Arbitražni sporazum je ugovor kojim stranke podvrgavaju arbitraži sve ili određene sporove koji su između njih nastali ili bi mogli nastati iz određenog pravnog odnosa, ugovornog ili izvanugovornog.
Što je arbitraža?
Arbitraža, odnosno izbrano suđenje je sukladno Zakonu o arbitraži (NN 88/01) suđenje pred arbitražnim sudom bez obzira organizira li ga ili njegovo djelovanje osigurava arbitražna ustanova ili ne. Arbitražni sud, odnosno izbrani sud je nedržavni sud koji svoje ovlaštenje za suđenje crpi iz sporazuma stranaka.
Sukladno navedenom, razlikujemo institucionalnu arbitražu u kojoj se arbitražni postupak provodi u skladu s pravilima neke arbitražne institucije te uz njenu pomoć. Arbitražna institucija pritom pruža strankama različite usluge vezane uz provođenje arbitražnog postupka kao što su primjerice imenovanje arbitra, administrativna i tehnička pomoć, osiguranje prostorija za ročište i drugo.
S druge strane, ad hoc arbitraža je arbitraža u kojoj prilikom osnivanja arbitražnog suda i provođenju postupka strankama ne pomaže institucija već stranke same trebaju utvrditi pravila arbitražnog postupka, pribaviti administrativnu i tehničku pomoć, odrediti tko će imenovati arbitre i drugo.
Dostava pisanih priopćenja
U slučaju da arbitražni sporazum stranaka ne određuje drugačije smatrati će se da su pisana priopćenja dostavljena onoga dana kada budu predana na poštansku adresu adresatu ili osobi ovlaštenoj za primanje pisanih priopćenja. Pritom valja znati kako je poštanska adresa, adresa na kojoj adresat redovito prima poštu, osim u slučajevima ako adresat nije izričito odredio drugu adresu ili to ne proizlazi iz okolnosti slučaja, poštanska adresa biti će adresa sjedišta ili podružnice adresata, njegovoga uobičajenog boravišta ili adresa navedena u glavnom sporazumu ili u sporazumu o arbitraži.
U slučaju da nijedno od prije navedenih mjesta nije poznato, smatrati će se da su pisana priopćenja dostavljena onoga dana kada bude pokušana njihova predaja na posljednju poznatu poštansku adresu, ali pod uvjetom da su bila uredno otpremljena preporučenom pošiljkom uz povratnicu ili na drugi način kojim se može potvrditi da je predaja bila pokušana.
Arbitražni sporazum i njegova valjanost
Kao što smo naveli u uvodu ovog stručnog članka arbitražni sporazum je ugovor kojim stranke podvrgavaju arbitraži sve ili određene sporove koji su između njih nastali ili bi mogli nastati iz određenog pravnog odnosa, ugovornog ili izvanugovornog.
Arbitražni sporazum je valjan samo ako je sklopljen u pisanom obliku, a smatra se da je kao takav sklopljen ako je unesen u isprave koje su stranke potpisale ili ako je sklopljen razmjenom pisama, teleksa, telefaksa, brzojava ili drugih sredstava telekomuniciranja koji omogućavaju pisani dokaz o sporazumu, bez obzira jesu li ih stranke potpisale.
Također, smatra se da je arbitražni sporazum zaključen u pisanom obliku ako je jedna od ugovornih strana uputila drugoj strani ili ako je neka treća osoba uputila objema stranama pisanu ponudu za zaključenje arbitražnog ugovora protiv te ponude nije pravodobno izjavljen prigovor, a što se prema običajima u prometu može smatrati prihvatom ponude.
Nadalje, ako se nakon usmeno zaključenog arbitražnog sporazuma jedna od ugovornih strana uputi drugoj ugovornoj strani pisanu obavijest u kojoj se poziva na prethodno zaključeni usmeni sporazum, a druga strana pravodobno ne prigovori sadržaju primljene obavijesti, prema običajima u pravnom prometu može se smatrati suglasnošću sa sadržajem primljene obavijesti.
Tko može sklopiti arbitražni sporazum?
