Otkrivanje povjerljivih informacija može prouzročiti veliku štetu
U slučaju kad je potrebno da vlasnik informacije otkrije povjerljivu informaciju nekom drugom da bi ostvario veliku dobit, javlja se rizik od javnog otkrivanja te informacije što može izazvati više štete nego koristi. Zato, kako bi se vlasnici povjerljivih informacija ipak zaštitili, koriste se NDA ugovori (eng. Non-disclosure agreement) pomoću kojih mogu odati svoje tajne drugoj strani, ali ostaju na neki način zaštićeni ukoliko druga strana odluči tu informaciju širiti dalje.
Naime, čuvanje tajnih i povjerljivih informacija od ključne je važnosti za uspjeh tvrtke jer time ostvaruje svoju konkurentnost na tržištu. Otkrivanje tih informacija može prouzročiti velike gubitke pa čak i propast tvrtke.
Nastavite li čitati dalje, saznati ćete što su NDA ugovori, tko ih sklapa i kada, te koji su osnovni dijelovi ugovora da bi vlasnici mogli na pravilan način zaštititi svoje povjerljive informacije.
Non Disclosure Agreement (NDA ugovor)
Non-disclosure agreement je pravno obvezujući ugovor između najmanje dvije ugovorne strane kojim se štite povjerljive informacije, znanje ili materijal koje strane žele podijeliti jedna s drugom u neku svrhu, ali žele ograničiti pristup trećim stranama. Drugim riječima, ovisno o broju strana koje dijele informacije, NDA može biti “jednosmjeran” tako da jedna strana pruža informacije, a druga strana prima informacije, ili “dvosmjeran”, kad postoji razotkrivanje informacija od obje strane.
Tim ugovorima mogu se prenositi sve vrste informacija, kao što su ideje, znanje i iskustvo, opisi izuma, podatak o proizvodu ili klijentima, kemijske formule, računalni program, istraživačke ili poslovne informacije i pregovori. Bitno je da se ugovorom definira koliko dugo su ugovorne strane obavezne čuvati informacije definirane u ugovoru, u koju svrhu, koliko dugo i njihov doseg korištenja, te koji su kazneni postupci, odnosno vrlo rigorozne financijske kazne ukoliko neka od ugovornih strana ne poštuje ugovor nego otkrije neku od povjerljivih informacija trećoj strani.
Važno je napomenuti da je non disclosure agreement (NDA) engleska složenica koja se u hrvatskom jeziku koristi kao ugovor o povjerljivosti. Zbog jezičnih pogreška ili grešaka prilikom prevođenja, u praksi se umjesto non disclosure agreement koristi naziv non agreement disclosure što nije pravilan prijevod i netočno ga je upotrebljavati.
Isto tako, drugi nazivi za NDA ugovore koji se koriste na hrvatskom jeziku su ugovor o povjerljivosti, ugovor o tajnosti i ugovor o neotkrivanju. A u engleskom se jeziku koriste još nazivi CA (eng. confidentiality agreement), CDA (eng. confidential disclosure agreement) i PIA (eng. proprietary information agreement).
Tko i kada sklapa NDA?
Non Disclosure Agreement nisu rezervirani samo za velike firme, već se ugovor može sklopiti sa svim entitetima kojima je potrebno otkriti neke povjerljive informacije kako bi se ona što je moguće više zaštitila.
Ugovori se zaključuju tokom pregovora dviju tvrtka jer zbog potencijalne mogućnosti partnerstva i zajedničkog rada na projektima, moraju dati dio svojih povjerljivih informacija drugoj strani da bi dobili uvid u poslovanje druge tvrtke.
Isto tako, zaposlenici potpisuju NDA ugovore sa svojim poslodavcem prije početka rada u tvrtci jer će time zaposlenici dobiti uvid u povjerljive podatke, a tvrtka će se zaštititi od mogućeg curenja informacija sa strane.
Njih mogu koristiti i izumitelji kada žele zaštiti neki izum koji još nije patentiran ili kada pokušavaju prodati svoju ideju ili izum nekoj kompaniji, ali se žele osigurati da tu ideju kompanija neće ukrasti umjesto kupiti.
Važno je napomenuti da Non Disclosure Agreement postaje valjan onog trenutka kada ga ugovorne strane potpišu.
Posljedice kršenja NDA ugovora
Primatelj informacije potpisivanjem ugovora postaje obvezan čuvati primljenu informaciju i ne smije je otkrivati trećim stranama, ali ukoliko postoji potreba za otkrivanjem informacija potrebna je suglasnost pružatelja informacija jer je on vlasnik informacija.
Međutim, vlasnik povjerljive informacije ne smije se zavaravati da će sklapanjem NDA ugovora ostvariti apsolutnu sigurnost i tajnost povjerljivih informacija.
U ugovoru je potrebno navesti koje su posljedice kršenja ugovora, odnosno da vlasnik informacija ima pravo na na novčanu odštetu ukoliko dođe do kršenja ugovora i otkrivanja povjerljivih informacija.
Međutim, točne sankcije zbog kršenja ugovora donosi sud pri čemu je u ugovoru potrebno navesti koji će sud biti nadležan u slučaju spora. Valja napomenuti da je sudska parnica skupa, a postoji mogućnost da unatoč jasno definiranim uvjetima u ugovoru prekršitelj bude oslobođen jer su potrebni čvrsti dokazi koji pokazuju da je otkrio povjerljivu informaciju koji je dobio isključivo od pružatelja informacije i tako prekršio ugovor.
Važno je napomenuti da vlasnik informacija u slučaju kršenja ugovora može zatražiti sudski nalog koji će prekršitelja ugovora spriječiti u daljnjem iznošenju povjerljivih informacija. Međutim, sudski nalog može samo ublažiti posljedice jer jednom kada je informacija otkrivena, teško je ograničiti njeno širenje, pogotovo u današnje doba brzih komunikacijskih usluga.
Angažiranje odvjetnika za sklapanje Non Disclosure Agreement ugovora
Ovisno o potrebi, NDA ugovori mogu biti relativno jednostavni ugovori na 2 do 4 stranice, ali i izuzetno složeni ugovori na preko 15 stranica ako detaljno definiraju sve povjerljive informacije, primjerice razvoj neke tehnologije koju se planira patentirati.
Zato da bi NDA ugovor u detalje regulirao sve bitne odredbe i tako se vlasnik osigurao od kršenja ugovora, preporučljivo je da se pri izradi NDA ugovora konzultira s odvjetnikom ili javnim bilježnikom. Navedene osobe nadležne su da non disclosure agreement prilagode konkretnim okolnostima predmeta i važećim propisima.
Trebate li sklopiti Non Disclosure Agreement – NDA ugovor, obratite nam se s povjerenjem.
