Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 81/15, 94/17), vlasniku stoje na raspolaganju vlasnička tužba i tužba za utvrđenje prava vlasništva ukoliko bi treća osoba ugrožavala vlasnikove ovlasti, odnosno pravo da stvar posjeduje, uporabi, koristi i njome raspolaže i time vrijeđala njegovo pravo vlasništva. Tužbom za priznavanje prava vlasništva traži se od suda utvrđenje postojanja, odnosno nepostojanja nekog prava ili pravnog odnosa ili istinitost, odnosno neistinitost kakve isprave, dok se vlasničkom tužbom traži određeno činjenje, odnosno predaja u posjed ili povrat stvari ili prestanak uznemiravanja. Kako u praksi tužitelj vrlo često uz vlasnički zahtjev za predaju stvari postavlja deklaratorni zahtjev za priznavanje prava vlasništva, ovim člankom potrebno je objasniti kako se podnosi tužba za priznavanje prava vlasništva stečenog na temelju pravnog posla, a kako tužba za priznavanje prava vlasništva stečenog na temelju zakona, a posebno dosjelošću.
Tužba za utvrđenje prava vlasništva stečenog na temelju pravnog posla
Pravo vlasništva kao stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svoga nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, može se steći na temelju pravnog posla, na temelju zakona, na temelju nasljeđivanja, te na temelju odluke suda ili druge nadležne vlasti.
Na temelju valjanog pravnoga posla u pisanom obliku kojemu je cilj stjecanje vlasništva, prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen Zakonom.
Iako je trenutak stjecanja vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi, postoji razmjerno veliki broj izvanknjižnih vlasnika kojima je od osobite važnosti da se čim prije uknjiže kao vlasnici u zemljišne knjige. U tom slučaju, isti su ovlašteni podnijeti tužbu za priznavanje prava vlasništva radi uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama stečenog temeljem pravnog posla.
Izgled tužbe za utvrđenje prava vlasništva
Tuženi zahtjev sastoji se od deklaratornog i kondemnatornog zahtjeva. Najprije, za podnošenje tužbe za priznavanje prava vlasništva trebaju biti ispunjene pretpostavke iz čl. 187. Zakona o parničnom postupku. Iz navedene odredbe proizlazi da se tužba može podnijeti samo kad tužitelj ima za to pravni interes ili je to posebnim propisima predviđeno.
Primjerice, pravni interes ima osoba koja nije upisana u zemljišne knjige kao vlasnik stvari jer će tužbom tražiti utvrđenje kako ima osnovu za stjecanje vlasništva u pravnom poslu koji iz nekog razloga nije moguće provesti u zemljišne knjige, recimo zato jer mu nedostaje zakonita forma koja se traži kod uknjižbe vlasništva u zk postupku. Kondemnatorni dio tužitelj podnosi zahtjev za izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva od zemljišne knjige. Izdavanje može tražiti samo od pasivno legitimirane osobe s kojom je u ugovornom odnosu.
Tužba za utvrđenje prava vlasništva stečenog na temelju zakona, a posebno dosjelošću
Kad zakon određuje da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka. Primjerice, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.
Radi priznanja kako je vlasništvo stečeno temeljem zakona, odnosno dosjelošću, tužitelj može podnijeti tužbu za priznanje prava vlasništva radi uknjižbe prava vlasništva stečenog na temelju zakona, posebno dosjelošću.
Tužba za utvrđenje prava vlasništva- praksa
U praksi se i kod ove tužbe koriste u tužbenom zahtjevu deklaratorni i kondemnatorni dio. Deklaratorni dio kojim se traži utvrđenje kako je vlasništvo stečeno temeljem zakona, a kondemnatorni kojim se traži od tuženika trpljenje da se umjesto njega u zemljišne knjige uknjiži tužitelj kao vlasnik.
Tužitelj kod redovitog dosjedanja nekretnine treba dokazati samostalan posjed, kakvoću, zakonitost i istinitost (poštenje se pretpostavlja), te protek 10 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a kod stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i slično 20 godina.
S druge strane, kod izvanrednog dosjedanja nekretnine tužitelj treba dokazati samostalan posjed, protek 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a kod stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i slično 40 godina, dok kakvoću ne treba dokazivati jer se poštenje pretpostavlja.
Treba Vam odvjetnik za imovinsko pravne odnose, obratite nam se s povjerenjem.
