NDA ugovori ili ugovori o tajnosti podataka mogu se sklopiti između dvije ili više strana. Strana koja daje svoje povjerljive informacije je pružatelj informacija, a druga strana koja ih prima je primatelj informacija. Sukladno Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05) NDA ugovori ili Ugovori o tajnosti podataka moraju sadržavati sve što i drugi obveznopravni ugovori kako bi bili valjani.
U nastavku ovoga članka objasniti ćemo što su NDA ugovori ili Ugovori o tajnosti podataka, tko ih sklapa i kada, te koji su osnovni dijelovi tog ugovora. Opisat će se i koji se postupci pokreću ukoliko dođe do kršenja NDA ugovora te koje su posljedice tog kršenja.
NDA ugovori – valjanost
Za valjanost NDA ugovora nije potrebno da isti bude ovjeren kod javnog bilježnika, dovoljno je da su ga potpisale ugovorne strane ili njihovi ovlašteni zastupnici. Stoga, NDA ugovor postaje valjan onog trenutka kada ga ugovorne strane potpišu. Sa jedne strane, pri potpisivanju jednostranog NDA ugovora nije potreban potpis obje ugovorne strane jer je samo jedna strana primatelj informacija. Sa druge strane, kod dvostranih ugovora obje ugovorne strane se potpisuju jer su obje primatelji informacija i ugovorom se obvezuju čuvati primljene informacije.
Dakle, to mogu biti i pravne i fizičke osobe, odnosno ljudi ili bilo koje poduzeće. Međutim, ako je ugovor sklopljen između fizičke i pravne osobe, tada će svi ljudi koji su povezani s tom pravnom osobom biti odgovorni u slučaju kršenja tog ugovora i otkrivanja tajnih podataka.
NDA ugovori – svrha
Svrha NDA ugovora jest da se zaštiti informacija čija bi vrijednost značajno pala u slučaju da izađe u javnost, i to iz razloga što bi postala dostupna svima. NDA ugovor koristi se za zaštitu bilo koje informacije, počevši od različitih podataka o načinu poslovanja, klijentima pa sve do proizvoda ili postupka njihove proizvodnje.
Bitna značajka ovih ugovora jest što se oni obično sklapaju prije početka zajedničkog predviđenog poslovanja između ugovornih strana jer se tako preventivno štite povjerljive informacije.
NDA ugovori ili Ugovori o tajnosti podataka mogu se sklopiti na različitim razinama, primjerice između dvaju trgovačkih društava, između poslodavca i radnika, između pojedinca i trgovačkog društva koje se bavi intelektualnim vlasništvom.
NDA ugovori – oblik
NDA ugovor može biti jednostrani ili dvostrani.
Jednostranim NDA ugovorom jedna strana pruža informacije, a druga ih samo prima, što znači da ona ne odaje nikakve informacije. Primjerice, sastanak poduzetnika s investitorima može od njih zatražiti da prvo potpišu NDA ugovor kako bi zaštitili povjerljivost svoje jedinstvene poslovne ideje te ih time spriječili da dijele određene informacije koje se smatraju osjetljivima ili čak samo neugodnima.
S druge strane, kod dvostranih NDA ugovora obje strane istovremeno i pružaju i primaju informacije. Dakle, NDA ugovori ili Ugovori o tajnosti podataka se obično koriste kada dvije strane smatraju da im je zajednička korist dijeljenje određenih podataka, ali žele ograničiti način na koji se te informacije koriste ili dijele s trećim stranama. Na taj se način u NDA ugovoru strane dogovaraju koje to informacije moraju ostati zaštićene, odnosno koje se informacije ne smiju otkrivati trećim stranama.
Definicija NDA ugovora
Sukladno svemu navedenom, kao definiciju naveli bismo da su NDA ugovori ili Ugovori o tajnosti podataka pravni dokumenti koji zahtijevaju da druga osoba čuva određene informacije u tajnosti.
S obzirom da su vrlo česti u poslovnim okruženjima, jer vlasnici tvrtki ne žele dijeliti jedinstvene informacije koje im daju prednost na njihovom tržištu bez nekog oblika zaštite, NDA ugovori ili Ugovori o tajnosti podataka navode stavke koje se smatraju povjerljivima i što će se dogoditi ako se te informacije dijele protivno sporazumu.
Primjerice, često osoba koja je tim ugovorom otkrila zaštićene informacije navedene u NDA ugovoru drugoj strani može zakonski zahtijevati od iste da plati novčanu štetu za sve gubitke povezane s njegovim neovlaštenim otkrivanjem.
Najznačajniji je primjer kada zaposlenik napusti poslodavca sa kojim je sklopio NDA ugovor da radi za konkurenta jer bi u takvoj situaciji NDA ugovor spriječio zaposlenika da dijeli poslovne tajne i popise klijenata te sve ostalo regulirano u tom ugovoru sa svojim novim poslodavcem.
Sadržaj NDA ugovora
Ovisno o potrebi, NDA ugovori ili Ugovori o tajnosti podataka mogu biti relativno jednostavni ugovori na 2 do 4 stranice. S druge strane, mogu biti izuzetno složeni ugovori na preko 15 stranica ako detaljno definiraju sve informacije vezane uz primjerice zajednički razvoj neke tehnologije koju se planira patentirati i slično.
