U poslovanju se učestalo sklapa znatan broj ugovora od kojih jedan dio njih pripada skupini trgovačkih ugovora. Trgovački ugovor među sobom sklapaju trgovci te on pripada području trgovačkoga prava.
Ovim ćemo člankom objasniti pojam trgovački ugovor te trgovce koji su ovlašteni da ga sklapaju, sa osvrtom na zakonske odredbe u obveznom pravu koje se na njih specifično odnose i s obzirom na koje su oni drukčiji od ostalih ugovora.
Pojam trgovački ugovor
Zakon o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 78/2015, 29/2018) u članku 14. definira trgovački ugovor kao ugovor što ga sklapaju trgovci među sobom u obavljanju djelatnosti koje čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti.
U odnosima iz trgovačkih ugovora primjenjuju se trgovački običaji čiju su primjenu trgovci ugovorili i praksa koju su međusobno razvili te oni imaju prednost u primjeni pred dispozitivnim pravilima propisa Zakona o obveznim odnosima. Drugim riječima, primjenjuju se i trgovački običaji koje trgovci redovito primjenjuju u istim odnosima, ako sudionici u njima nisu izrijekom ili prešutno isključili njihovu primjenu.
Tko je ovlašten da sklapa trgovački ugovor?
Prema članku 3. Zakona o trgovačkim društvima, trgovački ugovor ovlašteni su da sklapaju trgovci.
Trgovac je, ako Zakonom o trgovačkim društvima nije drugačije određeno, osoba koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu.
Osobe koje se bave slobodnim zanimanjima uređenim posebnim propisima smatraju se trgovcima u smislu Zakona o trgovačkim društvima samo ako je to u tim propisima određeno. Primjerice, kako odvjetništvo spada u slobodno zanimanje, kao što su i liječnici, umjetnici raznih vrsta i slično, u propisima koji uređuju status odvjetnika, odnosno iz odredba Zakona o odvjetništvu proizlazi da dva ili više odvjetnika mogu osnovati odvjetnički ured sa svojstvom pravne osobe (odvjetničko društvo), s time da se odvjetničko društvo osniva kao javno trgovačko društvo. Dakle, odvjetničko društvo koje je osnovano kao javno trgovačko društvo ima status trgovca.
Status trgovca po Zakonu o trgovačkom društvu imaju trgovačka društva i trgovac pojedinac.
Koja su trgovačka društva ovlaštena za sklapanje trgovačkih ugovora?
Trgovačko društvo je pravna osoba koja nastaje sklapanjem ugovora između dviju ili više fizičkih i pravnih osoba koje udruženim kapitalom i/ili radom posluju pod istom tvrtkom radi postizanja zajedničkih ciljeva, odnosno stjecanja dobiti.
Trgovačka društva dijele se na društva osoba i društva kapitala. Javno trgovačko društvo, komanditno društvo i gospodarsko interesno udruženje su društva osoba, a dioničko društvo i društvo s ograničenom odgovornošću su društva kapitala. Sva navedena društva su trgovačka društva te se smatraju trgovcem, neovisno o tome obavljaju li gospodarsku ili neku drugu djelatnost.
Ovlaštenje trgovca pojedinca da samostalno sklopi trgovački ugovor
Trgovac pojedinac je fizička osoba koja samostalno obavlja gospodarsku djelatnosti u skladu s propisima o obrtu i upisana je u sudskom registru kao trgovac pojedinac.
Fizička osoba koja posluje u skladu s propisima o obrtu može zatražiti da se upiše u sudski registar kao trgovac pojedinac ako njezin godišnji prihod prelazi 2 milijuna kuna, a dužna je zatražiti ako joj godišnji prihod prelazi svotu od 15 milijuna kuna. Dakle, svojstvo trgovca pojedinca koji je ovlašten za sklapanje trgovačkih ugovora stječe se upisom u sudski registar, a gubi brisanjem iz tog registra.
Sklapanje trgovačkih ugovora
Odredbe Zakona o obveznim odnosima što se odnose na ugovore primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako za trgovačke ugovore nije izrijekom drukčije određeno.
Pri sklapanju trgovačkih ugovora, trgovci imaju široku autonomiju glede uređenja svojih odnosa, a granice su samo ustavna načela, prisilni propisi i moral društva. Smatra se da je trgovački ugovor sklopljen kada su se trgovci suglasili o bitnim sastojcima ugovora. Primjerice, kod trgovačkih ugovora o kupoprodaji bitni sastojci su stvar koju se prodavatelj obvezuje predati kupcu u vlasništvo i cijena koju se kupac obvezuje platiti prodavatelju za predanu stvar.
Važno je naglasiti da u ispunjavanju obveze iz trgovačkih ugovora, trgovci moraju postupati s većom pažnjom nego ostale osobe (pažnja dobroga gospodarstvenika), a trgovci koje se profesionalno bave nekom djelatnošću u skladu s pažnjom koja se očekuje od pripadnika te struke (pažnja dobroga stručnjaka).
Za rješavanje sporova iz trgovačkih ugovora nadležni su trgovački sudovi.
Treba Vam odvjetnik ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
