Pravo na nužni dio u slučaju oporuke biti će povrijeđen kada ukupna vrijednost raspolaganja oporukom, odnosno vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost nužnog dijela koji mu pripada, a koja vrijednost se utvrđuje na temelju ukupne vrijednosti oporučnih raspolaganja i darova te se uzimaju u račun i oni darovi i raspolaganja oporukom za koja je ostavitelj naredio da se ne uračunaju nužnom nasljedniku u njegov nasljedni dio.
Nužni dio
Prema Zakonu o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) pravo na nužni dio jest nasljedno pravo, a dio koji pripada pojedinom nužnom nasljedniku naziva se nužni dio. Važno je napomenuti kako su raspolaganja za slučaj smrti koja su suprotna nečijem pravu na nužni dio pobojna.
Nužni dio potomaka, posvojčadi i njihovih potomaka te bračnog druga iznosi jednu polovicu, a nužni dio ostalih nužnih nasljednika jednu trećinu od onoga dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripalo po zakonskom redu nasljeđivanja te to njihovo pravo na nužni dio u slučaju oporuke mora biti nepovredivo. Oporučitelj može oporukom odrediti i da nužni nasljednik primi svoj dio u određenim stvarima, pravima ili u novcu. Nužni nasljednik u svakom slučaju ima pravo na ime svoga nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegovog nužnog nasljednog prava.

Kako se izračunava vrijednost nužnog dijela
Vrijednost ostavine na temelju koje će se izračunati vrijednost nužnog dijela utvrđuje se na sljedeći način:
– Najprije treba popisati i procijeniti sva dobra i imovinu koju je ostavitelj imao u trenutku smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao oporukom, kao i sve njegove tražbine, pa i one koje ima prema nekom od nasljednika, osim onih tražbina koje su očito nenaplative.
– Zatim od utvrđene vrijednosti dobara i imovine koju je ostavitelj imao u trenutku smrti treba odbiti iznos ostaviteljevih dugova, iznos troškova popisa i procjene ostavine i troškova pogreba ostavitelja.
– Tako dobivenom ostatku pribrojiti će se vrijednost svih darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom od zakonskih nasljednika bez obzira nasljeđuje li ostavitelja, pa čak i darova učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljedstva, kao i onih darova za koje je ostavitelj naredio da se neće uračunati nasljedniku u njegov nasljedni dio.
– Naposljetku, tome se pribraja i vrijednost darova koje je ostavitelj u zadnjoj godini svojeg života učinio prema drugim osobama koje nisu zakonski nasljednici, a u taj zbroj neće se pribrojiti manji uobičajeni darovi.
Povreda vrijednosti nužnog dijela
U slučaju da je oporukom nužni nasljednik izostavljen od nasljeđivanja, on će morati davanjem nasljedničke izjave zahtijevati da se utvrdi da je zbog ostaviteljeve smrti stekao određeni dio nasljednog prava koji mu pripada kao njegov nužni dio, te u tom slučaju ima pravo na nužni dio u slučaju oporuke. S druge strane, ako je ostavitelj oporukom odredio da je vrijednost imovine nužnom nasljedniku manja od nužnog dijela koji bi mu po zakonu pripao, smatra se da je došlo do povrede prava na nužni dio.
Važno je napomenuti kako će u takvoj situaciji nužni nasljednik imati pravo tužbom pobijati oporuku u onom opsegu koji je potreban da bi uspio dobiti cjelokupan nužni dio koji mu po zakonu pripada. Ako na taj način ne bi dobio punu vrijednost nužnog dijela, može tužbom zahtijevati da ostavitelj vrati darove koje je darovao, odnosno vrati besplatna raspolaganja koja je učinio prema svojim zakonskim nasljednicima i ostalim osobama. Način na koji se darovi vraćaju je od posljednjeg dara po redu kojim su darovani.
Može li oporučitelj isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio?
Oporučitelj može isključiti iz nasljedstva nasljednika koji ima pravo na nužni dio u sljedećim slučajevima:
– U slučaju da se on povredom neke zakonske ili moralne obveze koja proizlazi iz njegova obiteljskog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju,
– U slučaju da je namjerno počinio neko teže kazneno djelo prema njemu ili njegovu bračnom drugu, djetetu ili roditelju,
– U slučaju da je počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske ili vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom,
– U slučaju da se odao neradu ili nepoštenu životu.
Nužni dio u sudskoj praksi
Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 147/1997-2 od 5. veljače 1998. godine utvrđeno je sljedeće:
„Pravilno je stajalište suda drugoga stupnja da nasljednik kome je povrijeđen nužni dio raspoložbom ostavitelja ugovorom o doživotnom uzdržavanju nema pravo tražiti povrat imovine radi povrede nužnog dijela. Međutim, pokojnica kasnijim ugovorom o doživotnom uzdržavanju više nije mogla raspolagati imovinom kojom je raspolagala ranijim darovnim ugovorom, jer više nije bila vlasnica imovine koja je bila predmetom tog darovnog ugovora, budući da je to tada bila tuženica, koja je upravo na temelju tog darovnog ugovora i bila upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnica tih nekretnina. Budući da je tuženica te nekretnine dobila kao dar od ostaviteljice, tužitelj bi mogao tražiti povrat dijela te imovine ukoliko je tim darovanjem povrijeđeno njegovo pravo na nužni nasljedni dio.“
Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Rev 252/1994-2 od 29. svibnja 1997. godine utvrđeno je sljedeće:
„Nužni nasljednik može tražiti vraćanje dara u ostavinskom postupku samo ako je zahtjev usmjeren protiv sunasljednika i ako sunasljednici pristaju dobrovoljno vratiti stvar, a u protivnom zahtjev za vraćanje dara može se ostvariti jedino u parnici.“
Treba Vam odvjetnik za nasljedno pravo ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.