Sigurno ste se više puta susreli s situacijom kada jednostavno niste imali vremena sami obaviti tehnički pregled vozila ili registraciju istog. Možda ste se susreli i s kakvim pravnim poteškoćama te ste zaključili kako je najbolji put prema zaštiti vaših prava i interesa angažiranje odvjetnika. Možda vam je neke poslove jednostavno preteško i prekomplicirano obavljati osobno. U takvim slučajevima možete drugoj osobi izdati punomoć.
Zakon o obveznim odnosima je opći propis koji uređuje relevantne odredbe o punomoći, a svaki posebni zakon može od tih općih odredbi odstupiti, i to propisivanjem blažih ili strožih uvjeta.
U ovom članku pronaći ćete odgovore na pitanja poput što je to punomoć, u kakvom se obliku ona izdaje i u koje svrhe, te kakve vrste punomoći postoje. Saznati ćete i neke osobitosti koje predviđaju Zakon o parničnom postupku te Zakon o trgovačkim društvima.
Što je punomoć prema Zakonu o obveznim odnosima?
Iz odredbi Zakona o obveznim odnosima jasno proizlazi da je punomoć ovlaštenje za zastupanje koje opunomoćitelj pravnim poslom daje opunomoćeniku. Dakle, opunomoćitelj je osoba koja punomoć daje, a opunomoćenik je osoba koja prima punomoć. Opunomoćenik može biti pravna i fizička osoba.
Punomoć – u kojem se obliku daje?
S obzirom da Zakon o obveznim odnosima slijedi načelo neformalnosti, za samu punomoć nije propisan nekakav posebni oblik. Međutim, ukoliko bi primjerice opunomoćitelj želio izdati punomoć opunomoćeniku da sklopi ugovor o kupoprodaji nekretnine, tada punomoć mora biti u pisanom obliku s obzirom da ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku. Ako je za neki pravni posao propisan, odnosno ukoliko je uvjet za njegovo poduzimanje, primjerice, oblik javnobilježničkog akta, tada u takvom obliku mora biti i punomoć. S druge strane, ukoliko je za sklapanje nekog ugovora, odnosno za poduzimanje kakvog posla valjan i usmeni oblik, tada će biti valjana i usmeno dana punomoć, međutim, radi sigurnosti je uvijek se preporuča da se za koji god oblik posla izda punomoć u pisanom obliku, osim ako se naravno radi o nečem što je vrijednosno beznačajno.
Povlačenje punomoći
Za razliku od izdavanja punomoći opoziv ili sužavanje punomoći može se izdati u bilo kojem obliku. Isto se odnosi i na povlačenje punomoći. Naravno, da bi postojao dokaz da je došlo do povlačenja punomoći isto je potrebno dati u pisanom obliku i poduzeti sve radnje da opunomoćenik odnosno opunomoćitelj potvrdi da je došlo do povlačenja odnosno opoziva punomoći.
Opseg ovlaštenja – opseg punomoći
Opunomoćenik poduzima i smije poduzimati samo one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten. Opunomoćitelj može izdati opću ili specijalnu punomoć. Opća punomoć izdaje se za određenu vrstu poslova, dok se specijalna punomoć odnosi na konkretan posao (npr. prodaja određene nekretnine). Ukoliko je opunomoćeniku dana opća punomoć, isti može poduzimati samo pravne poslove koji ulaze u redovito poslovanje. Za svaki posao van redovitog poslovanja opunomoćeniku je potrebno posebno ovlaštenje.
Zakon o obveznim odnosima izričito propisuje da opunomoćenik ne može bez posebnog ovlaštenja za svaki pojedini slučaj preuzeti mjeničnu obvezu, sklopiti ugovor o jamstvu, nagodbi ili pak se odreći nekog prava bez naknade.
Opoziv i sužavanje punomoći
Čak i ako se opunomoćitelj odrekao prava na sužavanje ili opoziv punomoći, isti to ipak može učiniti. Ukoliko je u takvom slučaju povrijeđen ugovor o nalogu, ugovor o djelu ili kakvi drugi ugovor, opunomoćenik ima pravo na naknadu time nastale štete.
Prema trećoj osobi koja je sklopila ugovor s opunomoćenikom ili obavila kakav drugi pravni posao, a nije znala niti morala znati da je punomoć opozvana ili sužena, opoziv punomoći odnosno njezino sužavanje nema učinak. U tom slučaju opunomoćitelj ima pravo zahtijevati od opunomoćenika naknadu štete koju bi zbog toga pretrpio, ali ne i u slučaju kada opunomoćenik nije znao nit morao znati za opoziv odnosno sužavanje punomoći.
Prestanak punomoći
Osim opozivom, punomoć prestaje:
– prestankom pravne osobe kao opunomoćenika,
– smrću opunomoćenika,
– te smrću osobe ili prestankom pravne osobe koja je punomoć dala. Međutim, ukoliko se započeti posao ne može prekinuti bez štete za pravne slijednike ili ako punomoć vrijedi i za slučaj smrti davatelja (bilo po njegovoj volji, bilo s obzirom na pravnu narav posla), punomoć ne prestaje.
