Tužba za priznavanje prava vlasništva

Vlasnička tužba
Stvarno pravo ruj 01, 2020

Zaštita prava vlasništva jedna je od temeljnih vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske te se ostvaruje u sudskom i upravnom postupku, pri čemu najčešće putem tužbi koje propisuje Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN  81/15, 94/17). Vlasniku stoje na raspolaganju vlasnička tužba i tužba za priznavanje prava vlasništva ukoliko bi treća osoba ugrožavala vlasnikove ovlasti i time vrijeđala njegovo pravo vlasništva

Što je pravo vlasništva?

Zakonom se pravo vlasništva određuje kao apsolutno subjektivno pravo iz kojeg vlasnik crpi ovlasti da sa stvari i koristima od nje čini što ga volja, te da svakog drugog od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ili zakonskim ograničenjima u odnosu na istu stvar. Vlasničke ovlasti su pravo da stvar posjeduje, uporabi, koristi i njome raspolaže. Stoga ćemo ovim člankom objasniti razliku između navedenih tužbi, a posebno u kojim je slučajevima vlasniku dopušteno da podnese tužbu za priznavanje prava vlasništva.

Tužba za smetanje posjeda

Tužba za priznavanje prava vlasništva i vlasnička tužba – u čemu je razlika?

Tužba za priznavanje prava vlasništva razlikuje se od vlasničke tužbe s obzirom na sadržaj tužbenog zahtjeva. Vlasničkom se tužbom traži određeno činjenje, odnosno predaja u posjed ili povrat stvari ili prestanak uznemiravanja, dok se tužbom za priznavanje prava vlasništva traži od suda utvrđenje postojanja, odnosno nepostojanja nekog prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost kakve isprave.

Primjerice, prava vlasnička tužba je tužba vlasnika protiv osobe koja posjeduje njegovu stvar kojom on, pozivajući se na svoje pravo vlasništva koje može dokazati, traži od nje da mu preda stvar u posjed. Tuženik je osoba koja je posjednik vlasnikove stvari ako ju posjeduje bespravno, bilo pošteno ili nepošteno.

Glavni i sporedni tužbeni zahtjevi

Tužbeni zahtjev tužitelja dijeli se na glavni zahtjev i sporedne zahtjeve. Glavni zahtjev mora se odnositi na predaju stvari tužitelju i nikad ne zastarijeva, a sporedni zahtjev može se odnositi na predaju koristi od stvari i zastarijeva za tri godine od dana predaje u posjed stvari. U parnici tužitelj mora dokazati svoje vlasništvo stvari i tuženikov posjed stvari. Međutim, ako posjednik tvrdi da ima pravo koje ga ovlašćuje da posjeduju tužiteljevu stvar, može se braniti tako da u parnici stavi prigovor kojim negira, ukida ili zaustavlja vlasnički zahtjev. Ukoliko sud utvrdi da je zahtjev osnovan, donijeti će kondemnatornu presudu kojom će narediti tuženiku da preda posjed stvari tužitelju u određenom roku i time će se vratiti vlasnikova faktična vlast na stvari.

Dakle, prava vlasnička tužba podnosi se zbog toga što je vlasniku uskraćena ovlast posjedovati spornu stvar, te stoga predmet spora nije priznavanje prava vlasništva već povrat predmeta vlasništva u posjed tužitelju.

Tužba na iseljenje

Tužba za priznavanje prava vlasništva u praksi

Međutim, valja napomenuti da u praksi tužitelji vrlo često uz vlasnički zahtjev za predaju stvari postavljaju deklaratorni zahtjev za priznavanje prava vlasništva. To je dopušteno u slučaju kada tuženik osporava tužitelju da je vlasnik stvari i na tom prigovoru temelji svoje protivljenje vlasničkoj tužbi.

Tužba za priznavanje prava vlasništva i pretpostavke za utuženje

Za podnošenje tužbe za priznavanje prava vlasništva trebaju biti ispunjene pretpostavke iz čl. 187. Zakona o parničnom postupku.

Iz navedene odredbe proizlazi da se tužba za priznavanje prava vlasništva može podnijeti samo kad tužitelj ima za to pravni interes ili je to posebnim propisima predviđeno.

Tužitelj može u tužbi tražiti da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave.

Ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je prije ili tijekom parnice postao sporan, tužitelj može istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji, ako je sud pred kojim parnica teče nadležan za takav zahtjev.

Odvjetnik za vlasnička prava

Stoga tužitelj tužbom za priznavanje prava vlasništva traži utvrđenje stečenog prava vlasništva protiv osobe koja mu to pravo osporava ili svojata, pri čemu se ne radi o povredi prava vlasništva oduzimanjem stvari ili drugom uznemiravanju činjenjem.

 

Trebate zaštiti Vaše vlasništvo i imovinu, obratite se s povjerenjem u naš odvjetnički ured.

Odvjetnik - kontaktirajte nas

KONTAKTIRAJTE NAS

Kako bi dogovorili termin sastanka s odvjetnikom radi savjetovanja o Vašoj konkretnoj pravnoj situaciji, molimo da popunite kontakt formu te da uz Vaše kontakt podatke navedete i poželjni termin sastanka odnosno pravnog savjetovanja kod odvjetnika.

Javite nam se