Iako poreznoj obvezi podliježe svaki porezni obveznik, ponekad država nije promptna u naplati svojih potraživanja, te stoga porezna davanja mogu otići u zastaru. Premda se zastara i zastarni rokovi definiraju u Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/2008, 78/2015, 29/2018), porezni dug zastara definira se Općim poreznim zakonom.
Oblici javnih davanja
Porezi su prema Općem poreznom zakonu novčana davanja i prihod su proračuna koji se koristi za podmirivanje proračunom utvrđenih javnih izdataka. Porezi se ne smatraju povremenim davanjima. S druge strane, drugim javnim davanjima smatraju se trošarine, carine, pristojbe, doprinosi, naknade za koncesije, novčane kazne za porezne prekršaje i sva davanja čije je utvrđivanje, naplata i nadzor prema posebnim propisima u nadležnosti poreznog tijela.
Carina je novčano davanje koje se plaća pri uvozu i izvozu. Pristojbe su novčana davanja koja se plaćaju za određenu činidbu ili za korištenje određenoga javnog dobra. Doprinosi su novčana davanja koja se plaćaju za korištenje određenih usluga ili ostvarivanja prava. Naknada za koncesiju jest javno davanje sukladno zakonu kojim se uređuju koncesije.
Pojam porezno-dužničkog odnosa
Porezno-dužnički odnos u smislu Općeg poreznog zakona je dio porezno-pravnog odnosa u kojem sudionici porezno-dužničkog odnosa ostvaruju svoja prava i obveze, a sudionici porezno-dužničkog odnosa su porezno tijelo, porezni obveznik i porezni jamac.
Porezno tijelo u porezno-dužničkom odnosu ima pravo na naplatu poreza, kamata, novčanih kazni i novčanih činidbi po osnovi odgovornosti iz poreznog jamstva. Upravo zbog prije navedenih prava poreznog tijela nam je važan pojam porezni dug zastara.
Definicija zastare prema Općem poreznom zakonu
Porezni dug zastara kao definicija može se pronaći u odredbama Općeg poreznog zakona te se odnosi na vrijeme nakon čijeg proteka porezno tijelo više nema pravo utvrđivati porezne obveze, kamate, pokrenuti prekršajni postupak, naplatiti porez, kamate, troškove ovrhe i novčane kazne, a također, protekom tog vremena porezni obveznik nema više pravo tražiti povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni.
Porezni dug zastara – ukidanje relativne zastare
Odredbe Općeg poreznog zakona koje su stupile su na snagu 1. siječnja 2017. godine sa izmjenama 2020. godine, uvele su značajnu novinu u odnosu na institut porezne zastare jer je ukinuti pojam relativne zastare, koja je nastupala protekom tri godine od isteka godine u kojoj je nastala porezna obveza. Naime, prethodno važećim Općim poreznim zakonom, bilo je propisano da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Dakle, zastara prava iz porezno-dužničkog odnosa zastarijevala je za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći.
Takav relativni tijek zastare mogao se prekinuti svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe koja je bila dostavljena na znanje poreznom obvezniku, odnosno svakom radnjom poreznog obveznika dostavljenom na znanje poreznom tijelu radi ostvarenja prava na povrat poreza naplaćenog bez pravne osnove ili više plaćenog poreza, kamata i troškova ovrhe. No za razliku od relativnog roka zastare od tri godine koji je moguće prekidati, apsolutni rok zastare se ne prekida te je on zadržan u današnjem Općem poreznom zakonu.
Porezni dug zastara
Danas važeći Opći porezni zakon u članku 108. propisuje da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Dakle, porezni dug zastara nastupa za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.
Kada počinje teći zastara?
Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, a to je propisno posebnim poreznim zakonima.
Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela.
Zastara prava na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik stekao pravo na povrat.
Važno je napomenuti da zastara ne teče ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja tog postupka te ne teče niti u slučajevima propisanim Općim poreznim zakonom i posebnim propisima.
Porezni dug zastara – zastoj
Učinci zastoja zastarnog roka propisani su člankom 238. Zakona o obveznim odnosima, a prema kojem ako zastara nije mogla početi teći zbog nekih uzroka predviđenih zakonom, ona počinje teći kad takav uzrok prestane. Ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona će nastaviti teći kada taj uzrok prestati, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Zastarni rok tako, primjerice, neće teći u slučaju kad je vjerovniku zbog nesavladivih prepreka nije bilo moguće sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze.
Porezni dug zastara – prekid
Sljedeći način na koji se može utjecati na nastup zastare je prekid zastare. Važno je napomenuti kako nakon prekida zastarnog roka on će početi teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida neće se računati u zakonom određeni rok za zastaru. Zastara će se tako prekinuti npr. podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a u svrhu utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
Također, smatrati će se da prekid zastare nije nastupio u slučaju da vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Isto tako, smatrati će se da nije bilo prekida zastare ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen ili u slučaju da određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.
Tijek zastarnog roka prekinuti će se i kada dužnik prizna dug. Također, važno je istaknuti i da se priznanje duga može dati kako izravnim priznanjem vjerovniku tako i na posredan način, odnosno davanjem otplate, plaćanjem kamata i davanjem osiguranja.
Porezni dug zastara – kako trebaju postupati porezna tijela ako utvrde da je nastupila zastara?
Opći porezni zakon u članku 109. dalje navodi da su na nastup zastare prava na utvrđivanje porezne obveze te na zastaru prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe po službenoj dužnosti dužna paziti prvostupanjska porezna tijela do donošenja i dostave poreznog rješenja, a drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi.
Ako navedena tijela utvrde da je nastupila zastara prava, trebaju rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak. Odnosno, ako u upravnom sporu sud poništi porezno rješenje i vrati na ponovno odlučivanje, a u međuvremenu je nastupila zastara prava na utvrđivanje, nadležna porezna tijela će rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak. Važno je napomenuti da je rješenje o utvrđivanju ili naplati porezne obveze, kamata i troškova ovrhe doneseno nakon nastupa zastare nezakonito.
Otpis poreznog duga
Porezni dug za koji je utvrđena zastara prava na utvrđivanje ili naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe mora se otpisati iz poreznih evidencija, a u slučaju da porezni obveznik podmiri poreznu obvezu nakon nastupa zastare, ima pravo na povrat plaćenog poreza i pravo na kamate od dana podnošenja zahtjeva.
Treba Vam odvjetnik za poreze, obratite nam se s povjerenjem.
