Što je otpremnina?
Otpremnina je oblik materijalnog obeštećenja radniku za slučaj kada poslodavac otkazuje ugovor o radu. Prema odredbama Zakona o radu (NN 98/2019), da bi radnik imao pravo na otpremninu potrebno je da se kumulativno ispune tri uvjeta:
1) da poslodavac otkazuje ugovor o radu
2) da otkaz nije uvjetovan ponašanjem radnika
3) da je radnik barem dvije godine neprekidno proveo u radu kod poslodavaca koji otkazuje ugovor
Kada radnik ima pravo na otpremninu?
Dakle, radnik ima uvijek pravo na otpremninu ukoliko mu je poslodavac dao poslovno uvjetovani otkaz jer je prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga ili osobno uvjetovani otkaz koji je određen zbog nemogućnosti radnika da uredno izvršava svoje obveze zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti. Međutim, pravo na otpremninu se isključuje ukoliko je poslodavac redovito otkazao ugovor radi skrivljenog ponašanja radnika.
Kada radnik nema pravo na otpremninu?
U slučaju izvanrednog otkaza zbog osobito teške povrede obveza radnog odnosa, radnik nema pravo na otpreminu. Isto tako, ne postoji obveza poslodavca na isplatu otpremnine u slučaju sporazumnog raskida ugovora ili otkaza od strane radnika. U pravilu je to tako, međutim, ako su stranke u takvim slučajevima izričito predvidjele pravo na otpremninu, poslodavac je to pravo radniku dužan priznati.
Trećim uvjetom zahtijeva se neprekidan rad kod istog poslodavaca koji se računa od prvog dana rada kod određenog poslodavaca pri čemu nije od utjecaja da li se u tom razdoblju zaključivalo više istih ili različitih ugovora o radu, već je bitno da se jedan ugovor vezao na drugi bez ijednog dana prestanka radnog odnosa. Tako da se u vrijeme neprekinutog uključuje vrijeme provedeno na bolovanju ili rodiljnom dopustu jer bez obzira što radnik, odnosno radnica nisu bili fizički prisutni na radu, radni odnos i prava i obveze iz ugovora o radu nisu prestale.
Visina otpremine
Visina otpremnine utvrđuje se s obzirom na dužinu trajanja neprekinutog rada radnika, uključujući i otkazni rok. Zakonom o radu propisan je najniži iznos ispod kojeg se otpremnina ne može ugovoriti. Ukoliko bi poslodavac ugovorom o radu odredio otpremninu u nižem iznosu od iznosa određenog Zakonom o radu, primjenjivala bi se pravila za utvrđivanje otpremnine iz Zakona o radu.
Najmanji iznos otpremnine
Navedenim pravilima određeno je da se otpremnina ne može odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne bruto plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu i to za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca. Tako utvrđen ukupan iznos otpremnine ne može iznositi više od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, osim ako je riječ o radnicima koji imaju pravo na dvostruku otpremninu, a to su oni radnici koji su pretrpjeli ozljedu na radu, odnosno oni koji su oboljeli od profesionalne bolesti, a koji nakon završenog liječenja nisu vraćeni na rad, a nisu neopravdano odbili zaposlenje na ponuđenim poslovima. Zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može biti drukčije određeno, odnosno da ukupan iznos otpremnine iznosi više od šest prosječnih mjesečnih plaća.
Visina otpremine
Sukladno Pravilniku o porezu na dohodak, iznos koji se smatra neoporezivim kada se radi o obvezi isplate otpremnine iznosi 6.400,00 kuna po godini neprekinutog rada kod istog poslodavaca. Iznimka postoji kada je radnik pretrpio ozljedu na radu, odnosno obolio od profesionalne bolesti kada je neoporezivi iznos utvrđen u visini od 8.000,00 kuna. Iznos koji bi prelazio navedene iznose podliježe oporezivanju sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak.
Treba li Vam odvjetnik za radno pravo, obratite nam se s povjerenjem.
