Želite steći posjed glede određene stvari? Zanima Vas na koji način je moguće stjecanje posjeda, a da bude legalno? Odgovore na ova i slična pitanja potražite u članku koji slijede.
Stjecanje posjeda – Što je posjed?
Prije nego krenemo na stjecanje posjeda opisati ćemo sami pojam . Riječ „posjed“ potječe od latinskog naziva „possessio“ što znači posjedovanje, te od „possidere“ što znači posjedovati.
Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 81/15), posjed je pravno relevantna faktična vlast koju neka osoba ima glede određene stvari. Pod faktičnom vlašću podrazumijeva se faktična mogućnost posjednika da svakodnevno raspolaže sa stvari bez obzira je li on u fizičkom dodiru sa stvari.
Na primjer, nije potrebno da posjednik neprestano bude u stanu kojeg posjeduje već ako se nalazi na nekom drugom mjestu i time bude privremeno spriječen obavljati faktičnu vlast u stanu, ne znači da je time izgubio posjed jer se u svakom trenutku može vratiti u stan i koristiti ga.
S druge strane, posjednik ne mora nužno biti vlasnik stana, primjerice, osoba koja je kupila stan je vlasnik stana. Međutim, ako ga je dala drugoj osobi u najam, onda stan nije u njegovom posjedu iako je vlasnik stana, već je u posjedu te druge osobe na temelju sklopljenog ugovora o najmu stana.
Po pravilu će vlasnik biti ujedno i posjednik jer ga njegovo pravo vlasništva ovlašćuje na posjed stvari. Ali to ne mora biti tako. Stjecanje posjeda stvari može biti originarno ili derivativno.
Stvarna prava se mogu klasificirati kao prava na vlastitoj stvari (vlasništvo) i na tuđoj stvari (ostala stvarna prava). ) Subjekti posjeda su pravne i fizičke osobe, a objekti posjeda su stvari i pravo stvarne služnosti.
Stjecanje posjeda
Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 52/25), posjed je stečen kada stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom (izvorno stjecanje posjeda) ili da mu je prenesena (izvedeno stjecanje posjeda).
Posjed je izvorno stečen ako je stjecatelj fizički uzeo stvar koja do tad nije bila ni u čijem posjedu u svoj neposredan posjed, primjerice ako je krivolovac uhvatio životinju u zamku i uzeo je u svoje ruke. Međutim, nije dozvoljeno uspostavljanje faktične vlasti na stvari tako da bi se ta vlast oduzela od dotadašnjeg posjednika, osim ako bi se radilo o izvedenom stjecanju gdje bi novi posjednik stekao posjed voljom dotadašnjeg posjednika.
U tom slučaju, stjecatelj bi stekao posjed stvari kad bi mu dotadašnji posjednik očitovao svoju volju sklopljenim ugovorom da će mu predati stvar te bi mu tada doista stvar fizički predao.
Posjed mora biti zakonit, istinit i pošten
Osim navedenih načina stjecanja, da bi posjednik stekao posjed, posjed mora biti zakonit, istinit i pošten. Posjed koji ima sve tri kvalitete naziva se kvalificirani posjed.
Posjed je zakonit ako se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi ili pravnom temelju, primjerice ugovorima kod kojih se predaje stvar daje drugome na korištenje, uporabu i slično.
Posjed je istinit ako ga je stjecatelj stekao na dopušten i pravilan način (izvornim ili izvedenim stjecanjem). Ako bi posjednik stekao posjed protiv volje dotadašnjeg posjednika služeći se fizičkom ili psihičkom silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, posjed bi bio neistinit te u tom slučaju dotadašnji posjednik ima pravo na zaštitu posjeda.
Posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.
Primjerice ako je stekao posjed na osnovi valjano sklopljenog ugovora nije imao razloga posumnjati u valjanost te pravne osnove koja mu osigurava pravo na posjed.
Međutim, poštenje prestaje kada sazna da mu pravo na posjed ne pripada, odnosno kada sazna da je ugovor o zakupu na temelju kojeg mu je predana stvar u posjed ništetan.
Bez obzira na to kakav je posjed, prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, nikome nije dopušteno samovlasno smetati posjed te u tom slučaju posjednik ima pravo na zaštitu.
