Nasljedno pravo je skup pravnih pravila nasljednog prava koja ovlašćuju određenu osobu da bude nasljednik umrle osobe. Nasljeđivanje je uređeno pravilima koja se nalaze u Zakonu o nasljeđivanju te je njima određeno da se svaku fizičku osobu može naslijediti i da je svaka osoba sposobna naslijediti osim ako Zakonom nije što drugo određeno. No, pitanje je, kada dolazi do nasljeđivanja?
Kada dolazi do nasljeđivanja?
Do nasljeđivanja dolazi zbog smrti ostavitelja i u trenutku njegove smrti kada njegova imovina (ali i dugovi) prelazi na nasljednike određene Zakonom o nasljeđivanju ili oporukom.
Ukoliko postoji oporuka, oporučno nasljeđivanje ima prednost pred zakonskim. Budući da oporukom oporučitelj može raspolagati svojom imovinom na način da uskrati nasljedno pravo nekom od svojih bližih srodnika, potrebno je ovim člankom uz objašnjenje zakonskog i oporučnog nasljeđivanja, objasniti da i navedene kategorije osoba imaju pravo na nužni dio te da ga kao takvog moraju zahtijevati.
Nasljedno pravo i zakonsko nasljeđivanje
Nakon općih odredba opisanih u prvom dijelu Zakona o nasljeđivanju, drugi dio Zakona određuje koji nasljednici nasljeđuju ostavitelja na temelju zakona kada zbog smrti ostavitelja nitko nije stekao nasljedno pravo na temelju oporuke.
Zakon o nasljeđivanju propisuje da su potencijalni zakonski nasljednici oni koji su bili s ostaviteljem u trenutku njegove smrti povezani krvnim srodstvom, građanskim srodstvom, bračnom vezom ili izvanbračnom vezom. Navedene osobe nasljeđuju po nasljednim redovima te nasljednici bližega nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog reda.
Najprije valjda napomenuti da ostavitelja nasljeđuju prije svih njegova djeca (biološka i posvojčad) i njegov bračni drug na jednake dijelove (prvi nasljedni red).
Ako ostavitelj nije ostavio potomke nasljeđuju ga njegovi roditelji (odnosno posvojitelji ako ih je imao) i njegov bračni drug na način da roditelji nasljeđuju jednu polovicu ostavine na jednake dijelove, a drugu polovicu ostavine nasljeđuje ostaviteljev bračni drug (drugi nasljedni red).
Nasljeđivanje i treći nasljedni red
Nadalje, ako ostavitelj nije ostavio ni potomke, ni bračnog druga, ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, nasljeđuju ga njegovi djedovi i bake i to jednu polovicu ostavine nasljeđuju djed i baka s očeve strane, a drugu polovicu djed i baka s majčine strane (treći nasljedni red).
Nasljeđivanje i četvrti nasljedni red
Međutim, ako ostavitelj nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su ovi ostavili nekog potomka, ni bračnog druga, ni djeda i baku, niti su ovi ostavili nekog potomka, nasljeđuju ga njegovi pradjedovi i prabake na način da jednu polovicu nasljeđuju pradjedovi i prabake s očeve strane, a drugu polovicu nasljeđuju pradjedovi i prabake s majčine strane (četvrti nasljedni red).
Iza pradjedova i prabaka ostavitelja nasljeđuju daljnji njegovi predci, redom, po pravilima po kojima nasljeđuju njegovi pradjedovi i njegove prabake (ostali nasljedni redovi).
Zakonom o nasljeđivanju (NN 48/03) određen je krug potencijalnih nužnih nasljednika kojima je ostavitelj dužan ostaviti određeni dio svoje imovine ako njome raspolaže oporukom. Ako je povrijedio njihovo pravo na nužni dio, navedene osobe imaju ga pravo zahtijevati na način koji će biti opisan u nastavku.
Kada dolazi do nasljeđivanja na temelju oporuke?
Oporuka je razredba posljednje volje kojom ostavitelj raspolaže svojom imovinom za slučaj smrti. Privatne, javne i oporuke sastavljene u izvanrednim okolnostima kao najvažnije vrste oporuke, može sastaviti svaka fizička osoba koja je navršila 16 godina i ako je sposobna za rasuđivanje, inače je ništava. Oporučitelj oporukom može odrediti jednog ili više nasljednika te koji dio imovine im ostavlja, odnosno preporučljivo je da im vlasništvo odredi u postotku. Isto tako, preporučljivo je da oporuka sadržava mjesto i datum kad je sastavljena jer će se pri postojanju dviju oporuka uvijek primjenjivati ona novijeg datuma.
