Nužni dio nasljedstvo
Nužno nasljedno pravo dio je nasljednog prava, a obuhvaća pravna pravila kojima se određuju osobe koji je oporučitelj dužan ostaviti određeni dio imovine.
Prema tome, ostavina se sastoji od dva dijela; od nužnog dijela kojim oporučitelj ne može slobodno raspolagati i raspoloživog djela koji oporučitelj može slobodno raspolagati.
Tko je nužni nasljednik?
Nužni nasljednik može biti samo zakonski nasljednik, jer, prema logici stvari, samo onaj nasljednik koji je na temelju zakona ima pravo na nasljedni dio, a ne dobije ga jer je ostavitelj ostavinom oporučno raspolagao, može tražiti nužni dio na koji ima pravo.

Vrste nužnih nasljednika
Postoje dvije vrste nužnih nasljednika; apsolutni nužni nasljednici i relativni nužni nasljednici.
Apsolutni su oni nužni nasljednici koji imaju pravo zahtijevati nužni dio zato jer su zakonski nasljednici. To su npr. potomci, posvojčad, bračni drug.
Relativni nužni nasljednici su ostaviteljevi preci, posvojitelji i ostali preci i mogu zahtijevati nužni dio samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužnih sredstava za život. Nužni nasljednici, kada su isključeni iz nasljedstva, onda se to smatra kaznom kojom ostavitelj kažnjava nasljednika za njegove postupke, onemogučavajući mu da ga naslijedi.
Razlozi isključenja iz nasljedstva mogu biti dvostruki. Ako je on povredom neke zakonske ili moralne obveze koja proizlazi iz njegova obiteljskog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju; ako je namjerno počinio neko teže kazneno djelo prema njemu ili njegovu bračnom drugu, djetetu ili roditelju; ako je počinio kazneno djelo protiv Republike Hrvatske ili vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom i ako se odao neradu ili nepoštenu životu. Njegovo isključenje iz nasljedstva može biti potpuno ili djelomično.

Nužni dio – nasljedstvo prema Zakonu o nasljeđivanju
Nužno nasljedno pravo propisano je Zakonom o nasljeđivanju (NN 48/03), odnosno tu su određeni iznosi nužnih dijelova pojedinih zakonskih nasljednika.
Za potomke, posvojčad i njihove potomke te bračne drugove propisano je da imaju pravo na jednu polovinu nužnog djela.
Ostali nužni nasljednici imaju pravu na jednu trećinu djela koji bi inače svakom od njih pripao da se nasljeđuje na temelju zakona.
Vrijednost ostavine u odnosu na koju se izračunava vrijednost nužnog djela se utvrđuje na sljedeći način. Najprije treba popisati i procijeniti sva dobra koja su dio ostavine računajući i dio kojim je raspolagao oporukom.
Tom iznosu se pribrojava vrijednost darova učinjenih prema nekom zakonskom nasljedniku i vrijednost darova koje je učinio prema drugim osobama. Od toga se oduzima se vrijednost ostaviteljevih dugova u času smrti. Prema tom iznosu se tada izračunava vrijednost nasljednog djela.
Treba li Vam pravni savjet odvjetnika, obratite nam se s povjerenjem.