujući i Republiku Hrvatsku te jedinice lokalne samouprave i jedinice područne, odnosno regionalne samouprave, mogu zaključiti arbitražni ugovor i biti stranke pred arbitražnim sudom pred kojim se vodi arbitražni postupak.
Arbitražni sud, odnosno izbrani sud je nedržavni sud koji svoja ovlaštenja za suđenje crpi iz ugovora stranaka. U slučaju da arbitražnim ugovorom sklopljenim među strankama nije određen broj arbitara, imenovat će se tri arbitra, a pritom se nikoga ne može spriječiti da zbog svoga državljanstva bude arbitar osim ako se stranke o tome nisu drukčije dogovorile. Pritom valja znati kako suci sudova u Republici Hrvatskoj mogu biti izabrani samo za predsjednika arbitražnog vijeća ili za arbitra pojedinca.
Stranke se mogu slobodno dogovoriti o imenovanju arbitara, a ako takav dogovor izostane tada u slučaju da arbitražu provode tri arbitra, svaka stranka imenuje jednoga od njih, a dva tako imenovana arbitra imenovat će trećeg arbitra, koji će ujedno biti i predsjednik arbitražnog vijeća.
U slučaju da jedna stranka ne imenuje arbitra i o tome ne obavijesti drugu stranku u roku od 30 dana nakon što primi obavijest o imenovanju arbitra i poziv da imenuje arbitra, ili ako se dva arbitra ne uspiju sporazumjeti u pogledu imenovanja trećega u roku od 30 dana od imenovanja posljednjega od njih dvojice, imenovanje arbitra će na zahtjev stranke obaviti ovlaštenik za imenovanje.
Također, u slučaju da arbitražu provodi arbitar pojedinac, a stranke se ne sporazume o tome koja osoba će to biti, arbitra pojedinca imenuje na zahtjev stranke ovlaštenik za imenovanje.
Izjavu o prihvaćanju dužnosti arbitar će dati u pisanom obliku, a što može napraviti i tako da samo potpiše arbitražni ugovor stranaka. Dužnost arbitra je da arbitražu vodi primjerenom brzinom i pravodobno poduzima sve radnje u postupku te vodi brigu da se arbitražni postupak proveden što brže i ekonomičnije.
Stranke mogu i sporazumno opozvati arbitra koji odugovlači arbitražni postupak ili odbija ispunjavanje svojih dužnosti, osim u slučaju ako se nisu drukčije dogovorile. Arbitar ima pravo na naknadu svih nužnih troškova i na nagradu za obavljeni rad osim u slučaju ako se tih prava izričito odreknuo pisanim putem. Za isplatu prije navedenih troškova i naknade, stranke arbitru odgovaraju solidarno za nadoknadu.
U slučaju da postoji osnovana sumnja u nezavisnost ili nepristranost osobe kojoj se stranka obratila radi imenovanja za arbitra, ona ima dužnost iznijeti sve okolnosti koje bi mogle dati informacije za potvrđivanje ili otklanjanje takve sumnje. Arbitar ima dužnost nakon imenovanja te u tijeku postupka bez odlaganja iznijeti strankama sve okolnosti slučaja koje dovode u sumnju njegovu nezavisnost ili nepristranost osim ako stranke nije već ranije obavijestio o njima.
Izuzeće arbitra može se tražiti i u slučaju ako postoje okolnosti koje daju povoda za osnovanu sumnju u nezavisnost ili nepristranost arbitra ili ako arbitar nema potrebnih kvalifikacija o kojima su se stranke dogovorile te ako ne ispunjava svoje obveze. Također, stranka može tražiti izuzeće arbitra kojeg je imenovala ili u čijem je imenovanju sudjelovala samo u slučaju ako je razlog za izuzeće nastao ili je stranka za njega saznala tek nakon postupka u kojem je arbitar imenovan.
U slučaju da se arbitar čije se izuzeće traži ne povuče s svoje funkcije ili se druga stranka ne složi s traženjem za njegovo izuzeće, tada će odluku o izuzeću arbitra donijeti bez odgode arbitražni sud u sastavu u kojem sudjeluje i arbitar čije se izuzeće pritom traži.
