Odgovornost za štetu propisana je odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) prema kojem je šteta umanjenje nečije imovine, odnosno obična šteta, npr. određena osoba drugoj osobi razbije prozor, sprječavanje njezina povećanja, odnosno izmakla korist, npr. netko spriječi drugoga da sastavi oporuku u nečiju korist i povreda prava osobnosti, odnosno neimovinska šteta, kao npr. povreda časti i ugleda.
Opće načelo odgovornosti za štetu je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a pritom se predmnijeva obična nepažnja.
Imovinska šteta
Odgovornost za štetu koja je imovinska po osobu koja ju je prouzročila znači da je dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala. Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otkloni takvu štetu u potpunosti, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu, a ako uspostava prijašnjeg stanja uopće nije moguća, također se daje novčana naknada štete.
Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se daje u obliku novčane rente te takva naknada može biti dana doživotno ili za određeno vrijeme i plaća se mjesečno unaprijed ili u obliku jednog ukupnog jednokratnog iznosa.
Visina imovinske štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke kojom se utvrđuje da je šteta nastala, a kod ocjene visine izmakle koristi u obzir se uzima dobitak koji se mogao osnovano očekivati, ako je stvar uništena ili oštećena namjernim kaznenim djelom može se odrediti i afekcijska cijena, a pritom se uzimaju u obzir i materijalna situacija štetnika i oštećenika, postoji li kakav doprinos šteti oštećenika.
Osoba koja prouzroči nečiju smrt dužna je naknaditi troškove pogreba te osobe, liječenje u vezi sa štetnim događajem, izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti za rad, te novčanu rentu osobama koje je oštećenik uzdržavao. Osoba koja oštećeniku nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlja dužna je naknaditi troškove liječenja u vezi s tim štetnim događajem, izgubljenu zaradu zbog nesposobnosti, te novčanu rentu zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad, trajno povećanih potreba i sprječavanja daljnjeg razvoja i napredovanja.
Sud postavljene zahtjeve stranaka može kasnije i povećavati, ali i snižavati, pa čak i ukinuti ako se promijene okolnosti.
Neimovinska šteta
Sama povreda prava osobnosti predstavlja neimovinsku štetu iz koje proizlazi i odgovornost za štetu osobe koja je istu prouzročila. Ona postoji bez obzira jesu li nastupili fizički i psihički bolovi ili strah, te bez obzira na narav duševnih boli, a također moguća je i na strani pravne osobe ako joj je povrijeđeno neko pravo osobnosti.
U slučaju povrede prava osobnosti oštećenik može zahtijevati objavljivanje presude u sredstvima javnog priopćavanja, ispravak, povlačenje izjave kojom je povreda učinjena, na teret štetnika, odnosno moralnu satisfakciju.
Sud će dosuditi i pravičnu novčanu naknadu, ako se nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju neovisno o naknadi imovinske štete, pa i kad nje nema, a pritom sud posebno vodi računa o jačini i trajanju izazvanih boli i straha, cilju kojem služi naknada, ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje je nemoguće spojiti s naravi i društvenom svrhom naknade, a pri čemu vrijedi zabrana lukrativnosti. Osim oštećeniku, takva naknada se može dosuditi i članovima uže obitelji osobe ako je ona umrla ili osobi s osobito teškim invaliditetom, roditeljima u slučaju gubitka začetog, a nerođenog djeteta, te osobi prema kojoj je prijevarom, prisilom ili zloupotrebom nekog odnosa podređenosti ili zavisnosti počinjeno kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa.
Obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim u slučaju ako je šteta nastala nakon toga, a ako je izvjesno da će takva šteta trajati i u budućnosti, sud može dosuditi i buduću neimovinsku štetu.
Pretpostavke odgovornosti za štetu
Pretpostavke odgovornosti za štetu su štetnik, odnosno subjekt koji je odgovoran za štetu, a subjekt koji zahtijeva odštetu zove se oštećenik. Štetnik mora počiniti štetnu radnju, a šteta mora nastati na strani oštećenika. Također, traži se uzročnost, odnosno izvršena štetna radnja mora kao uzrok proizvesti određenu štetu kao posljedicu. Kao posljednja pretpostavka koja mora biti zadovoljena kako bi nastala odgovornost za štetu je protupravnost štetne radnje.