Koje podatke punomoć mora sadržavati?
S obzirom da je već ranije navedeno kako se preporuča da se punomoć izdaje u pisanom obliku, bez obzira traži li sam zakon da ista bude u pisanom obliku, vrlo je važno na punomoći naznačiti točne podatke, odnosno pripaziti na identitet osobe koja daje punomoć, kao i identitet osobe koja punomoć prima. U punomoći je potrebno potpuno identificirati punomoćnika i opunomoćitelja, odnosno pored imena, prezimena i adrese naznačiti i OIB.
Nadalje, vrlo je važno napomenuti da je na punomoći potrebno precizirati na što se ista odnosi. Pa tako primjerice, ako želite nekoga opunomoćiti da za vas obavi registraciju vozila odnosno tehnički pregled, uz navođenje te konkretne svrhe za koju se punomoć daje, na punomoći je potrebno naznačiti podatke o vozilu. To bi značilo precizno navesti registracijsku oznaku, vrstu vozila, broj šasije, motora, marku, tip, godinu proizvodnje i slično. Kod zemljišnoknjižnih postupaka koji se odvijaju pred sudom, u punomoći bi trebalo naznačiti broj zemljišnoknjižne čestice u odnosu na koju će se poduzimati određene radnje.
Već je naprijed navedeno kako se specijalna punomoć daje za izvršenje posebnog posla (npr. registracija konkretnog vozila u ime i za račun opunomoćitelja; vođenje pregovora oko prodaje konkretnog vozila; sklapanje ugovora o kupoprodaji konkretnog vozila te preuzimanje kupovnine za vozilo), dok bi se generalnom odnosno općom punomoći opunomoćitelj opunomoćio za, primjerice, zastupanje u pravnim postupcima koji se odnose na korištenje i raspolaganje pokretnom i nepokretnom imovinom).
Generična punomoć
Ovdje valja napomenuti kako će se u zemljišnoknjižnom postupku uknjižba temeljem opće punomoći odnosno generične punomoći dopustiti samo ako ista u trenutku sastavljanja isprave nije starija od jedne godine.
Punomoć također sadržava podatak na koje se vrijeme izdaje. Ista prestaje protekom naznačenog roka, a u svakom slučaju punomoć vrijedi do opoziva (ili do naprijed navedenog zakonskog vremenskog limita) odnosno do druge vrste prestanka punomoći o kojima je naprijed bilo riječi.
Punomoć u zakonu o parničnom postupku
Opće je poznato da pred sudom radnje mogu poduzimati stranke osobno ili pak iste mogu angažirati odvjetnika kao punomoćnika. Ukoliko je stranka pred sudom pravna osoba, istu može kao punomoćnik zastupati osoba koja je s njome u radnom odnosu, ako je potpuno poslovno sposobna. Također, stranku kao punomoćnik može zastupati i srodnik po krvi u pravoj liniji, brat, sestra ili bračni drug, i to ako je potpuno poslovno sposoban i ako se ne bavi nadripisarstvom. Važno je napomenuti da u parnicama u imovinskopravnim zahtjevima kojima vrijednost predmeta spora prelazi 50.000,00 kn, punomoćnici pravnih osoba mogu biti samo osobe koje imaju položen pravosudni ispit.
Što kada je opunomoćenik odvjetnik?
Opseg punomoći u parničnom postupku određuje stranka, pa tako punomoćnika može ovlastiti da poduzima određene radnje ili da poduzima sve radnje u postupku. Kada je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, bez detaljnije naznake ovlaštenja u punomoći odvjetnik može na temelju takve punomoći:
– obavljati sve radnje u postupku (podnijeti i povući tužbu, priznati ili odreći se tužbenog zahtjeva, zaključiti nagodbu, podnijeti pravni lijek ili odustati odnosno odreći se njega, te zahtijevati izdavanje mjera osiguranja,
– podnositi zahtjeve za ovrhu ili osiguranje te poduzimati potrebne radnje u postupku povodu takva zahtjeva,
– od protustranke primiti dosuđene troškove,
– punomoć prenijeti na drugog odvjetnika ili drugog odvjetnika ovlastiti na poduzimanje pojedinih radnji u postupku.
Ako punomoćnik koji nije odvjetnik ima punomoć bez pobližih ovlaštenja, isti na temelju takve punomoći može obavljati sve radnje u postupku ali mu je potrebno izričito ovlaštenje za povlačenje tužbe, za priznanje ili za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje nagodbe, za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka i za prenošenje punomoći na drugu osobu te za podnošenje izvanrednih pravnih lijekova.
