Jedno od osnovnih načela hrvatskog obveznog prava jest načelo pacta sunt servanda prema kojem je dužnost svakog sudionika obvezno pravnog odnosa da svoju obvezu ispuni i da za njeno ispunjenje odgovara. Raskid ugovora predstavlja odstupanje od navedenog načela s obzirom da je raskid jedan od načina prestanka ugovora kojem se ugovorne strane oslobađaju od ispunjenja preostalih obveza iz ugovora. U nastavku ovoga članka objasniti ćemo Vam vrste raskida dvostranoobveznih ugovora sa naglaskom na raskid ugovora zbog neispunjenja obveza, te učinke raskida tog ugovora, s obzirom na to da raskid ugovora predstavlja jedan od načina prestanka ugovora kao dvostranoobveznog pravog odnosa.
Općenito o raskidu ugovora
U vremenu između nastanka ugovora i dospjelosti dužnikove obveze iz ugovora, prestanak istog mogu prouzročiti razlozi poput pobojnosti ugovora, nemogućnost ispunjenja obveze, promijenjene okolnosti, neizvjesnost da će druga strana ispuniti svoju obvezu i očiglednost da druga strana neće ispuniti svoju obvezu.
Izrazom “raskid ugovora” opisuje se način prestanka valjanih ugovora iz kojih obveze nisu ispunjene u cijelosti ili su ispunjene samo djelomično. Međutim, da bi ugovor mogao prestati raskidom načelno mora na prvom mjestu biti valjan. Time se, zbog činjenice da se raskida samo valjani ugovor, raskid ugovora razlikuje od slučajeva pobojnosti ili ništetnosti kao razloge nevaljanosti ugovora. Uzroke pobojnosti ili ništetnosti treba tražiti već u trenutku sklapanja ugovora, a uzrok raskida nakon sklapanja valjanog ugovora.
Valja napomenuti kako raskid ugovora nije poželjan način prestanka ugovora jer uvijek postoji jedna strana koja je odgovorna te koja je sve svoje dužnosti ispunila za razliku od druge ugovorene strane koja svoje obveze nije ispunila. Podrazumijeva se da pravo na raskid ugovora ne pripada strani koja nije ispunila svoju obvezu s obzirom da u dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni svoju prema pravilu istodobnog ispunjenja.
Vrste raskida ugovora
S obzirom na čitav niz odredaba Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18) i drugih specijaliziranih zakona, primjerice Zakona o radu, koji predviđaju različite pretpostavke i moduse raskida ugovora, proizlazi da do raskida ugovora može doći sporazumom ugovornih strana, jednostranom izjavom volje, po samom zakonu ili odlukom suda. Navedene se vrste ugovora razlikuju po tome je li za raskid ugovora potrebna volja jedne i druge strane ili samo jedne stranke, odnosno da volja stranaka uopće ne utječe na samu činjenicu raskida ugovora bilo da je ugovor raskinut po sili zakona ili pravomoćnom odlukom suda. Uz navedeno, valja napomenuti kako uzroci koji dovode do raskida ugovora mogu biti različiti – neispunjenje, zakašnjenje, nemogućnost ispunjenja ili nastup okolnosti koje bitno otežavaju ispunjenje.
U nastavku ćemo se orijentirati na jednostrani raskid ugovora zbog neispunjenja obveza.
Raskid ugovora zbog neispunjenja obveza
Raskid ugovora zbog neispunjenja obveza se u dvostranoobveznim ugovorima odnosi na pravo druge strane da zahtijeva ispunjenje obveze ili raskid ugovora jednostranom izjavom ukoliko suprotna strana ne ispuni svoju obvezu. Davanjem takvog alternativnog prava, Zakon o obveznim odnosima je odstupio od načela pacta sunt servanda jer je očito da strana koja je ispunila svoju obvezu ima pravo ili ostati pri ugovoru ili od istog odustati.
Kako je najčešći slučaj raskida ugovora u praksi svakako neispunjenje ugovorne obveze o dospijeću, važno je napomenuti da je pritom za raskid ugovora od velike važnosti je li rok za ispunjenje obveze iz ugovora bitan sastojak ugovora ili ne.
Raskid ugovora zbog neispunjenja obveza- rok bitan sastojak ugovora
Iz članka 361. Zakona o obveznim odnosima proizlazi da kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu. U takvom slučaju nije riječ o dispoziciji stranke niti je potrebna nikakva obavijest ili opomena vjerovnika dužniku, jer je raskid ugovora nastupio po sili zakona.
Međutim, vjerovnik čak i tada može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora. Ako ga ne dobije ni u tom razumnom roku, tada može izjaviti da raskida ugovor.
Valja napomenuti da ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla.
Raskid ugovora zbog neispunjenja obveza- rok nije bitan sastojak ugovora
Iz prethodnih odredba proizlazi da bi se neki rok za ispunjenje obveze smatrao bitnim sastojkom ugovora u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima (fiksni rok), nije dovoljno samo ugovoriti određeni rok za ispunjenje, već ugovorne strane moraju izričito ugovoriti da je tako ugovoreni rok bitan sastojak ugovora.
Međutim, s druge strane, kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Ali i u tom je slučaju dopušteno da ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjeren naknadni rok za ispunjenje pa ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastupaju iste posljedice kao i u slučaju kad je rok bitan sastojak ugovora.
Može li se ugovor raskinuti zbog neispunjenja obveza i bez ostavljanja naknadnog roka?
Zakon u članku 363. dopušta vjerovniku raskinuti ugovor i bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje, ali samo onda ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku.
Može li se raskinuti ugovor zbog neispunjenja obveza prije isteka roka za ispunjenje?
Zakon dalje navodi da neovisno o tome je li ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora ili nije, jedna ugovorna strana može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete prije isteka roka za ispunjenje, ako je očito da druga strana neće ispuniti svoju obvezu iz ugovora.
Učinak raskida ugovora zbog neispunjenja obveza
Nakon raskida ugovora zbog neispunjenja obveza nastupaju sljedeći učinci:
– obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete,
– ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala,
– ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora,
– svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi,
– strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.
Treba Vam odvjetnik ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