Kao štetnik, tj. osoba koja je počinila štetu, javlja se u prvom redu naravna ili fizička osoba, a štetnik može biti i pravna osoba. Da bi se fizička osoba pojavila ne samo kao štetnik nego i kao štetnik koji za štetu i odgovara, potrebno je da ima dva svojstva, a to su ubrojivost i poslovna sposobnost. Ubrojivost podrazumijeva da neka osoba pravilno shvaća zbivanja oko sebe i da na osnovi tog shvaćanja donosi, prema shvaćanju sredine u kojoj živi, pravilne odluke.
S druge strane, poslovna sposobnost nastaje kao posljedica određene dobi i duševnog zdravlja, ali poslovna se sposobnost ne gubi gubitkom duševnog zdravlja, nego je za to potreban akt vlasti, a isto se tako poslovna sposobnost ne vraća čim se vrati duševno zdravlje, nego je i za to potreban akt vlasti. Sukladno navedenom, netko može biti ubrojiv, ali ujedno i poslovno nesposoban, npr. rasipnik kojemu je oduzeta poslovna sposobnost, a također, netko može biti neubrojiv, ali poslovno sposoban, npr. duševno poremećena osoba kojoj još nije oduzeta poslovna sposobnost.
Kao štetnik se također može se pojaviti i pravna osoba. Iako su i fizička i pravna osoba pravni subjekti, ipak među njima postoje znatne razlike. Pravna osoba ne može imati svojstvo ubrojivosti, jer je to svojstvo samo fizičke osobe, ali pravna je osoba, po našem pravu, deliktno sposobna, a to znači da je za deliktnu sposobnost pravne osobe dovoljna već da ima poslovnu sposobnost.
Štetna radnja
Štetna radnja iz koje proizlazi odgovornost za štetu naziva se građanskim deliktom te za njega nije bitno kakva je točno štetna radnja (ubojstvo, ozljeda, razbijanje tuđeg prozora itd.), nego je bitno da je to radnja kojom je prouzročena šteta. S druge strane, kazneni delikt je djelo koje je posebno i poimenično opisano u kaznenom zakonu i za koje je kazna predviđena u tom zakonu. U prvom redu bitna razlika je u tome da svaki kazneni delikt ne mora nužno biti istodobno i građanski delikt jer npr. neovlašteno držanje oružja je kazneni delikt, ali nije i građanski, jer iz samog neovlaštenog držanja oružja nije nastala odgovornost za štetu.
Šteta i uzročnost
Kao što je navedeno u uvodu ovog stručnog članka Zakon o obveznim odnosima definira štetu kao umanjenje nečije imovine, odnosno obična šteta, npr. određena osoba drugoj osobi razbije prozor, sprječavanje njezina povećanja, odnosno izmakla korist, npr. netko spriječi drugoga da načini oporuku u nečiju korist i povreda prava osobnosti, odnosno neimovinska šteta, npr. povreda časti i ugleda.
Uzročnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu jest veza između štetne radnje i posljedice koja je nastala iz te štetne radnje. Upravo zbog toga se uzročnost naziva i kauzalni neksus jer bez postojanja uzročne veze između štetne radnje i štete ne postoji niti odgovornost za štetu na strani štetnika.
Odgovornost za štetu više osoba
Više osoba koje su zajedno prouzročile štetu, poticatelji i pomagatelji, osobe čiji udjeli se u šteti ne mogu utvrditi, u slučaju da je šteta uzrokovana radnjama više osoba nezavisno jedna o drugoj, međusobno povezane osobe za koje se ne može utvrditi koja od njih je štetu počinila, te naručitelji i izvođači radova za štetu odgovaraju solidarno. Udio navedenih osoba u šteti određuje se s obzirom na stupanj krivnje i težinu posljedica, pa između više štetnika nastaje regresni odnos nakon naknade štete, a u slučaju da se njihov udio ne može utvrditi smatrati će se da su udjeli jednaki.
Odgovornost po osnovi krivnje
Krivnja predstavlja subjektivni odnos štetnika prema prouzročenju štete, a kojega pravni poredak nepovoljno ocjenjuje. Krivnja postoji kada je štetnik prouzročio štetu namjerno ili s nepažnjom. Namjera tj. dolus znači da je štetnik postupao znajući i hotimice, dakle postojala je volja i znanje za prouzročenjem štete. Nepažnja se dijeli na krajnju nepažnju tj. culpa lata u kojoj situaciji štetnik nije upotrijebio ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek, i običnu nepažnju tj. culpa levis u kojoj situaciji štetnik nije upotrijebio pažnju osobito pažljivog čovjeka, odnosno dobrog domaćina ili gospodarstvenika, a taj oblik nepažnje se također i predmnijeva.