Oblik punomoći
Pred sudom se punomoć izdaje u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik kod suda. Uvijek pri poduzimanju prve radnje pred sudom punomoćnik je dužan podnijeti punomoć, u suprotnom će sud tu osobu pozvati da u određenom roku dostavi urednu punomoć za zastupanje.
Kada se punomoć opoziva ili otkazuje (a što je moguće u svako vrijeme), o istom se obavještava sud u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik.
Punomoć prema Zakonu o trgovačkim društvima
Trgovačko društvo zastupaju osobe koje su za to zakonom ovlaštene za pojedini oblik društva, a koje se poimence upisuju u sudski registar. Međutim, zastupnik trgovačkog društva može dati punomoć drugoj osobi i to u granicama ovlasti zastupnika koje su upisane u sudskom registru.
Zakon o trgovačkim društvima poznaje i punomoćnika po zaposlenju, što znači da je osoba koja po redovitom tijeku stvari kao radnik obavlja poslove koji uključuju poduzimanje određenih pravnih radnji i sklapanje određenih poslova, ovlaštena je da kao punomoćnik društva sklapati i te ugovore i poduzimati te pravne radnje u granicama poslova koje obavlja.
Vrste punomoći prema Zakonu o trgovačkim društvima
Zakon o trgovačkim društvima (NN 152/11) poznaje tri vrste punomoći i to prokura, trgovačka punomoć i punomoć trgovačkom putniku. Svaka od navedenih punomoći ima svoje specifičnosti, a niže slijedi detaljnije o svakoj od tih punomoći i o njezinim osobinama.
Prokura kao poslovna punomoć
Prokura je najšira trgovačka punomoć, a može ju dati samo pravna i fizička osoba koja je trgovac. Ista se daje na način predviđen u Izjavi o osnivanju društva ili društvenom ugovoru odnosno statutu, i to isključivo u pisanom obliku.
Prokurist može biti svaka punoljetna i potpuno poslovno sposobno osoba, bez obzira na dužnost koju obnaša i poslove koje obavlja, osim ako bi što drugo bilo predviđeno izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom. Ukoliko se prokura daje jednoj osobi, radi se o pojedinačnoj prokuri, dok je ona dana više osobama skupna prokura te je u tom slučaju svaka od tih osoba prokurist koja samostalno zastupa trgovačko društvo.
Prema Zakonu o trgovačkim društvima, prokurist može sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun trgovačkoga društva. Nadalje, prokurist može zastupati društvo u postupcima pred upravnim i drugim državnim organima, ustanovama s javnopravnim ovlastima, te državnim i izbranim sudovima. Međutim, prokurist ne može bez posebne ovlasti otuđiti ni opteretiti nekretnine trgovačkoga društva, niti pak poduzimati radnje kojima bi se započinjao stečajni postupak ili kakav drugi postupak koji dovodi do prestanka društva.
Prokura se ne može prenijeti na drugu osobu, ali se zato može u svako vrijeme opozvati, što se upisuje u sudski registar.
Trgovačka punomoć i opseg punomoći
Nešto uži pojam punomoći od prokure jest trgovačka punomoć. Ona se također daje u pisanom obliku, a daje se radniku u trgovačkom društvu odnosno drugoj osobi koju trgovac ovlasti da vodi cijeli ili dio njegovog poduzeća. Trgovački punomoćnik može sklapati sve ugovore i poduzimati sve pravne radnje koje su u prometu uobičajene pri vođenju poduzeća odnosno dijela poduzeća na koje se odnosi njegova punomoć ili koje su za to potrebne. Kao ni prokurist, trgovački punomoćnik ne može otuđiti ni opteretiti nekretnine bez posebne ovlasti, niti pak društvo mjenično niti čekovno obvezati, preuzeti obveze iz jamstva, uzeti zajam, nagoditi se ili voditi spor.
Trgovački punomoćnik ne može, bez izričitog ovlaštenja vlastodavca, ovlasti iz punomoći prenijeti na drugu osobu.
Punomoć trgovačkome putniku
Trgovački putnik (osoba kojoj je trgovac kao svom radniku ili nekoj drugoj osobi dala punomoć) u ime i za račun vlastodavca sklapa ugovore o prodaji robe, isporučuje robu, naplaćuje cijenu iz tih ugovora, te prima izjave od kupaca glede robe koja je predmet ugovora što ga je trgovački putnik sklopio za vlastodavca. Trgovački putnik ne može bez posebne ovlasti prodavati robu uz plaćanje na poček ili u obrocima, ali je osti ovlašten u ime i za račun vlastodavca davati izjave i poduzimati druge pravne radnje radi očuvanja vlastodavčevih prava iz ugovora što ga je sklopio u njegovo ime i za njegov račun.
Ukoliko postoji kakvo ograničenje ovlasti trgovačkoga putnika, ista nema učinka prema trećoj osobi koja za to ograničenje nije znala niti morala znati.
Trebate li pravni savjet odvjetnika radi izdavanja specijalne punomoći, obratite nam se s povjerenjem.