Međutim, svaki bi NDA ugovor morao sadržavati sljedeće podatke:
– podatke o ugovornim stranama (naziv tvrtke ili ime pojedinca, adresa tvrtke/pojedinca i slično),
– predmeta ugovora (to može biti rad na zajedničkom projektu, ostvarivanje partnerstva, konzultacija i slično)- dakle stranke imaju slobodu uređivanja sadržaja predmeta ugovora,
– definirati što je povjerljivo, tj. koje informacije su povjerljive. ( Navodi se popis oblika u kojima se povjerljiva informacija može pojaviti (pisani dokument, snimljeni razgovor, nacrt, know-how, alat, sustav, računalni program, rezultat ispitivanja, e-mail i drugo, uz napomenu da što se detaljnije ovaj dio NDA ugovora sastavi, to je manja mogućnost zlonamjernog iskorištavanja),
– koliko dugo će pružatelj informacija odavati svoje povjerljive informacije primatelju,
– koliko dugo primatelj informacija mora čuvati dobivene povjerljive informacije,
– definirati iznimke kada primatelj informacija nije dužan čuvati dobivene informacije,
– odrediti u koje svrhe primatelj smije koristiti dobivene informacije,
– odrediti koje su posljedice kršenja ugovora.
Također je potrebno naznačiti slučajeve kada primatelj nije dužan čuvati primljene povjerljive informacije te koje su posljedice kršenja NDA ugovora.
U kojim slučajevima primatelj nije dužan čuvati primljene povjerljive informacije iz NDA ugovora?
Slučajevi kada primatelj nije dužan čuvati primljene povjerljive informacije postoje ako su te informacije opće poznate ili javno dostupne, ili ako ih je primatelj imao prije potpisivanja NDA ugovora ili ako ih je valjanim putem saznao od trećih strana ili na temelju sudskog naloga.
Primatelj povjerljivih informacija smije ih koristiti samo u svrhu koja je određena NDA ugovorom te ih je dužan čuvati kao da se radi o vlastitim povjerljivim informacijama. Važno je istaknuti da ukoliko je informaciju potrebno otkriti trećima (na primjer, vlastitim zaposlenicima kako bi se projekt mogao dovršiti), potrebno je zatražiti pismenu suglasnost pružatelja informacije i osigurati da će se treća strana na jednak način odnositi prema dobivenim informacijama.
U tom pogledu ističemo da ako je to nužno i ako se radi o NDA ugovoru između dvaju trgovačkih društava, trgovačko društvo primatelj informacija je dužan sklopiti NDA ugovore sa svojim zaposlenicima radi zaštite povjerljivih informacija koje će biti na raspolaganju i zaposlenicima trgovačkog društva.
Kako napisati NDA ugovore ili ugovore o tajnosti podataka?
Sukladno svemu navedenom, NDA ugovori ili ugovori o tajnosti podataka se najčešće potpisuju kada su stranke zainteresirane za stupanje u poslovni odnos te su namijenjeni zaštiti tajnosti tehničkih ili komercijalnih podataka koje jedna ili obje strane smatraju vrijednima.
Prije samog sklapanja NDA ugovora trebali biste pregledati svoje poslovanje i identificirati podatke za koje smatrate da su kvalificirani kao poslovna tajna ili su inače povjerljivi i koje ne želite nikome otkriti. Stoga, važno je utvrditi poslovnu tajnu ili povjerljive podatke jer se inače stranka primateljica ne bi mogla pridržavati NDA ugovora ako ne zna o kojim informacijama ne smije raspravljati ili ih koristiti, odnosno potrebno je da primatelj razumije što je zaštićeno.
Sa druge strane, poželjno je da izuzmete nepovjerljive podatke, odnosno informacije koje su javne ili su već poznate primatelju ili koje primatelj legalno prima od treće strane. Izuzeća su neophodna da bi se zaštitila stranka koja prima podatke ako informacije postanu općepoznate ili su već u javnoj sferi.
Nadalje, odredite vremensko razdoblje trajanja NDA ugovora, odnosno uključite datum početka i završetka za vremensko razdoblje u kojem će se informacije čuvati u tajnosti. Tako je pet godina tipično razdoblje u američkim ugovorima, dok europski NDA često to razdoblje produljuju na deset godina. Na kraju je poželjno navesti lijek za kršenje NDA ugovora. Lijek za kršenje može uključivati novac za naknadu štete ili unaprijed određeni iznos novca, gubitak posla, sudski nalog kojim se navodi da stranka koja krši zakone ne može dalje objavljivati povjerljive podatke i slično.
Stoga, iako je na internetu dostupno mnogo predložaka NDA ugovora, važno je konzultirati se sa odvjetnikom prilikom njegova sastavljanja i korištenja.
Koliko dugo traju NDA ugovori ili ugovori o tajnosti podataka?
NDA ugovori ili Ugovori o tajnosti podataka najčešće se sklapaju na neodređeno vrijeme, što znači da bi informacije trebale biti zaštićene na neodređeno vrijeme. Međutim, važno je biti realan o duljini vremena te razmotriti hoće li informacije koje se pokušavaju zaštititi zapravo imati bilo kakvu vrijednost za godinu, dvije, pet godina i slično.
Posljedice kršenja NDA ugovora
Pošto NDA ugovori ili Ugovori o tajnosti podataka određuju način čuvanja povjerljivih informacija koje se pružaju drugoj strani, a sve u svrhu poslovanja, njihovo kršenje daje vlasniku povjerljivih informacija pravni temelj za tužbu radi kršenja odredbi NDA ugovora.
Na taj način, kršenje NDA ugovora dovodi do odgovornosti za štetu za stranu koja je prekršila ugovorne odredbe. Dakle, tada oštećena strana ima pravo na naknadu štete, odnosno na novčanu naknadu kojom si pokriva nastalu štetu i troškove i izmaklu koji su mu proizašli iz kršenja.
Točne sankcije zbog kršenja NDA ugovora donosi sud, pri čemu je u ugovoru potrebno navesti koji će sud biti nadležan u slučaju spora.
————————————————————–
Ukoliko trebate pravni savjet i pomoć, javite nam se s povjerenjem!