Je li posjednik stvari ujedno i vlasnik stvari
Netko može imati pravo vlasništva na stvari, a da nema posjed stvar. I obratno, netko može biti posjednik stvari, a da nije njezin vlasnik. Primjerice, onaj tko je ukrao stvar postaje posjednik te stvari jer ju drži u faktičnoj vlasti, iako nije postao vlasnik jer pravo vlasništva i dalje pripada okradenom vlasniku.
Iako je posjed samo faktično stanje (juristička činjenica), a ne subjektivno pravo poput prava vlasništva, pravni poredak za tu faktičnu vlast veže pravne učinke. Primjerice, u mnogim je slučajevima stjecanje posjeda baza za stjecanje vlasništva. Tako kod okupacije, odnosno zaposjedanja stvari koja ne pripada nikome i kod dosjelosti, odnosno vlasništvo se stječe neprekinutim posjedovanjem stvari kroz određeno vrijeme.
Originarni način za stjecanje posjeda
Prema starom rimskom pravu, posjed se stekao ostvarivanjem dva konstitutivna elemenata, uspostavom fizičke vlasti na stvari (corpus) i volje držati stvar za sebe, podvrći je svojoj vlasti uz isključenje drugih (animus). Ovakvo poimanje posjeda ne prihvaća naš Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
Zakon odbacuje element volje, te određuje da je posjed stečen kad stjecatelj uspostavi svoju faktičnu vlast glede stvari, bilo da ju je osnovao jednostranim činom, kad je riječ o izvornom (originarnom) stjecanju posjeda ili dvostranim činom kad mu je prenesena, pa je tada riječ o izvedenom (derivativnom) stjecanju posjeda.
Originarnim načinom stjecanja posjeda, stjecatelj svoju faktičnu vlast na stvari uspostavlja svojim jednostranim činom, uzećem ili oduzećem stvari i to bez obzira je li prije toga na toj stvari bio uspostavljen posjed druge osobe.
Na taj način posjednik može uspostavit svoju faktičnu vlast na stvari koja do tad nije bila ni u čijem posjedu tako da je uzme u svoj neposredan posjed, primjerice uzme stvar svojom rukom. A ako je stvar do tad bila u posjedu neke druge osobe, stjecatelj svojim jednostranim, samovlasnim činom može oduzeti stvar iz posjeda te osobe i uspostaviti svoju faktičnu vlast na toj stvari.
Derivativni način za stjecanje posjeda
Za razliku od originarnog, derivativni posjed proizlazi iz ranijeg, postojećeg posjeda pa se novi posjed uspostavlja dvostranim činom ranijeg posjednika i stjecatelja, odnosno predajom. U ovim okolnostima dotadašnji posjednik stjecatelju predaje faktičnu vlast na stvari, a stjecatelj prima tu faktičnu vlast na stvari. Predaja se smatra izvršenom čim se stjecatelj nađe u položaju izvršavati faktičnu vlast glede te stvari. U navedenom, stvar se može predati u posjed stjecatelju tjelesnom predajom i očitovanjem volje.
Tjelesnom predajom dotadašnji posjednik doslovno predaje stvar u ruke stjecatelju. Osim toga, tjelesnom predajom stvari smatra se kad dotadašnji posjednik dovodi stvar u krug stjecateljeve faktične vlasti, primjerice ubacuje pisma u stjecateljev poštanski sandučić ili ako uzima stvari uz dozvolu dotadašnjeg posjednika ili putem svojeg zastupnika.
Stjecanje posjeda stvari suglasnim očitovanjem volje
Drugi način derivatnog stjecanja posjeda je suglasnim očitovanjem volje dotadašnjeg posjednika i stjecatelja usmjerenog na stjecanje posjeda stvari. Budući da se u tom slučaju stjecatelj već nalazi u položaju neposrednog izvršavanja faktične vlasti na stvari, tjelesna predaja stvari nije potrebna, već se posjed steče navedenim pukim očitovanjem volje.
Takav čin nije vanjski vidljiv, pa će takva predaja posjeda djelovati prema trećim osobama samo ako su o njoj obaviještene ili im je to inače poznato. Najpoznatiji oblik stjecanja posjeda očitovanjem volje je predaja kratkom rukom, odnosno osobi koja je već držala stvar u rukama očitovanjem volje dotadašnjeg posjednika i stjecatelja i dalje će izvršavati faktičnu vlast glede te stvari, bez ponovne tjelesne predaje.
Potreban Vam je odvjetnik ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
