Redovito ispunjavate svoju obvezu iz ugovora te se istovremeno žalite kako druga strana to ne čini? Ukoliko želite odustati od ugovora zbog neispunjenja obveza druge strane, ovim člankom saznajte koje elemente treba sadržavati zahtjev za raskid ugovora te kad se ugovor smatra raskinutim nakon njegova podnošenja.
Sklapanje ugovora
Temeljno načelo kod sklapanja ugovora jest načelo autonomije volje stranaka. Po tome načelu, stranke su slobodne same odlučiti da li će sklopiti ugovor, s kim će ga sklopiti, kakav će biti sadržaj ugovora i u kojem će obliku sklopiti ugovor, osim ako navedeno nije propisano zakonom koji uređuje postupak sklapanja ugovora. Međutim, navedena sloboda nije neograničena jer stranke ne mogu uređivati obvezne odnose suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva te bi tada sklopljen ugovor bio ništetan.
Ugovor kao dvostrani pravni posao
Ugovor kao dvostrani pravni posao koji nastaje očitovanjem volje najmanje dviju strana, prema Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18) smatra se sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Bitni sastojci ugovora su oni dijelovi ugovora koji ga čine određenim poslom, odnosno bez kojih on ne bi mogao postojati. Primjerice, ugovor o kupoprodaji je sklopljen kad su se prodavatelj i kupac dogovorili o predmetu kupoprodaje i cijeni.
Trenutak sklapanja ugovora
Prema Zakonu o obveznim odnosima, trenutak sklapanja ugovora je trenutak kad ponuditelj primi izjavu ponuđenika da prihvaća ponudu, a mjesto sklapanja ugovora je mjesto u kojem je ponuditelj imao svoje sjedište, odnosno prebivalište u trenutku davanja ponude.
Raskid kao način prestanka ugovora
Iz načela autonomije proizlazi da ugovorne strane suglasnim i uzajamno valjanim očitovanjem volje mogu ugovor izmijeniti ili raskinuti jednako kao što su ga sklopile. Stoga, jedan od načina prestanka obveznopravnog odnosa je i raskid ugovora, odnosno prestanak valjanog ugovora iz kojeg obveze nisu ispunjene u cijelosti ili su ispunjene samo djelomično.
Razlozi za raskid ugovora
Raskid ugovora mogu prouzročiti različiti razlozi kao što su nemogućnost ispunjenja, promijenjene okolnosti, neizvjesnost da će druga strana ispuniti svoju obvezu i očiglednost da druga strana neće ispuniti svoju obvezu, a koji nastaju u vremenu između sklapanja ugovora i dospjelosti dužnikove obveze. S obzirom na razlog, stranke mogu ugovor raskinuti sporazumom kojim odustaju od postojećeg valjanog ugovora prije njegovog ispunjenja, odnosno svaka stranka može ugovor raskinuti jednostranom izjavom tako da podnese zahtjev za raskid ugovora ukoliko druga stranka nije ispunila svoju obvezu iz ugovora.
Načini raskida ugovora
Uz sporazum ili jednostranom izjavom, do raskida ugovora može doći po samom zakonu ili odlukom suda.
Prema Zakonu o obveznim odnosima do raskida ugovora po sili zakona (ex lege) dolazi kada se ispune pretpostavke koje predviđa. Naime, ako su ugovorne strane prije sklapanja ugovora dogovorile rok koji je bitan sastojak ugovora, istekom tog roka smatra se da je ugovor raskinuti prema samom zakonu. Ali vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora. Kao primjer navodimo situaciju fiksnih ugovora u kojima je rok bitan sastojak ugovora i izjava o raskidu nije potrebna.
Zahtjev za raskid ugovora i izvanredne okolnosti
S druge strane, ako se nakon sklapanja ugovora prilike zbog izvanrednih okolnosti toliko izmijene da ispunjenje preuzetih obveza postane izrazito teško i povezano s velikim gubitkom za jednu od ugovornih strana a što se nije moglo predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, dopušteno je da ona zatraži sudski raskid ugovora. Međutim, kad jedna strana zahtijeva raskid ugovora, sud neće raskinuti ugovor ako druga strana ponudi ili pristane da se odgovarajuće odredbe ugovora pravično izmijene. Ako sud prihvati tužbeni zahtjev za raskid ugovora, sud će tužitelja na zahtjev drugo ugovorne strane obvezati na plaćanje štete koju druga strana trpi zbog raskida ugovora.
Zahtjev za raskid ugovora i jednostrani raskid
Kod dvostranoobveznih ugovora u kojima je svaka strana i vjerovnik i dužnik, suvremeno pravo dopušta ugovornim stranama da u ugovor unesu posebne klauzule kojima se zbog određenih razloga i u određenim situacijama predviđa mogućnost jednostranog raskida. Najpoznatija i najraširenija je clausula irritatoria, uglavak u ugovoru po kojem se jednoj strani dopušta da može odustati od ugovora ako druga strana ne ispuni svoju obvezu. U tom slučaju, vjerna stranka ugovora može odustati od ispunjenja tako da drugoj strani podnese zahtjev za raskid ugovora.
Zahtjev za raskid ugovora i njegov sadržaj
Zahtjev za raskid ugovora treba sadržavati:
– Ime, prezime, adresu, OIB, broj telefona strane koja želi raskinuti ugovor
– ime, prezime/ naziv tvrtke, adresu stranke kojoj se zahtjev dostavlja
– naziv ugovora koji se raskida
– navođenje razloga za raskid
– mjesto, datum, potpis podnositelja
Zahtjev za raskid ugovora podnositelj može podnijeti drugoj strani osobno, poštom, e-mail adresom.
U slučaju da je druga strana pisano potvrdila zahtjev za raskid ugovora, ugovor se smatra raskinutim.
Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza iz ugovora, osim obveze na naknadu štete. Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.
Treba Vam odvjetnik ili pravni savjet , obratite nam se s povjerenjem.