Bitno je napomenuti da nasljednici, uz imovinu, mogu naslijediti i dugove ostavitelja poput nepodmirenih režijskih troškova ili obveza u vezi s kreditima. Međutim, olakotna je okolnost nasljeđivanja dugova u tome što su nasljednici odgovorni za ostaviteljeve dugova samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Jedini je način da izbjegnu plaćanje dugova je da se na ostavinskoj raspravi odreknu nasljedstva.
Zakon o nasljeđivanju izričito propisuje da iako oporučno nasljeđivanje ima prednost pred zakonskim, ipak i tada postoje određena zakonska ograničenja u tome da zakonom određeni krug osoba ima pravo na nužni dio bez obzira na oporuku koju je oporučitelj sačinio.
Nužni nasljednici i njihovo pravo na nužni dio
Pravo na nužni dio mogu zahtijevati osobe koje su tijekom života s ostaviteljem bile povezane bliskim obiteljskim vezama te bi ga naslijedile na temelju Zakona o nasljeđivanju da nije postojala oporuka kojom ih je izuzeo od nasljeđivanja.
U apsolutne nužne nasljednike ubrajaju se ostaviteljevi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, te njegov bračni drug te imaju pravo na jednu polovicu onog dijela koji bi im pripao po zakonu. Relativni nužni nasljednici su ostaviteljevi roditelji, posvojitelji i ostali preci (djedovi, bake i drugi), ali samo pod uvjetima da su i oni zakonski nasljednici (no ne toliko bliski ko apsolutni), te da su trajno nesposobni za rad i nemaju sredstva za život. Njihov nužni dio iznosi jednu trećinu njihova zakonskog dijela.
Zakon o nasljeđivanju striktnim pravilima takvim osobama omogućuje da i protiv volje ostavitelja postanu njegovim nasljednikom na način da tužbom pobijaju oporuku u onom obujmu koji je potreban da bi uspjeli dobiti cjelokupan nužni dio koji im pripada.
Nasljeđivanje i ostavinski postupak
Zakonom o nasljeđivanju propisano je da kad neka osoba umre matičar nadležan za upis činjenice smrti u maticu umrlih sastavlja smrtovnicu i dostaviti je ostavinskom sudu koji tada po službenoj dužnosti pokreće ostavinski postupak.
Na ročište za ostavinsku raspravu sud poziva potencijalne nasljednike koji davanjem nasljedničke izjave mogu prihvatiti nasljedstvo ili ga se odreći u svoje ime ili i u ime svojih potomaka.
Ako sud nije prekinuo ostavinski postupak i uputio stranke na parnicu ili upravni postupak jer su između njih sporne činjenice o kojima ovisi sastav ostavine, rješenjem o nasljeđivanju utvrdit će tko je ostaviteljevom smrću postao njegov nasljednik i koji dio ostavine nasljeđuje.
Koje usluge Vam mogu pružiti odvjetnici za nasljedno pravo?
Gubitak roditelja, djeteta ili bilo kojeg člana obitelji težak je za svakog čovjeka.
Budući da je u tom slučaju ožalošćenim članovima obitelji dodatan stres suočavanje sa pitanjem nasljedstva pokojnika, poželjno je da potencijalni nasljednici za života ostavitelja oporukom dogovore način na koji će podijeliti nasljedstvo. Za sastavljanje oporuke poželjno je da se obrate odvjetniku za nasljedno pravo koji će sastaviti pravno valjanu oporuku, odnosno onu koja je napravljena u obliku i uz pretpostavke utvrđene u Zakonom o nasljeđivanju.
Osim toga ako ste kao blizak srodnik ostavitelju nakon njegove smrti dobili manji dio nužnog nasljednog prava nego što Vam pripada na temelju Zakona o nasljeđivanju, odvjetnik za nasljedno pravo objasnit će Vam da imate pravo na svoj dio nasljedstva, te sa načinom na koji ga imate pravo zahtijevati.
Trebaju Vam odvjetnici za nasljedno pravo, obratite nam se s povjerenjem.