Sposobnost određenih fizičkih, pravnih i drugih osoba da zaključe arbitražni sporazum i da budu stranke u sporu pred arbitražnim sudom ocjenjuje se prema pravu koje je za njih mjerodavno te pritom državljani Republike Hrvatske i pravne osobe hrvatskoga prava, uključujući i Republiku Hrvatsku te jedinice lokalne samouprave i jedinice područne, odnosno regionalne samouprave, mogu zaključiti arbitražni sporazum i biti stranke u sporu pred arbitražnim sudom.
Arbitražni sud
Arbitražni sud, odnosno izbrani sud je nedržavni sud koji svoje ovlaštenje za suđenje crpi iz sporazuma stranaka. U slučaju da arbitražnim sporazumom stranaka nije određen broj arbitara, imenovat će se tri arbitra, a pritom se nikoga ne može spriječiti da zbog svoga državljanstva bude arbitar osim ako su se stranke o tome drukčije dogovorile. Suci sudova u Republici Hrvatskoj mogu biti izabrani samo za predsjednika arbitražnog vijeća ili za arbitra pojedinca.
Stranke se mogu dogovoriti o postupku imenovanja arbitara, a ako takav dogovor izostane tada ako arbitražu provode tri arbitra, svaka stranka imenovat će jednoga, a dva tako imenovana arbitra imenovat će trećeg arbitra, koji će biti predsjednik arbitražnog vijeća. U slučaju da jedna stranka ne imenuje arbitra i o tome ne obavijesti drugu stranku u roku od trideset dana nakon što primi obavijest o imenovanju arbitra i poziv da imenuje arbitra, ili ako se dva arbitra ne sporazume u pogledu trećega u roku od trideset dana od imenovanja posljednjega od njih dvojice, imenovanje arbitra će na zahtjev stranke obaviti ovlaštenik za imenovanje. Također, ako arbitražu provodi arbitar pojedinac, a stranke ne postignu sporazum o tome tko će to biti, arbitra pojedinca imenuje na zahtjev stranke ovlaštenik za imenovanje.
Arbitražni sporazum – Prava i obveze arbitara
Arbitar mora izjavu o prihvaćanju dužnosti dati u pisanom obliku, a što može obaviti i tako da potpiše arbitražni sporazum stranaka. Dužnost arbitra je da arbitražu vodi primjerenom brzinom i pravodobno poduzima radnje u postupku te vodi brigu da se spriječi svako odugovlačenje postupka.
Stranke mogu sporazumno opozvati i arbitra koji propušta ili odugovlači ispunjavanje svojih dužnosti, osim ako se nisu drukčije sporazumjele. Arbitar ima pravo na naknadu troškova i na nagradu za obavljeni rad osim u slučaju ako se tih prava izričito ne odrekne pisanim putem, a stranke mu solidarno odgovaraju za isplatu navedenih troškova i nagrade.
Izuzeće arbitra
U slučaju da postoji osnovana sumnja u nezavisnost ili nepristranost osobe kojoj se netko obrati radi imenovanja za arbitra dužna je iznijeti sve okolnosti koje bi mogle dati informacije za potvrđivanje ili otklanjanje sumnje. Arbitar ima dužnost nakon imenovanja i u tijeku postupka bez odlaganja iznijeti strankama sve takve okolnosti osim ako ih je o njima već ranije obavijestio.
Izuzeće arbitra može se tražiti i u slučaju ako postoje okolnosti koje daju povoda za opravdanu sumnju u njegovu nezavisnost ili nepristranost ili ako arbitar nema potrebnih kvalifikacija o kojima su se stranke sporazumjele te ako ne ispunjava svoje obveze. Također, stranka može tražiti izuzeće arbitra kojeg je imenovala ili u čijem je imenovanju sudjelovala samo u slučaju ako je razlog za izuzeće nastao ili je stranka za njega saznala tek nakon postupka imenovanja arbitra.
