Zanima Vas Kada se ugovor smatra sklopljenim? Koje su mane volje i kada se ugovor može utvrđivati ništetnim? U ovome članku ćete naći više informacija o tome.
Što je ugovor?
Ugovor je pravni posao koji nastaje suglasnim očitovanjem volja dviju ili više osoba koje imaju poslovnu sposobnost i koje očitovanje volje je usmjereno na nastanak pravom dopuštenih pravnih učinaka koji se sastoje u postanku, prestanku ili promjeni pravnih odnosa. Odredbom članka 247. Zakona o obveznim odnosima ((NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21) propisano je kako je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane usuglasile o bitnim sastojcima ugovora. Temeljno načelo kod sklapanja ugovora jest načelo autonomije volje stranaka prema kojem stranke slobodno odlučuju da li će sklopiti ugovor, s kim; kakav će biti njegov sadržaj i u kojem će obliku sklopiti ugovor. No, stranke ne mogu sklapati ugovore suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.
Kada se ugovor smatra sklopljenim – izjava volje
Očitovanje za sklapanje ugovora, odnosno izjava volje za sklapanje ugovora može se dati riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave. Može se izjaviti i pomoću različitih komunikacijskih sredstava, a mora biti učinjena slobodno i ozbiljno.
Kada se ugovor smatra sklopljenim – mane volje kod sklapanja ugovora
Mane volje postoje kada ugovor nije sklopljen valjanim i suglasnim očitovanjem volje. Drugim riječima, mane volje su jedan od razloga ništetnosti ugovora. Mane volje mogu biti sila i prijetnja, bitna zabluda, nesporazum i prijevara. Prijetnja i sila postoje kada je ugovorna strana ili neko treći nedopuštenom prijetnjom izazvao opravdani strah kod druge strane tako da je ona zbog toga sklopila ugovor. Strah se smatra opravdanim ako se iz okolnosti vidi da je ozbiljnom opasnošću ugrožen život, tijelo ili drugo značajno dobro ugovorne strane ili treće osobe.
Kada se ugovor smatra sklopljenim – bitna zabluda
Bitna zabluda je ona koja se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu te okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnima. Kod zablude je bitno da osoba koja je u zabludi, da zna za neku od tih činjenica, ne bi sklopila takav ugovor. Strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude, a u slučaju poništaja ugovora zbog zablude, druga savjesna strana ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete bez obzira na to što strana koja je u zabludi nije kriva za svoju zabludu.
Kada se ugovor smatra sklopljenim – nesporazum i prijevara
Nadalje, nesporazum postoji kada ugovorne strane vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, pa zbog tog razloga ne nastaju pravni učinci sklapanja ugovora.
Prijevara postoji kada jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora. U tome slučaju druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kada zabluda nije bitna, kao i naknadu pretrpljene štete.
Prividan ugovor – simulacija
Prividan ugovor, odnosno simulacija je svjesni nesklad volja stranaka jer se radi o prividnom sklapanju pravnog posla kojeg su ugovorne strane svjesne. Koji su učinci takvih simulacija? Naime, između ugovornih strana takav pravni posao je ništetan, ali prema trećima ti pravni učinci vrijede ako su te treće osobe savjesne tj. ako nisu znale ni morale znati za fiktivnost pravnog posla. Dakle, prividan ugovor nema učinak između ugovornih strana, ali važno je napomenuti da se i ovdje štite prava savjesnih trećih osoba i da se prividnost ugovora ne može isticati prema trećoj savjesnoj osobi
Nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost ili neodredivost činidbe koja je predmet ugovora
Nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost ili neodredivost činidbe koja je predmet ugovora, predstavlja razlog za ništetnost ugovora, prema članku 270. Zakona o obveznim odnosima. Nemogućnost činidbe, koja može biti stvarno ili pravno nemoguća, postoji kada se radi o obvezi koja je predmet ugovora, koju nitko ne može izvršiti ili koja je u trenutku sklapanja pravnog posla nemoguća. Nedopuštena činidba je ona koja je protivna Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Pod tim pojmom razlikujemo zabranjene pravne poslove, nemoralne pravne poslove i zelenaške pravne poslove.
Nadalje, neodređena činidba postoji kad poslom nije predviđeno dovoljno pojedinosti za njenu individualizaciju, pa dužnik ne zna pouzdano koju činidbu treba ispuniti vjerovniku. S druge strane neodrediva činidba postoji kad pravni posao ne sadrži podatke s pomoću kojih bi se činidba mogla odrediti.
Kada se ugovor smatra sklopljenim – zabranjeni, nemoralni i zelenaški pravni poslovi
Zabranjeni pravni poslovi su protivni prisilnim propisima, primjerice prodaja opojnih sredstava. Nemoralni pravni poslovi su protivni moralu društva. Zelenaški ugovor je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Takav se ugovor može konvalidirati ako oštećena strana zahtijeva da se njezina obveza smanji na pravičan iznos. Sud će udovoljiti takvom zahtjevu ako je to moguće, a u tom slučaju ugovor s odgovarajućom izmjenom ostaje na snazi. Oštećena strana može podnijeti zahtjev za smanjenje obveze na pravičan iznos u roku od 5 godina od sklapanja ugovora.
Kada se ugovor smatra sklopljenim – forma sklapanja ugovora
Hrvatski Zakon o obveznim odnosima načelno propisuje neformalnost ugovora, što znači da sklapanje ugovora nije propisano nekakvom obaveznom formom. No, ipak ako zakon propisuje da određeni ugovor mora biti sklopljen u određenom obliku, nepostojanje forme dovodi do toga da ugovor nema pravni učinak. Primjerice, za ugovor o licenciji zakonom je propisano kako mora biti sklopljen u pisanom obliku (članak 700. ZOO). Jednako tako, ako su ugovorne strane sporazumno odredile da sklopljeni ugovor mora imati poseban oblik, nepoštivanje oblika ugovora dovodi do toga da ugovor nema pravni učinak. No, članak 294. Zakona o obveznim odnosima propisuje mogućnost konvalidacije takvog ugovora, odnosno ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku, ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan ne proizlazi što drugo.
Djelomična ništetnost ugovora
Hrvatski pravni sustav obgrlio je načelo utile per inutile non vitiatur, odnosno valjano se ne kvari nevaljanim. Drugim riječima, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ugovor će ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kada je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (članak 324. ZOO).
Kada se ugovor smatra sklopljenim – posljedice sklapanja ništetnog ugovora
U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila temeljem takvog ugovora ako je to moguće. Ako to nije moguće ili se narav ispunjenog protivi vraćanju strana je dužna dati odgovarajuću naknadu u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.
Zanima Vas nešto više o temi ugovor o ustupanju radnika? Pročitajte ovaj članak.
Treba Vam odvjetnik ili pravi savjet, obratite nam se s povjerenjem.
