Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) propisno je da svaki radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor za svaku kalendarsku godinu u trajanju od najmanje četiri tjedna, a kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može biti propisano duže trajanje godišnjeg odmora od onog koji je određen Zakonom o radu. Isto tako, Zakonom o radu je propisno kako se u slučaju prestanka ugovora o radu na teret poslodavca mora radniku isplatiti naknada za neiskorišteni godišnji odmor.
Koja je svrha godišnjeg odmora?
Svrha godišnjeg odmora je da se radnik odmori od nepovoljnih učinaka rada te da zaštiti svoje zdravlje i odmori se od radne okoline. S obzirom da je godišnji odmor propisan zakonom on ne predstavlja samo pravo radnika, već je to i obveza poslodavca. Dakle, poslodavac je obvezan omogućiti svome radniku da koristi godišnji odmor tijekom kalendarske godine u kojoj je zaposlen. Radnik koji nije radio tijekom cijele kalendarske godine, ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora. Razmjerni dio godišnjeg odmora računa se razmjerno u odnosu ukupan iznos godišnjeg odmora, odnosno u iznosu od jedne dvanaestine za svaki mjesec trajanja radnog odnosa.

Naknada za neiskorišteni godišnji odmor – tko ostvaruje pravo?
Zakon o radu, u članku 82. propisuje da u slučaju prestanka ugovora o radu, poslodavac mora radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto iskorištenog godišnjeg odmora. Nije bitan način prestanka radnog odnosa jer radnik ostvaruje ovo pravo bez obzira na način prestanka radnog odnosa.
Kada radnik nema pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor?
Ranik nema uvijek, u slučaju otkaza, pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Ako je poslodavac radniku omogućio korištenje godišnjeg odmora prije prestanka ugovora o radu, nije obvezan radniku isplatiti naknadu. Odnosno, ako radnik prije prestanka radnog odnosa nije iskoristio pravo na godišnji odmor, a poslodavac mu je to omogućio, ne ostvaruje pravo na naknadu za neiskorišteni godišnje odmor.
Kako se određuje naknada za neiskorišteni godišnji odmor?
Naknada za neiskorišteni godišnji odmor se određuje razmjerno broju dana neiskorištenog godišnjeg odmora, prvo se utvrđuje broj dana godišnjeg odmora koje je preostao radniku, a zatim se za taj svaki dan neiskorištenog godišnjeg odmora izračunava naknada za neiskorišteni godišnji odmor. Visina naknade se određuje temeljem ugovora o radu, pravilnika o radu, sporazuma, kolektivnog ugovora ili nekog drugog izvora radnog prava, tj. primjenjuje se ono što je za radnika najpovoljnije. Za izračun naknade za neiskorišteni godišnji odmor uzimaju se vrijednosti podataka o osnovnoj plaći, dodacima na plaću, dodatak za otežane uvjete rada, dodatak za godine staža i druge stavke koje čine plaću.
Naknada za neiskorišteni godišnji odmor i Konvencija br. 132 Međunarodne organizacije rada o plaćenom godišnjem odmoru
Pravo na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor regulirano je i na međunarodnoj razini, odnosno donesena je konvencija. Konvenciju br. 132 Međunarodne organizacije rada o plaćenom godišnjem odmoru ratificirala je Republika Hrvatska i ona čini dio unutarnjeg hrvatskog pravnog poretka. Njome se uređuje pravo na godišnji odmor svih zaposlenih osoba, osim pomoraca. Najvažnije odredbe Konvencije propisuju da:
1) Svaka osoba na koju se ova Konvencija primjenjuje ima pravo na plaćeni godišnji odmor u utvrđenom najkraćem trajanju,
2) Osoba čiji radni odnos u određenoj godini traje kraće vrijeme od onoga koje je potrebno za stjecanje prava na puni odmor propisan prethodnim člankom, ima, u odnosu na tu godinu, pravo na dio plaćenog odmora razmjeran dužini trajanja radnog odnosa tijekom te godine,
3) Stjecanje prava na plaćeni godišnji odmor može se uvjetovati minimalnim trajanjem radnog odnosa,
4) Način na koji se izračunava dužina trajanja radnog odnosa u svrhu stjecanja prava na odmor utvrđuje nadležna vlast ili odgovarajuće tijelo u svakoj državi,
5) Državni i uobičajeni blagdani, bez obzira padaju li u vrijeme korištenja godišnjeg odmora ili ne, ne smiju se uračunavati kao dio minimalnog plaćenog godišnjeg odmora,
6) Nadležna vlast ili odgovarajuće tijelo u svakoj državi mogu odobriti raspoređivanje plaćenog godišnjeg odmora u dijelove.
7) Svaki sporazum o odricanju prava na minimalni plaćeni godišnji odmor ili o odustajanju od takvog odmora u zamjenu za naknadu ili nešto drugo primjereno nacionalnim uvjetima, ništav je ili zabranjen.
Zaključno, ukoliko isplatu naknade za neiskorišteni godišnji odmor nije inicirao poslodavac, uvijek se za isplatu iste možete obratiti stručnoj osobi.
Treba Vam odvjetnik za radno pravo, obratite nam se s povjerenjem.