U slučaju da se arbitar čije se izuzeće traži ne povuče ili se druga stranka ne složi s traženjem za njegovo izuzeće, tada će odluku o izuzeću arbitra donijeti bez odgode arbitražni sud u sastavu u kojem sudjeluje i arbitar čije se izuzeće traži.
Što ako arbitar ne obavlja svoje dužnosti?
U slučaju da zbog pravnih ili stvarnih razloga arbitar ne može obavljati svoju dužnost, njegov mandat prestaje povlačenjem s te dužnosti ili sporazumom stranaka o prestanku njegove dužnosti. U svakom slučaju, ako se stranke ne dogovore o bilo kojem od navedenih razloga, svaka stranka može zatražiti od ovlaštenika da donese odluku o prestanku mandata arbitra.
Također, ako se arbitar povuče sa svoje dužnosti ili se stranke dogovore o prestanku njegova mandata, to ne povlači sa sobom priznanje arbitra za osnovanost bilo kojeg od prethodno navedenih razloga.
Nadležnost arbitražnog suda
Za odlučivanje o nadležnosti arbitražnog suda, polaganje pravorijeka, odlučivanje o tužbi za poništaj pravorijeka arbitražnog suda i o zahtjevu za priznanje i o prijedlogu za određivanje ovrhe u predmetima iz stvarne nadležnosti trgovačkih sudova nadležan je Trgovački sud u Zagrebu, a u ostalim predmetima Županijski sud u Zagrebu.
Važno je napomenuti i kako pravnu pomoć u izvođenju dokaza i dostavi pravorijeka obavlja stvarno nadležni sud za pružanje pravne pomoći, a koji je mjesno nadležan prema mjestu na kojem treba poduzeti određenu radnju.
Postupak priznanja i ovrhe pravorijeka
Stranka koja traži priznanje ili ovrhu pravorijeka odnosno koja se u postupku na pravorijek poziva dužna je uz svoj pisani prijedlog podnijeti sudu izvornik pravorijeka ili propisno ovjerovljeni prijepis pravorijeka, a u slučaju da stranka traži priznanje ili ovrhu stranog pravorijeka, ili se u postupku poziva na takav pravorijek, dužna je uz takav prijedlog podnijeti i arbitražni sporazum u izvorniku ili propisno ovjerovljeni prijepis toga ugovora. U slučaju da pravorijek ili ugovori nisu sastavljeni na hrvatskom jeziku, tada je stranka dužna podnijeti i propisno ovjerovljeni prijevod tih isprava na hrvatskom jeziku.
U slučaju da je pred nadležnim sudom pokrenut postupak za poništaj pravorijeka ili postupak za obustavu stranog pravorijeka, tada sud kome je podnesen prijedlog za priznanje ili ovrhu može u slučaju da to smatra svrhovitim, prekinuti postupak do okončanja postupka za poništaj ili obustavu, a također može, ako to zatraži stranka koja je podnijela prijedlog za priznanje ili ovrhu, prekid uvjetovati polaganjem odgovarajućeg osiguranja.
Arbitražni sporazum – Mogućnost podnošenja ustavne tužbe protiv pravorijeka
Ustavni zakon o Ustavnom sudu propisuje mogućnost mogućnost podnošenja ustavne tužbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske. Međutim za podnošenje ustavne tužbe ustavnom sudu mora biti zadovoljen niz pretpostavki, odnosno mora se raditi o pojedinačnom aktu tijela državne vlasti, tijela jedinice lokalne i područne, odnosno regionalne samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, koje je odlučilo o nečijim pravima ili obvezama ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, kojim je povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom, odnosno Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu, odnosno regionalnu samoupravu.
Naime, prvenstveno treba sagledati je li arbitražni sud tijelo koje može povrijediti ustavno pravo s obzirom na činjenicu kako arbitražni sud nije tijelo državne vlast, niti tijelo jedinice lokalne i područne samouprave, a niti osoba s javnim ovlastima jer je arbitražni sud određen kao nedržavni sud koji svoje ovlaštenje crpi iz sporazuma stranaka. Nadalje, pravorijek se može podnijeti samo i iz razloga suprotnosti s javnim poretkom, a ti se razlozi dobrim dijelom mogu podvesti i pod povredu temeljnih ustavnih prava iz Ustavnog zakona.
