Ništetnost darovnog ugovora znači da taj ugovor ne proizvodi pravne učinke koje bi proizvodio da je valjan, odnosno on ima takve nedostatke i povređuje pravna pravila da posljedično nema pravni učinak.
Ugovor o darovanju
Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18) ugovor o darovanju definira kao dvostrani pravni posao u kojem jedna strana (darovatelj) dobrovoljno i besplatno prepušta drugoj strani (daroprimcu/obdareniku) neku stvar ili imovinsku korist, a daroprimac to prihvaća. Važno je napomenuti kako se darovanjem smatra i oprost duga i isplata duga trećemu uz dužnikovu suglasnost. Slijedom navedenog proizlazi kako su bitni elementi ugovora o darovanju predmet, animus donandi i prihvat.
Dar
Dar mogu biti sadašnje i buduće stvari, prenosiva imovinska prava te sadašnja i najviše polovina buduće imovine. U dvojbi će se smatrati da je objekt darovanja samo sadašnja imovina. Također, ako se želi darovati samo buduća imovina, potrebno je to izrijekom navesti u ugovoru o darovanju. Ugovor o darovanju kojim se darovatelj obvezao na povremena davanja prestati će smrću darovatelja, ako iz ugovora ne proizlazi nešto drugo.
S druge strane, darovanjem se ne smatraju odricanje od nasljedstva, odricanje od prava prije nego je stečeno ili prava koje je sporno, ispunjenje moralne obveze i prenošenje na drugoga stvari ili prava s namjerom da ga se obveže na protučinidbu.
Podvrste ugovora o darovanju
Podvrste darovanja su darovanje s nametom kojim se obvezuje obdarenika na neku radnju, te u tom slučaju obdarenik nije vezan ako je ispunjenje nameta naknadno postalo nemoguće, a također obdarenik može odbiti ispunjenje nameta ako je vrijednost dara manja od nameta.
Zatim, nagradno darovanje osim ako je po osnovi ugovora ili zakona obdarenik imao pravo zahtijevati darovanje, uzajamno darovanje koje je načelno naplatni posao, a kod kojeg obdarenik uzvraća darom, te se darom smatra samo vrijednost koja je veća od vrijednosti dara.
Sljedeća podvrsta je mješovito darovanje koje je također načelno naplatni posao, a darom se smatra samo razlika vrijednosti darova i to ako je postojala namjera darovanja. Kao posljednja podvrsta je darovanje za slučaj smrti čije ispunjenje nastupa nakon smrti, a mora biti sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili solemniziran.
Oblik ugovora o darovanju
Ugovor o darovanju nekretnine se mora sklopiti u pisanom obliku, a ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Sukladno navedenom, izostanak sklapanja ugovora o darovanju nekretnine u propisanom obliku za posljedicu bi imao ništetnost darovnog ugovora. To znači da takav ugovor neće proizvoditi namjeravane pravne učinke odnosno, smatrati će se kao da pravni poslovni nisu nikada bili zaključeni.
Ništetnost darovnog ugovora
Ugovor je ništetan ako je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva te se u tom slučaju sudu ponosi deklaratorna tužba. Također, ako je sklapanje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor je valjan, a strana koja je povrijedila zakonsku zabranu snosit će odgovarajuće posljedice.
Ako nastupi ništetnost darovnog ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ništetnog darovnog ugovora, a ako to nije moguće, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Strana koja je kriva za ništetnost darovnog ugovora odgovara za štetu koja je time nastala drugoj strani, ako druga strana u vrijeme sklapanja ugovora nije znala ili prema okolnostima morala znati za postojanje uzroka ništetnosti. Važno je napomenuti, kako na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti, a ona djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla, odnosno ex tunc.
Ništetnost darovnog ugovora kroz sudsku praksu
U prvom primjeru koji ćemo navesti riječ je o ugovoru o darovanju bez prave predaje stvari koji, iako je sklopljen u pisanoj formi i potpis je ovjeren kod javnog bilježnika, i dalje povlači učinke ništetnosti te je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske iz U-III/891/2006, od 2. prosinca 2009. navedeno sljedeće
„… ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, već je na njemu podnositeljica, kao darovateljica, ovjerila samo svoj potpis kod javnog bilježnika. Taj je ugovor proveden u zemljišnim knjigama i daroprimatelj je uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina, s tim da nikada nije izvršena predaja nekretnina u posjed daroprimatelju.
U takvom slučaju, dakle, kada sklopljeni darovni ugovor nije udovoljavao formi propisanoj zakonom, a pored toga je izostala i predaja nekretnine u neposredan posjed daroprimatelju, čini sklopljeni pravni posao ništavim…“
Slijedom navedenog, nedostatak zakonom propisanog oblika ugovora o darovanju mogao se nadomjestiti samo predajom stvari odnosno nekretnine u posjed daroprimca, no ne i uknjižbom u zemljišne knjige.
Kao drugi primjer iz sudske prakse vezan za ništetnost darovnog ugovora navodimo odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev-995/04-2 od 4. listopada 2005. u kojoj je zauzeto identično stajalište:
„… za prijenos nekretnine darovanjem u slučaju ako ovo darovanje ne slijedi i prava predaja darovane nekretnine daroprimcu, Zakonom o javnom bilježništvu (“Narodne novine” broj 78/93 i 29/04 – ZJB), propisana je forma javnobilježničkog akta, koja je potrebna za pravnu valjanost takvog ugovora (čl. 53. st. 1. toč. 3. ZJB).
Predmetni darovni ugovor nije zadovoljavao ovaj oblik, jer iako sačinjen u pisanoj formi, nije imao formu javnobilježničkog akta. Slijedom toga, takav je darovni ugovor protivan zakonu, pa je zaključeni pravni posao ništav osnovom čl. 103. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91, 73/91 i 3/94 – dalje ZOO).“
Treba Vam odvjetnik ili pravni savjet, obratite nam se s povjerenjem.
