Međunarodna je zajednica, s ciljem da spasi buduće naraštaje od užasa rata koji su već dva puta nanijeli čovječanstvu neizrecive patnje, odnosno da ponovno potvrdi vjeru u temeljna prava čovjeka i stvori uvjete potrebne za održavanje pravde, uspostavila brojne sudove za rješavanje sporova iz područja međunarodnog prava. Tako je, osim Europskog suda za ljudska prava, Međunarodnog kaznenog suda i Međunarodnog suda za pravo mora, osnivačkom poveljom Ujedinjenih naroda osnovala Međunarodni sud za ljudska prava.
Međunarodni sud ili Međunarodni sud za ljudska prava
Prije nego što daljnjim tekstom objasnimo sastav i nadležnost suda, valja napomenuti da se u praksi umjesto naziva Međunarodni sud često koristi naziv Međunarodni sud za ljudska prava i Međunarodni sud pravde vjerojatno iz netočnog prijevoda engleskog termina “court of justice” koja jednostavno znači “sud”, a ne “sud pravde”. Osim toga, budući da u službenom prijevodu Povelje Ujedinjenih naroda nedvosmisleno stoji naziv Međunarodni sud, nazive Međunarodni sud za ljudska prava i Međunarodni sud pravde nije pravilno upotrebljavati u svakidašnjoj komunikaciji.
Isto tako, potrebno je navedeni sud razlikovati od Europskog suda za ljudska prava čije je sjedište u Strasbourgu, a čija je zadaća osigurati da države poštuju prava i jamstva predviđena Europskom konvencijom o ljudskim pravima.
Osnivanje Međunarodnog suda
Međunarodni sud je glavno sudsko tijelo Ujedinjenih naroda (UN) osnivano 1945. godine sa sjedištem u Haagu sa službenim jezicima engleskim i francuskim. Sud djeluje u skladu sa Statutom koji je sastavni dio Povelje UN-a.
Sve države članice UN-a istodobno su i stranke Statuta, no strankom Statuta može postati i država nečlanica UN-a, ako tako odluči Opća skupština UN-a na prijedlog Vijeća sigurnosti. Na taj način država koja nije stranka Statuta može iznijeti svoj spor pred Međunarodnim sudom ako ispuni uvjete koje za to propisuje Vijeće sigurnosti.
Sastav Međunarodnog suda
Prema Statutu, Međunarodni sud je sastavljen od 15 nezavisnih sudaca koji su izabrani apsolutnom većinom glasova u Općoj skupštini i u Vijeće sigurnosti na 9 godina i mogu biti ponovno birani. Dva suca iz iste države ne mogu istodobno biti članovi Suda, a za trajanja svoje funkcije ne mogu obavljati nikakvu političku ili upravnu funkciju niti imati bilo koje drugo zaposlenje. Međunarodni suci su osobe najvišega moralnog ugleda koje ispunjavaju uvjete što se u njihovim državama traže za obavljanje najviših sudačkih služba, odnosno međunarodni suci su pravnici priznati kao stručnjaci međunarodnog prava.
O čemu odlučuje Međunarodni sud za ljudska prava?
Sud ima dvostruku funkciju, a to su rješavanje pravnih sporova među državama u skladu sa međunarodnim pravom te davanje savjetodavnih mišljenja na zahtjev UN-a i drugih za to ovlaštenih međunarodnih organizacija.
Prema Statutu, samo države mogu biti stranke pred Međunarodnim sudom (privatne osobe nemaju pravo na pristup Sudu) čija se nadležnost temelji samo na njihovom pristanku koji može biti dan unaprijed za buduće sporove ili pak za već nastali spor.
Međunarodni sud odlučuje o pravnim sporovima koji se odnose na:
– tumačenje nekog ugovora
– svako pitanje Međunarodnog prava
– postojanje svake činjenice koja bi, ako se ustanovi, tvorila povredu Međunarodne obveze
– prirodu ili opseg zadovoljenja koje valja dati za povredu Međunarodne obveze.
S druge strane, pravna pitanja o kojima se traži savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda izlažu se Sudu pismenim podneskom koji točno postavlja pitanje o kome se traži mišljenje te mu se prilažu sve isprave koje mogu služiti za razjašnjenje pitanja.
Jesu li obvezujuće odluke koje donosi Međunarodni sud za ljudska prava?
Prema Statutu, Sud sudi na temelju međunarodnih ugovora, međunarodnog običajnog prava i općih pravnih načela, a kao pomoćno sredstvo za utvrđivanje pravnih pravila može koristiti i neke sudske presude ili naučavanje najpoznatijih publicista.
Nakon provedene rasprave, odluke se donose većinom glasova nazočnih sudaca.
Iako je sudjelovanje država u postupku pred Sudom dobrovoljno, ako prihvate nadležnost Suda po pojedinom pitanju tada su obvezne poštivati odluke Suda. Dakle, presuda je obvezatna samo za stranke spora i za slučaj koji je riješila. Osim toga, presuda je konačna i protiv nje se ne mogu ulagati pravni lijekovi, ali se revizija može se zahtijevati samo na temelju otkrića neke činjenice takve prirode koja bi odlučujuće djelovala, a koja je prije izricanja presude bila nepoznata Sudu i stranki koja traži reviziju, a da pri tom to neznanje nije ona skrivila.
S druge strane, Sud proglašava svoja savjetodavna mišljenja u javnoj sjednici koja u načelu nisu obvezatna.
Tužba Republike Hrvatske protiv Republike Srbije zbog povrede Konvencije o genocidu
Republika Hrvatska je bila stranka pred Međunarodnim sudom kada je 1999. godine podnijela tužbu protiv Republike Srbije zbog kršenja odredbi Konvencije o genocidu.
Republika Hrvatska je tužbom tražila da Republika Srbija privede pravdi osobe koje su počinile genocidna djela, dostavi informacije o nestalim osobama, vrati kulturna dobra odnesena iz Hrvatske te plati naknadu štete. S druge strane, Srbija je uložila protutužbu kojom tereti Hrvatsku za počinjenje genocida nad srpskim stanovništvom za vrijeme i nakon operacije Oluja.
Iako se Međunarodni kazneni tribunal za bivšu Jugoslaviju bavio zločinima iz Domovinskog rata, uloga Međunarodnog suda pravde bila je izuzetno bitna jer su upravo pred tim Sudom prvi puta predstavljeni svi zločina koji su počinjeni nad Hrvatima.
Međunarodni sud je 2015. godine izrekao presudu da ni nad Hrvatima ni nad Srbima nije počinjen genocid te je odbacio uzajamne tužbe Hrvatske i Srbije. Takva presuda je obvezujuća, konačna i bez prava žalbe.
Treba Vam odvjetnik radi sastava i podnošenja tužbe za Europski sud za ljudska prava, obratite nam se s povjerenjem.