Sukladno navedenom, pravna znanost smatra kako nema mogućnosti podnošenja ustavne tužbe protiv pravorijeka, već se ta mogućnost može ostvariti tek po okončanju redovnog sudskog postupka ako je podnesena tužba za poništaj pravorijeka.
Okončanje postupka pred arbitražnim sudom zaključkom
Osim pravorijekom koji je pravilo, postupak pred arbitražnim sudom može se okončati zaključkom. Sukladno Zakonu o arbitraži postupak se može završiti zaključkom kada tužitelj povuče tužbu, osim ako se tuženik tome usprotivi, a arbitražni sud smatra da tuženik ima opravdani interes da se donese konačni pravorijek o sporu. Također, postupak se okončava zaključkom u slučaju da se stranke sporazume o okončanju postupka i kada bi se zapravo radilo o nagodbi, a pri čemu stranke ne bi tražile donošenje pravorijeka na temelju nagodbe.
Kao što je navedeno, arbitražni postupci mogu se okončati zaključkom ili pravorijekom, a analogno i prema odredbama Zakona o parničnom postupku prema kojem se može donijeti i međupravorijek, djelomični pravorijek i dopunski pravorijek, te kao posebnost pravorijek na temelju nagodbe.
Sukladno navedenom, okončanje arbitražnog postupka zaključkom opravdano je samo u slučajevima kada među strankama nema spora o takvom načinu okončanja postupka, a u svim drugim slučajevima bilo bi svrsishodnije donijeti pravorijek koji bi garantirao mogućnost eventualne daljnje pravne zaštite, te bi se tako izbjegle bilo kakve dileme i polemike oko mogućnosti podizanja ustavne tužbe protiv zaključka arbitraža.
Stalni arbitražni sud u Haagu
Konvencijom o mirnom rješavanju međunarodnih sporova osnovan je stalni arbitražni sud s sjedištem u Haagu, ali valja znati da to nije pravi sud jer je stalan samo ured koji obavlja tehničke poslove. Sud se saziva za svaki spor posebno tako da stranke same odabiru arbitre s liste arbitara koji se vode u Haagu. Na tu listu svaka država stranka može imenovati najviše četiri osobe. Stalni arbitražni sud ima osim članova, odnosno potencijalnih arbitara koje izabiru stranke te Tajništvo i Upravno vijeće.
Stalni arbitražni sud sa sjedištem u Haagu djeluje kao institucija koja potiče i pomaže mirno rješavanje međunarodnih sporova, a tijekom povijesti je odlučivao u nizu međunarodnih sporova vezanih uz teritorijalnu suverenost, tumačenje ugovora i sporazuma, odgovornost države, prava ribolova i financijskih predmeta.
Koja je razlika između arbitraže i postupka pred Međunarodnim sudom
Kao najvažnije razlike postupka pred Međunarodnim sudom i arbitraže valja istaknuti kako stranke imaju mogućnost utjecati na sastav arbitražnog vijeća, a iz razloga jer su stranke upravo te koje biraju arbitražu u pravnim sporovima. Odlika postupka pred Međunarodnim sudom je njegova striktnost i određenost odredbama Statuta, dok s druge strane arbitražni postupak je nešto fleksibilniji iz razloga jer stranke same određuju pravila postupka.
Nadalje, stranke arbitražnog postupka mogu biti i međunarodne organizacije pa i drugi subjekti međunarodnog prava dok stranke postupka pred Međunarodnim sudom mogu biti samo države.
Arbitražni sporazum – Prednosti arbitraže
Kao što smo naveli u prethodnom odlomku odlika postupka pred Međunarodnim sudom je njegova striktnost i određenost odredbama Statuta, dok s druge strane arbitražni postupak je nešto fleksibilniji iz razloga jer stranke same određuju pravila postupka, stoga uz prije navedeno i druge razloge poput povjerljivosti postupka, mogućnosti stranke da preuzme kontrolu nad sastavom arbitražnog vijeća te mogućnosti izbjegavanja intervencije treće države u postupku ogledavaju se kao glavne prednosti arbitražnog postupka.
