Imate dijete i postavili ste si pitanje koja su prava djeteta. Voljeli biste znati nešto više vezano uz navedenu temu. Koja su prava djeteta pročitajte u nastavku ovog članka.
Koja su prava djeteta prema Obiteljskom zakonu
Obiteljski zakon (NN 103/15, 98/19) i Konvencija o pravima djeteta odgovaraju na pitanje koja su prava djeteta. Što se tiče osobnih prava djeteta, dijete ima pravo:
(1) na skrb za život i zdravlje.
(2) na sigurnost i odgoj u obitelji primjeren svojim tjelesnim, psihološkim i drugim razvojnim potrebama.
(3) živjeti sa svojim roditeljima, a ako roditelji žive razdvojeno, dijete ima pravo na roditeljsku skrb obaju roditelja.
(4) na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljima i drugim bliskim osobama s kojima ne stanuje, kao i pravo na točnu informaciju o važnim okolnostima u vezi s roditeljima i drugim bliskim osobama, sukladno odredbama ovoga Zakona.
(5) pravo na izbor obrazovanja i zanimanja i pravo na zapošljavanje u skladu sa svojim sposobnostima i svojom dobrobiti
Ograničena poslovna sposobnost djeteta
Obiteljski zakon propisuje da dijete koje je navršilo petnaest godina života i koje zarađuje može samostalno poduzimati pravne radnje, odnosno sklapati pravne poslove i preuzimati obveze u visini iznosa koji zarađuje te raspolagati svojom zaradom pod uvjetom da ne ugrožava svoje uzdržavanje.
Ujedno, ako pravne radnje i pravni poslovi djeteta bitno utječu na njegova osobna i imovinska prava, za njihovo je poduzimanje potrebna suglasnost roditelja ili drugog zakonskog zastupnika djeteta.
Koja su prava djeteta – Pravo djeteta na izražavanje mišljenja
Prema Obiteljskom zakonu, roditelji i druge osobe koje skrbe o djetetu dužni su poštovati mišljenje djeteta u skladu s njegovom dobi i zrelošću.
Isto tako, u svim postupcima u kojima se odlučuje o nekom djetetovu pravu ili interesu dijete ima pravo na prikladan način saznati važne okolnosti slučaja, dobiti savjet i izraziti svoje mišljenje te biti obaviješteno o mogućim posljedicama poštivanja njegova mišljenja.
U skladu sa djetetovom dobi i zrelošću, uzima se u obzir njegovo mišljenje.
Koja su prava djeteta – Pokretanje postupaka
Jedno od prava djeteta je i pravo na pokretanje postupka. Dijete koje je navršilo četrnaest godina ima pravo samostalno pokrenuti postupke pred nadležnim tijelima u vezi s ostvarivanjem svojih prava i interesa sukladno članku 359. Obiteljskog Zakona.
Dijete ima pravo i na posebnog skrbnika sukladno članku 240. Obiteljskog Zakona.
Konvencija o pravima djeteta
Prava djece propisana su i međunarodnim dokumentom, odnosno Konvencijom o pravima djeteta koja je usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25), a na snagu je stupila 2. rujna 1990. godine. Konvencija se sastoji od 54. članaka i sadrži univerzalne standarde koje država stranka Konvencije, odnosno država koja ju je potpisala i ratificirala, mora jamčiti svakom djetetu. Članci od 1. do 41. drže se temeljnima jer definiraju pojam djeteta te obveze koje zemlje preuzimaju kad njihovi parlamenti ratificiraju Konvenciju (a zemlje time postaju strankom Konvencije). Članci od 42. do 45. navode procedure za praćenje primjene Konvencije, a ostali članci sadrže formalne odredbe u svezi sa stupanjem Konvencije na snagu.
Konvencija o pravima djeteta je pravni akt koji ima snagu zakona i obvezuje stranke na pridržavanje njezinih odredaba te uključuje pravo nadziranja primjene u državama koje su ju prihvatile i ratificirale.
Republika Hrvatska, kao stranka Konvencije, uvrstila se među one napredne zemlje koje su preuzele obvezu osiguranja i zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Osnovno polazište Konvencije o pravima djeteta je da se djeca rađaju s temeljnim slobodama i pravima koja pripadaju svim ljudskim bićima. No, s obzirom na tjelesnu i psihičku nezrelost nameće se potreba isticanja posebnih prava djeteta na zaštitu.
O čemu govori Konvencija o pravima djeteta?
U Konvenciji se govori, prije svega, o obvezama odraslih u odnosu prema djetetu kao i o obvezama brojnih društvenih čimbenika glede zaštite djeteta. To je prvi dokument u kojemu se djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi koja treba posebnu zaštitu.
Konvencija o pravima djeteta je:
– sveobuhvatna i jedina koja osigurava građanska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava djece;
– univerzalna te se primjenjuje na svu djecu, u svim situacijama, u gotovo cijeloj
zajednici naroda;
– bezuvjetna te zahtijeva i od vlada sa slabijim izvorima sredstava da poduzmu
aktivnosti vezane uz zaštitu prava djeteta;
– holistička, što znači da zagovara gledište da su sva prava temeljna, nedjeljiva, međusobno ovisna i jednako važna.
Opća načela
Prema odboru za prava djeteta UN-a identificirana su četiri opća načela na kojima se temelje
sva prava sadržana u Konvenciji o pravima djeteta.
(1) Načelo nediskriminacije – načelo prema kojemu djeca ne smiju trpjeti diskriminaciju
“neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom mišljenju,
nacionalnom, etničkom ili društvenom podrijetlu, vlasništvu, teškoćama u razvoju,
rođenju ili drugom statusu djeteta, njegovih roditelja ili zakonskih skrbnika”
(2) Djeca imaju pravo na život i razvoj u svim vidovima života, uključivši tjelesni,
emotivni, psihosocijalni, kognitivni, društveni i kulturni.