U slučaju da zbog pravnih ili stvarnih razloga arbitar ne može obavljati svoju dužnost ili odbije obavljati istu, tada njegov mandat prestaje povlačenjem s te dužnosti ili sporazumom stranaka o prestanku njegove dužnosti. U svakom slučaju, ako se stranke ne dogovore o bilo kojem od navedenih razloga, svaka stranka može zatražiti od ovlaštenika da donese odluku o prestanku mandata arbitra kod kojeg postoji neki od prije navedenih razloga.
Također, u slučaju ako se arbitar povuče sa svoje dužnosti ili se stranke dogovore o prestanku njegova mandata, to ne povlači sa sobom priznanje arbitra za osnovanost bilo kojeg od prethodno navedenih razloga.
Za odlučivanje o nadležnosti arbitražnog suda, polaganje pravorijeka, odlučivanje o tužbi za poništaj pravorijeka arbitražnog suda i o zahtjevu za priznanje i o prijedlogu za određivanje ovrhe u predmetima iz stvarne nadležnosti trgovačkih sudova nadležan je Trgovački sud u Zagrebu, a u ostalim predmetima nadležan je Županijski sud u Zagrebu.
Važno je napomenuti kako pravnu pomoć u izvođenju dokaza i dostavi pravorijeka obavlja stvarno nadležni sud za pružanje pravne pomoći, a koji je mjesno nadležan prema mjestu na kojem treba poduzeti određenu pravnu radnju.
Stranka koja traži priznanje ili ovrhu pravorijeka odnosno koja se u postupku na pravorijek poziva dužna je uz svoj pisani prijedlog podnijeti sudu i izvornik takvog pravorijeka ili propisno ovjerovljeni prijepis pravorijeka, a u slučaju da stranka traži priznanje ili ovrhu stranog pravorijeka, ili se u postupku poziva na takav pravorijek, dužna je uz takav prijedlog podnijeti i arbitražni ugovor stranaka u izvorniku ili propisno ovjerovljeni prijepis takvog ugovora. U slučaju da pravorijek ili ugovori nisu sastavljeni na hrvatskom jeziku, tada je stranka dužna podnijeti i propisno ovjerovljeni prijevod navedenih isprava na hrvatskom jeziku.
U slučaju da je pred nadležnim sudom pokrenut postupak za poništaj pravorijeka ili postupak za obustavu stranog pravorijeka, tada sud kome je podnesen takav prijedlog za priznanje ili ovrhu može u slučaju da to smatra svrhovitim, prekinuti postupak do okončanja postupka za poništaj ili obustavu, a također može, ako to zatraži stranka koja je podnijela prijedlog za priznanje ili ovrhu, prekid uvjetovati polaganjem odgovarajućeg sredstva osiguranja.
Postupak pred arbitražnim sudom može se okončati pravorijekom koji je pravilo, ali i zaključkom. Prema Zakonu o arbitraži postupak se može završiti zaključkom u slučaju kada tužitelj povuče tužbu, osim ako se tuženik tome ne usprotivi, a arbitražni sud smatra da tuženik ima opravdani interes da se donese konačni pravorijek o sporu. Također, postupak se može okončati zaključkom u slučaju da se stranke sporazume o okončanju postupka i kada bi se zapravo radilo o nagodbi, a pri čemu stranke ne bi tražile donošenje pravorijeka na temelju nagodbe.
Kao što je prije navedeno, arbitražni postupci mogu se okončati zaključkom ili pravorijekom, a analogno i prema odgovarajućim odredbama Zakona o parničnom postupku prema kojem se može donijeti i međupravorijek, djelomični pravorijek i dopunski pravorijek, te kao posebnost pravorijek na temelju nagodbe.
Sukladno svemu navedenom, okončanje arbitražnog postupka zaključkom opravdano je u slučaju kada među strankama nema spora o načinu okončanja postupka, a u svim drugim slučajevima bilo bi svrsishodnije donijeti pravorijek koji bi garantirao mogućnost eventualne daljnje pravne zaštite, te bi se tako izbjegla bilo kakva dilema i polemika oko mogućnosti podizanja ustavne tužbe protiv zaključka arbitraža.