Međunarodni arbitražni sporazum kao i klauzule koje u nekoj mjeri otklanjaju neizvjesnost i jamče pokretanje arbitražnog postupka u slučaju da dođe do spora. Stoga, može se zaključiti kako arbitražni sporazum ili klauzula u ugovoru predstavlja sporazum stranaka, što znači da je za početak rješavanja spora arbitražom potreban kompromis.
Hrvatsko Slovenski arbitražni spor
Nakon što su Republika Hrvatska i Republika Slovenija proglasile neovisnost, počeli su bilateralni pregovori u vezi kopnene i morske granice. Sve je započelo osnivanjem stručne skupine koja je sastavile Diplomatsku komisiju za identifikaciju i označavanje granice između Republike Hrvatske i Republike Slovenije, ali su prvi sastanci bili bezuspješni.
Nakon toga bilateralni pregovori su nastavljeni na ministarskoj razini, no isto bez uspjeha. Pregovorima vođenim na razini predsjednika Vlada postignut je sporazum Račan-Drnovšek o zajedničkoj granici država, a kojim bi 80 posto Piranskog zaljeva pripalo Sloveniji, čime bi ona dobila pristup međunarodnim vodama, a Hrvatska bi zadržala morsku granicu s Italijom.
Slovenski parlament je potvrdio taj sporazum dok je Odbor za vanjsku politiku odbio potvrditi sporazum prije nego što je bio podnesen Hrvatskom saboru na odobrenje. Republika Slovenija je pristupila Europskoj uniji 1. svibnja 2005. godine, a 2008. godine Slovenija je stavila rezervu na sedam pregovaračkih poglavlja zato što je tvrdila da bi oni mogli prejudicirati smjer granice između Hrvatske i Slovenije.
Povjerenik Europske unije za proširenje, Olli Rehn u sljedećim mjesecima predstavio je strankama nekoliko nacrta sporazuma koji se tiču rješenja graničnog spora te je u konačnici sklopljen arbitražni sporazum.
Svoju odluku arbitražni sud je donio 29. lipnja 2017. godine te je u pogledu kopnene granice prvo razmotrio pravo koje određuje tu granicu, a o kojem je postojao sporazum stranaka da to bude međunarodno pravo. U konačnici sud je dao svoju potvrdu da donosi odluku s pravnog stajališta, a ne političkog ili povijesnog.
Arbitrabilnost kao pretpostavka provođenja arbitraže
Arbitrabilnost je glavna pretpostavka provođenja arbitraže, a predstavlja svojstvo određenog spora da može biti riješen arbitražom. Sukladno, navedenom razlikujemo subjektivnu arbitrabilnost, odnosno arbitrabilnost ratione personae koja se ogleda u tome tko može biti stranka arbitražnog postupka. Zatim objektivnu arbitrabilnost, odnosno arbitrabilnost ratione materiae koja se ogleda u tome koji se sporovi mogu podvrgnuti arbitražnom postupku. Konačno jurisdikcijska arbitrabilnost, odnosno arbitrabilnost ratione iurisdictionis koja određuje je li za određene sporove propisana isključiva nadležnost upravnih ili sudskih tijela.
Arbitražni sporazum – Prigovor nenadležnosti arbitražnog suda
Prigovor nenadležnosti arbitražnog suda može se istaknuti najkasnije kad i odgovor na tužbu u tuženika kojim se upustio u raspravljanje o biti spora. Okolnost da je stranka imenovala arbitra ili da je sudjelovala u imenovanju arbitra neće je lišiti prava na podnošenje takvog prigovora. Prigovor da arbitražni sud prekoračuje granice svojih ovlaštenja mora se podnijeti čim predmet za koji se tvrdi da prelazi djelokrug njegovih ovlaštenja bude iznesen u arbitražnom postupku.
Ukoliko Vas zanima nešto više o temi arbitraže, pročitajte ovaj članak.
Treba Vam pomoć odvjetnika ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