(3) Pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utječu na dijete, ili na djecu
kao skupinu, najvažnija mora biti dobrobit djeteta. To se odnosi kako na odluke koje
donose vladina, upravna ili zakonodavna tijela, tako i na odluke koje donosi obitelj.
(4) Djeci se mora omogućiti da aktivno sudjeluju u rješavanju svih pitanja koja utječu
na njihov život i dopustiti im slobodu izražavanja mišljenja. Ona imaju pravo izreći
svoja gledišta koja se moraju ozbiljno uzeti u obzir.
Koja su prava djeteta prema Konvenciji o pravima djeteta
Konvencija propisuje da je dijete svako ljudsko biće mlađe od 18 godina, osim ako se prema zakonu primjenjivom na dijete punoljetnost ne stječe ranije.
Članci Konvencije mogu se razvrstati kao:
Prava preživljavanja
Uključuju one članke Konvencije koji osiguravaju djetetu zadovoljavanje temeljnih potreba za njegovu opstojnost. To su: pravo na život, pravo na odgovarajući životni standard, pravo na prehranu, pravo na smještaj, pravo na zdravstvenu pomoć.
Razvojna prava
Uključuju one članke Konvencije koji osiguravaju djetetu najbolji mogući razvoj. To su: pravo na obrazovanje, pravo na igru, pravo na slobodno vrijeme, pravo na kulturne aktivnosti, pravo na informiranje, pravo na slobodu misli i izražavanja (vjere).
Zaštitna prava
Uključuju one članke Konvencije koji osiguravaju zaštitu djeteta. To su: prava na zaštitu od zlouporabe, zapostavljanja i izrabljivanja, na zabranu dječjeg rada, zaštitu od droga, alkohola, duhana, na zaštitu djece izbjeglica, djece u oružanim sukobima, djece u zatvorima.
Prava sudjelovanja
Uključuju one članke koji omogućuju djetetu aktivno sudjelovanje u svojem okružju, regionalnom / nacionalnom / svjetskom, koja ga pripremaju za aktivnog građanina u budućnosti. To su: pravo na slobodno izražavanje svojih misli i pravo na udruživanje.
Konvencija je se sastoji od različitih prava kojim se, između ostalog, pokazuje da hijerarhija dječjih prava ne postoji. Sva ta prava su potrebna kako bi se dijete razvilo u psihofizički cjelovitu osobu.
Obveza države u odnosu na prava djeteta
Konvencija o pravima djeteta je popis obveza koje države moraju ispunjavati spram djeteta. Te obveze država može ispunjavati izravno, osiguranjem zdravstvene zaštite ili pružanjem obrazovanja djeci ili posredno, dajući podršku roditeljima u obnašanju roditeljske uloge.
Vlade pojedinih stranaka Konvencije dužne su roditeljima osigurati potporu kako bi oni mogli osigurati skrb i što kvalitetniji odgoj svojoj djeci. Konvencija o pravima djeteta prvi je međunarodni sporazum o ljudskim pravima koji uporabom izraza “nadležna tijela” izrijekom priznaje i ulogu nevladinih udruga.
Predviđa se aktiviranje i angažiranje svih koji mogu pridonijeti ostvarivanju prava djeteta. S obzirom na visoke standarde koji su postavljeni u Konvenciji o pravima djeteta, nijedna vlada ne može reći da u njezinoj zemlji nema primjera kršenja prava djeteta, odnosno da ne postoji potreba za trajnom skrbi o zaštiti prava djeteta u skladu s Konvencijom.
Vlada Republika Hrvatska i Konvencija o pravima djeteta
Vlada Republike Hrvatske donijela je posebnu odluku kojom se na temelju notifikacije o sukcesiji od bivše države Hrvatska smatra strankom Konvencije o pravima djeteta od dana osamostaljenja, tj. od 8. listopada 1991. godine.
Kao zemlja koja je potpisala i ratificirala Konvenciju o pravima djeteta, Republika Hrvatska je preuzela sve odgovornosti koje proizlaze iz Konvencije, a odnose se na njezino provođenje te obvezu izmjene i prilagodbe postojećih zakona i akata u skladu s tim međunarodnim dokumentom.
Obveza države stranke Konvencije je i upoznavanje djece i odraslih s načelima i odredbama Konvencije o pravima djeteta, koristeći se pritom primjerenim i djelatnim sredstvima i razumljivim jezikom (članak 42. Konvencije o pravima djeteta).
Koja su prava djeteta, moraju poznavati i uzimati u obzir svi građani države, i odrasli i djeca. Bezuvjetno ih moraju znati i poštivati oni koji žive i rade s djecom, koji su u svakodnevnom kontaktu s njima i koji u značajnoj mjeri utječu na stvaranje okruženja u kojemu dijete odrasta i razvija se kao osoba, a to su roditelji, odgojitelji i učitelji.
Sva djeca, dakle sve osobe mlađe od 18 godina, moraju biti upoznate s temeljnim pravima djeteta kako bi postale svjesne svojih prava, načina njihova stjecanja, ali i zaštite u slučaju njihova ugrožavanja od strane drugoga.
Stjecanjem spoznaja o osobnim pravima, djeca trebaju graditi stav o osobnoj odgovornosti prema poštivanju prava drugoga.
Svi čimbenici koji pridonose zaštiti prava djeteta trebaju omogućiti optimalan razvoj djeteta, a istodobno dijete naučiti kako da štiti vlastita i tuđa prava.
Treba vam odvjetnik za skrbništvo ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