Osobe koje ne odgovaraju za štetu po osnovi krivnje su osobe koje zbog duševne bolesti ili nedovoljnog umnog razvoja nisu sposobne za rasuđivanje, a iznimka od navedenog pravila postoji ako se osoba sama dovela u stanje prolazne nesposobnosti, maloljetnici do 7. godine života, a od 7. do 14. godine života samo ako su sposobni za rasuđivanje, osobe koje su postupale u nužnoj obrani, u dopuštenoj samopomoći, te u slučaju pristanka oštećenika.
Odgovornost za drugoga
O odgovornosti za drugoga govorimo kad netko odgovara za štetu koju je druga osoba prouzročila, a u slučaju da je štetu počinila osoba koja zbog duševne bolesti ili zaostalog umnog razvoja nije sposobna za rasuđivanje, odgovarati će za štetu ona osoba koja je na temelju zakona, odluke nadležnog tijela ili ugovora dužna voditi nadzor na takvom osobom. Pritom valja znati kako se ona može osloboditi od odgovornosti ako dokaže da je uredno obavljala nadzor.
U slučaju da štetu počine maloljetnici u prvom redu za takvu štetu odgovaraju roditelji i to do navršene 7. godine života bez obzira na svoju krivnju, a od 7. do 14., kao i od 14. do 18. godine života osim ako dokažu da je šteta nastala bez njihove krivnje. Druge osobe odgovaraju za štetu ako je šteta nastala dok je dijete bilo povjereno toj drugoj osobi i ta osoba je tada odgovorna za štetu npr. nadzor skrbnika, škole i sl., ako odgovara i dijete, odgovornost je u tom slučaju solidarna. Također, postoji i posebna odgovornost roditelja ako je šteta nastala zbog lošeg odgoja, loših primjera ili poročnih navika djeteta koje je dobilo od roditelja.
Za štetu koju je počinio radnik u vezi sa svojim radom trećoj osobi odgovarati će poslodavac, osim u slučaju ako dokaže da su postojali razlozi za isključenje odgovornosti radnika. Pritom se od radnika može neposredno zahtijevati nadoknada štete samo ako poslodavac dokaže da ju je radnik prouzrokovao namjerno ili iz krajnje nepažnje i to u roku od šest mjeseci.
Odgovornost za štetu nastalu motornim vozilom
Motorno vozilo je vozilo koje je namijenjeno da se snagom vlastitog motora kreće po površini zemlje, na tračnicama ili bez njih, a pritom se sastavnim dijelom motornog vozila smatra i privezana prikolica. Motorno vozilo je u pogonu kad se koristi u svrhu kojoj je namijenjeno bez obzira radi li pri tome motor koji služi za njegovo kretanje.
Za štetu počinjenu motornim vozilom u prvom redu odgovara vlasnik, a suvlasnici solidarno i to prema pravilima o objektivnoj odgovornosti te neovlašteni korisnik motornog vozila koji odgovara umjesto vlasnika i kao vlasnik, a vlasnik solidarno s njim ako je svojom krivnjom ili krivnjom osoba za koje on odgovara omogućio neovlašteno korištenje vozila, npr. ostavio ključ u motornom vozilu.
Treća osoba koja se prevozi motornim vozilom ima pravo na naknadu štete glede stvari koje nosi na sebi ili sa sobom, a ništetno je ugovorno isključenje ili ograničenje ovakve odgovornosti. Kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a ako postoji obostrana krivnja svaki vlasnik odgovara drugome razmjerno stupnju svoje krivnje, a ako nema krivnje nijednoga, vlasnici odgovaraju na jednake dijelove ako pravičnost ne zahtijeva što god drugo.
Odgovornost za štetu po osnovi uzročnosti
Šteta nastala u vezi s opasnom stvari ili opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te opasne stvari ili opasne djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnosti štete za okolinu postoji odgovornost za štetu bez obzira na krivnju. Za štetu od opasne stvari odgovara vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti osoba koje se takvom djelatnošću bavi.
U slučaju da je vlasniku oduzeta opasna stvar na protupravan način, za štetu odgovara osoba koja mu je tu stvar oduzela, a tako odgovara i osoba kojoj je stvar bila povjerena na čuvanje ili nadgledanje.
Vlasnik će se osloboditi odgovornosti za štetu ako dokaže da šteta potječe od više sile tj. uzroka izvan stvari koji se nije mogao predvidjeti ni izbjeći, da je nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, da je oštećenik pridonio nastanku štete te da je nastanku štete pridonijela treća osoba.
Treba Vam odvjetnik za naknadu štete ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
