Presudom se odlučuje o zahtjevu tužbe ili protutužbe, a pravomoćnost presude nastaje kada se ispune pretpostavke predviđene Zakonom o parničnom postupku (NN 70/2019). U ovome članku ćete naći više informacija o postupku donošenja presude i njezinoj pravomoćnosti.
Presudom se odlučuje o osnovanosti zahtjeva
Na temelju provedenog parničnog postupka sud donosi presudu kojom odlučuje o osnovanosti zahtjeva koji se tiče glavne stvari i sporednih traženja. Svaka se presuda mora izraziti u pisanom obliku, te se sastoji od uvoda, izreke i obrazloženja. Izreka je glavni dio presude kojom sud izražava svoj stav o tužbenom zahtjevu i ona stječe svojstvo pravomoćnosti.
Ovjereni prijepis presude
Ovjereni prijepis presude sa uputom o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka protiv presude dostavlja se strankama koje mogu izjavit žalbu u roku od 15 dana od dana dostave.
Pravovremeno podnesena žalba sprječava pravomoćnost presude
Pravovremeno podnesena žalba sprječava da presuda postane pravomoćna u dijelu kojim se pobija žalbom.
Dakle, dio presude koji nije pobijan žalbom postaje pravomoćan i kada je njime odlučeno izvan zahtjeva tužbe ili protutužbe.
Što mora sadržavati žalba?
Osim podataka koje mora imati svaki podnesak, žalba mora sadržavati oznaku presude protiv koje se podnosi, određenu izjavu o tome da se presuda pobija u cijelosti ili u nekom dijelu, razloge zbog kojih se žalba podnosi, te potpis podnositelja žalbe. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredba parničnog postupka.
Upravo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, odnosno pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava, presuda se može pobijati. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.
Kada presuda postaje pravomoćna
Presuda postaje pravomoćna ako je drugostupanjski sud odbacio žalbu kao nepravodobnu, nepotpunu ili nedopuštenu, te ako je odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku odluku. Isto tako, ako stranke protekom roka od 15 dana od dana dostave presude nisu izjavile žalbu ili su je se odrekle ili od nje odustale, presuda postaje pravomoćna.
Ako se presuda više ne može pobijati žalbom nastaje formalna pravomoćnost presude.
Formalna pravomoćnost presude
Formalna pravomoćnost drugostupanjske presude nastupa onog dana kada je ona donijeta. Presuda je formalno pravomoćna kada se predmet spora smatra odlučenim, presuđenim (res iudicata), odnosno kad je odluka o nekoj stvari pravno definitivna i neopoziva.
Smatra se da ono što je pravomoćnom presudom navedeno valja uzimati kao istinito. Isto tako, formalna pravomoćnost presude znači da se o tom predmetu ne može ponovno raspravljati ni ulaganjem redovnih pravnih lijekova ni novom tužbom. Takvo načelo ne bis in idem određuje da osim dvostrukog ili ponovljenog raspravljanja o stvari, pravo ne dopušta ni ponovljeno presuđivanje ili rješavanje već presuđene stvari.
Time se postiže jačanje pravne sigurnosti jer ako bi se omogućilo istraživanje novih činjenica i rasprave o meritumu odluke, pravo bi izgubilo svoju obvezatnu snagu, a stranke u postupku ne bi mogle pouzdano znati je li im neko pravo zaista pripalo i kada će ga ostvariti.
Materijalna pravomoćnost presude
S druge strane, materijalna pravomoćnost znači da je pravomoćan onaj akt koji može postati izvršnim, odnosno ima obveznu snagu u smislu prava.
Također, ona obvezuje isti ili drugi sud, odnosno javnopravno tijelo za sadržaj pravomoćne presude. Tako da je svaki sud po službenoj dužnosti tijekom postupka obvezan da pazi je li stvar pravomoćno presuđena, te ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.
Jesu li stranke obvezne izvršiti pravomoćnu presudu?
Nedopustivost odlučivanja suda o jednoj stvari koja je konačno riješena pravomoćnom presudom znači i zabranu stranci da postavi zahtjev za ponovno odlučivanje o stvari koja je konačno riješena. Dakle, takva stvar ne može biti predmet ponovnog rješavanja među istim strankama. Pravomoćna presuda pravno obvezuje stranke u postupku, te su je dužne izvršiti.
Rok za izvršenje dužne činidbe
Kad se stranci u presudi nalaže izvršenje kakve činidbe, odredit će se i rok u kojem je dužna tu činidbu izvršiti. Rok za izvršenje počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje, te iznosi 15 dana, ali za činidbe koje se ne sastoje u novčanom davanju sud može odrediti i duži rok. Važno je napomenuti da ako stranka ne izvrši činidbu u dobrovoljnom roku, druga stranka koja zahtijeva izvršenje može pokrenuti ovršni postupak radi prisilnog namirenja tražbine.
Treba li Vam odvjetnik, obratite nam se s povjerenjem.
