Iako je osnovno načelo obveznog prava sloboda uređivanja obveznih odnosa, opće pretpostavke za valjanost bilo kojeg ugovora propisuje Zakon o obveznim odnosima. To su poslovna sposobnost, suglasnost volja, dopustivost i mogućnost činidbe, dopuštenost pobude i oblik ugovora. S obzirom na valjanost, osim valjanih ugovora, isti ako ne sadrže sve navedene opće pretpostavke, jesu nevaljani. Sukladno Zakonu, dvije su vrste nevaljanosti ugovora, a to su pobojnost i ništetnost ugovora. Ovim ćemo se člankom orijentirati na pojam ništetni ugovori te ćemo Vam objasniti kada se ugovori smatraju ništetni, sukladno Zakonu o obveznim odnosima.
Kada se smatra da su ništetni ugovori?
Zakon o obveznim odnosima u članku 322. navodi da je svaki ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako se takav ugovor može opravdati na način da povrijeđeno pravilo upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili je zakonom propisano nešto drugo.
Objašnjenja radi, prisilni propis je propis koji obvezuje na jedno čvrsto određeno ponašanje koje zakonodavac smatra posebno važnim za pravni poredak, za pravnu sigurnost i za vladavinu prava i koje ponašanje svakako hoće postići. Prisilni propisi nisu formulirani na isti način pa se tako nekad jasno određuje da je posljedica nepoštivanja određenog propisa ništavost, odnosno da ugovor nema pravni učinak. Primjerice, ništetni ugovori bi bili ugovori o doživotnom uzdržavanju koji bi kao davatelji uzdržavanja sklopili maloljetnici bez odobrenja starateljskog tijela ili ugovor o darovanju kad je predmet darovanja nepostojeća nekretnina.
Što se tiče protivnosti moralu društva, ovdje nema definicije već je procjena prepuštena sucu u svakom konkretnom slučaju.
Isto tako, ugovor može istovremeno biti protivan moralu društva i prisilnom propisu kao primjerice zelenaški ugovor.
Razlozi za ništetnost ugovora
Uz navedenih općih razloga za ništetnost ugovora, Zakon o obveznim odnosima navodi i sljedeće:
– nevaljanost, nesuglasnost očitovanja volje,
– poslovna nesposobnost stranaka, primjerice ukoliko ugovaratelj nije imao poslovnu sposobnost koja se zahtijevala za sklapanje tog ugovora, te ako je ugovaratelj maloljetnik ili punoljetna osoba lišena poslovne sposobnosti,
– nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva činidba,
– nedopuštena pobuda koja je bitno utjecala na jednu stranu da sklopi ugovor i ako je to druga strana znala ili morala znati,
– mane volje prijetnja i sila, odnosno ako je ugovorna strana ili netko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor ili je ugovor sklopljen uporabom sile prema ugovornoj strani,
– nedostatak potrebnog oblika, ukoliko za sklapanje određenog ugovora zakon zahtijeva pisani oblik, nepoštivanje oblika ugovora dovodi do toga da ugovor nema pravni učinak.
Što znači da su ništetni ugovori?
S obzirom da je ništetnost teži oblik nevaljalosti pravnog posla, ono djeluje ex tunc, odnosno od trenutka sklapanja pravnog posla. Drugim riječima, to znači da ugovor nikad ni nije bio sklopljen jer ne proizvodi pravne učinke koje bi inače proizvodio da je valjan. Dakle, ništetni ugovori su sklopljeni, ali su u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva i zbog toga nemaju pravni učinak.
Međutim, Zakon navodi da ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.
Isticanje ništetnosti ugovora
Sukladno članku 327. Zakona o obveznim odnosima na ništetnost ugovora sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Osim toga, pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti ima i državni odvjetnik.
Svaka zainteresirana osoba može se pozvati na ništetnost ugovora podnošenjem tužbe za ništetnost ugovora kao deklaratorne tužbe.
Dakle, sama ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja ugovora (ex tunc), a odluka suda povodom tužbe zainteresirane osobe je samo deklaratorne naravi kojom se proglašava ugovor ništetnim.
Međutim, ako naknadno otpadne razlog ništetnosti, iznimno je moguća konvalidacija koju ćemo u nastavku objasniti.
Konvalidacija ugovora zbog nedostatka oblika
Zakon o obveznim odnosima propisuje da se ugovor može sklopiti u bilo kojem obliku, osim ako je zakonom drukčije određeno. Zakon za neke vrste ugovora, da bi bile pravovaljani i proizvodili pravne učinke, stavlja obvezu da budu sklopljeni u propisanoj, pisanoj formi. Stoga, ako ti ugovori nisu sklopljeni u propisanoj formi, pravna je posljedica da su oni ništetni.
Međutim, Zakon i za takve ugovore predviđa da mogu osnažiti, odnosno konvalidirati ukoliko se ispune sljedeće pretpostavke:
– da se radi o ugovoru za čije je sklapanje bio propisan obvezan pisani oblik jer ugovori za čije je sklapanje propisan neki drugi oblik, primjerice usmeni ne mogu konvalidirati,
– da sve ugovorne strane moraju u cijelosti ili barem pretežitom dijelu ispuniti obveze koje iz njega nastaju,
– da iz cilja radi kojega je pisani oblik propisan očito ne proizlazi što drugo.
Ništetni ugovori i konverzija ugovora
S obzirom na često miješanje sa pojmom konvalidacija, potrebno je objasniti kada ugovor može konvertirati.
Sukladno članku 325. Zakona o obveznim odnosima, kad ništetni ugovori udovoljavaju pretpostavkama za valjanost nekih drugih ugovora, onda će među ugovarateljima vrijediti ti drugi ugovori, ako bi to bilo u suglasnosti s ciljem koji su ugovaratelji imali na umu kad su ugovore sklopili i ako se može uzeti da bi oni sklopili te ugovore da su znali za ništetnost svojih ugovora.
Što je djelomična ništetnost?
Temeljno je pravilo da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
Međutim, ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.
Posljedice ništetnosti ugovora
Osnovna posljedica ništetnosti ugovora je povrat u prijašnje stanje, odnosno vraćanje primljenog temeljem ništetnog ugovora.
Međutim, sukladno članku 323. Zakona, ukoliko nije moguće da jedna strana vrati drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
Važno je napomenuti da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
Treba Vam odvjetnik ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
