Kao jedini izlaz iz teškog ekonomskog stanja u kojem se nalazite vidjeli ste u sklapanju ugovora kojim Vam se nudila veća svota novca uz kamatu od 5%, a zauzvat ste založili svoju nekretninu? Budući da je kamata brzo premašila vrijednost založene nekretnine, ušli ste u zelenaški pakao gdje lako možete izgubiti sve što ste stekli u životu, te se pitate kako se iz njega izvući? Ovim člankom objasniti ćemo Vam definiciju i pretpostavke za zelenaški ugovor, ništetnost zelenaškog ugovora te u kojim situacijama može konvalidirati.
Pretpostavke za zelenaški ugovor
Odredbe o zelenaškim ugovorima sadrži Zakon o obveznim odnosima u članku 329.
Prema tom članku ništetan je zelenaški ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on za drugoga dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.
Dakle, za postojanje zelenaškog ugovora trebaju biti kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti:
– da postoji očiti nerazmjer između onoga što zelenaš ugovara u svoju korist i onoga što po ugovoru oštećeni ugovaratelj daje. Primjerice ugovaraju mjesečnu kamatu od 5% u zajmu, kada se zna da je uobičajena godišnja kamata od 3 do 4% ,
– da je oštećeni ugovaratelj na taj nerazmjer uzajamnih davanja pristao zbog stanja nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva ili zavisnosti, odnosno okolnosti koje moraju biti alternativno ispunjene,
– da je zelenaš znao za te okolnosti te se njima namjerno koristio u svoju korist, odnosno ostvario nerealnu dobit.
Takav zelenaški ugovor je ništetan te se na njega primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima o posljedicama ništetnosti i o djelomičnoj ništetnosti ugovora.
Zelenaški ugovor i njegova ništetnost
Prema Zakonu o obveznim odnosima, ništetan je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
Upravo je takav zelenaški ugovor nedozvoljen pravni posao jer njegova činidba nije dopuštena. Zbog toga, svaka strana u ništetnom ugovoru ima pravo tražiti poništenje toga nedozvoljenog pravnog posla. Odnosno, oštećeni ugovaratelj može podnijeti tužbu kojom će zahtijevati poništenje zelenaškog ugovora. Ukoliko dokaže da je ugovor ništetan, svaka će strana biti dužna drugoj strani vratiti ono što je primila na temelju takva ugovora, te će zelanaš koji je kriv za sklapanje ugovora biti dužan oštećenoj strani nadoknaditi štetu.
Dakle, kod zelenaških ugovora oštećena strana može, a i ne mora tražiti poništenje tog ugovora. Umjesto toga, može zahtijevati da ugovor ostane na snazi uz ispunjenje pretpostavki predviđene Zakonom o obveznim odnosima. U takvom bi se slučaju radilo o konvalidaciji ugovora gdje bi zelenaški ugovor iz stanja ništetnosti uz izmjene prešao u stanje pravne valjanosti.
Kada zelenaški ugovor može konvalidirati?
Do konvalidacije, odnosno naknadnog osnaženja nevaljanog zelenaškog ugovora može doći ako se ispune tri pretpostavke navedene u Zakonu o obveznim odnosima.
Te su pretpostavke sljedeće:
– da oštećeni ugovaratelj istakne zahtjev da se njegova obaveza smanji na pravičan iznos. Primjerice, može zatražiti smanjenje kamate na uobičajenu zakonsku kamatu i slično
– da takav zahtjev podnese u roku od 5 godina od sklapanja ugovora,
– da sud udovolji tom zahtjevu, a udovoljiti će mu ako je to moguće.
Ukoliko sud udovolji navedenom zahtjevu, zelenaški ugovor će s odgovarajućom izmjenom ostati na snazi te će proizvoditi pravne učinke.
Koliko iznosi kazna za sklapanje zelenaškog ugovora?
Za sklapanje zelenaškog ugovora, odnosno lihvarskog ugovora kako ga naziva, Kazneni zakon propisuje odgovarajuće sankcije.
Tako je u članku 242. propisano da svatko tko iskorištava nuždu, neiskustvo, lakomislenost, smanjenu sposobnost rasuđivanja ili znatnu slabost volje druge osobe, i pri tome primi od nje ili s njom ugovori za sebe ili drugoga imovinsku korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on dao, učinio ili se obvezao dati ili učiniti, može biti kažnjen kaznom zatvora do tri godine.
Međutim, ako se počinitelj bavi djelatnošću kojom iskorištava osobe na navedeni način ili od njih pribavlja znatnu imovinsku korist, može se kazniti kaznom zatvora od jedne do osam godina.
Treba Vam odvjetnik ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