Konvencijom o mirnom rješavanju međunarodnih sporova osnovan je stalni arbitražni sud s sjedištem u Haagu, ali to nije pravi sud jer je stalni samo ured koji obavlja administrativno tehničke poslove. Stalni arbitražni sud u Haagu se saziva za svaki spor posebno tako da stranke same odabiru arbitre s liste arbitara koji se vode u Haagu. Na tu listu svaka država stranka može imenovati najviše do četiri osobe. Stalni arbitražni sud ima osim članova, odnosno potencijalnih arbitara koje izabiru stranke, tajništvo i upravno vijeće.
Stalni arbitražni sud sa sjedištem u Haagu djeluje kao institucija koja potiče i pomaže pri mirnom rješavanju međunarodnih sporova, a tijekom povijesti je odlučivao u nizu međunarodnih sporova vezanih uz teritorijalnu suverenost, tumačenje ugovora i sporazuma, odgovornosti države, pravu ribolova i financijskim predmetima.
Kao najvažnije razlike između arbitraže i postupka pred Međunarodnim sudom valja istaknuti kako stranke imaju mogućnost utjecati na sastav arbitražnog vijeća, a iz razloga jer su stranke upravo te koje biraju arbitražu u pravnim sporovima. Dodatna posebnost postupka pred Međunarodnim sudom je njegova striktnost i uređenost odredbama Statuta, dok s druge strane arbitražni postupak je nešto fleksibilniji iz razloga jer stranke same određuju pravila postupka koja će se primjenjivati.
Nadalje, stranke u arbitražnom postupku mogu biti i međunarodne organizacije pa i drugi subjekti međunarodnog prava dok stranke postupka pred Međunarodnim sudom mogu biti samo države.
Kao što smo naveli u prethodnom odlomku posebnost postupka pred Međunarodnim sudom je njegova striktnost i određenost odredbama Statuta, dok s druge strane arbitražni postupak je nešto fleksibilniji iz razloga jer stranke same određuju pravila takvog postupka, stoga uz prije navedeno i druge razloge poput povjerljivosti postupka, mogućnosti stranaka da preuzmu kontrolu nad sastavom arbitražnog vijeća te mogućnosti da izbjegnu intervenciju treće države u postupku ogledavaju se kao glavne značajke arbitražnog postupka.
Međunarodni arbitražni ugovor kao i klauzule koje u nekoj mjeri otklanjaju neizvjesnost i jamče pokretanje arbitražnog postupka u slučaju da dođe do spora. Stoga, može se zaključiti kako arbitražni ugovor ili klauzula u ugovoru predstavlja sporazum stranaka, što znači da je za početak rješavanja spora arbitražom potreban kompromis ili dogovor.
Arbitrabilnost je glavna pretpostavka provođenja postupka arbitraže, a predstavlja svojstvo određenog spora da može biti riješen u postupku arbitraže. Sukladno navedenom, razlikujemo subjektivnu arbitrabilnost, odnosno arbitrabilnost ratione personae koja daje odgovor na pitanje tko može biti stranka arbitražnog postupka. Zatim objektivnu arbitrabilnost, odnosno arbitrabilnost ratione materiae koja daje odgovor na pitanje koji se sporovi mogu podvrgnuti arbitražnom postupku. Konačno jurisdikcijska arbitrabilnost, odnosno arbitrabilnost ratione iurisdictionis koja propisuje je li za određene sporove ustanovljena isključiva nadležnost upravnih ili sudskih tijela.
Prigovor nenadležnosti arbitražnog suda može se istaknuti najkasnije do davanja odgovora na tužbu tuženika kojim se upustio u raspravljanje o biti spora. Okolnost da je stranka imenovala arbitra ili da je sudjelovala u imenovanju arbitra neće je lišiti prava na podnošenje takvog prigovora kojim ističe nenadležnost arbitražnog suda. Prigovor da arbitražni sud prekoračuje granice svojih ovlaštenja mora se podnijeti čim predmet za koji se tvrdi da prelazi djelokrug njegovih ovlaštenja bude iznesen u arbitražnom postupku pred arbitražnim sudom.
Ukoliko želite saznati nešto više o arbitražnom postupku, pročitajte ovaj članak.
Treba Vam odvjetnik ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
Kako bi dogovorili termin sastanka s odvjetnikom radi savjetovanja o Vašoj konkretnoj pravnoj situaciji, molimo da popunite kontakt formu te da uz Vaše kontakt podatke navedete i poželjni termin sastanka odnosno pravnog savjetovanja kod odvjetnika.
